Karmen Kokot: Pravilna prehrana stavlja naglasak na konzumaciju lokalnih namirnica

Povjerenje u medije kada je u pitanju hrana sve više dolazi pod upitnik zbog brojnih dezinformacija. Portal foodfacts.news u razgovoru sa specijalisticom nutricionizma Karmen Kokot otkrio je koje to kruže svijetom prehrane te donio načine kako se boriti protiv njih, uz poseban naglasak na ulogu nutricionista u smanjenju štetnih mitova i pružanju naučno utemeljenih informacija.

Po Vašem mišljenju i iskustvu, u kojoj je mjeri javnost educirana o zdravim prehrambenim navikama?

Javnost ima na raspolaganju različite kanale informiranja te bih mogla reći da je danas prehrana među prvih deset tema o kojima svakodnevno dobivamo različite informacije. Međutim, kako raste informiranost o prehrani, tako rastu i dezinformacije o istom.

Najčešći je trend isključivanja masti ili ugljikohidrata iz prehrane

Često do građana dolaze površne informacije koje ljude često dovode do krive interpretacije i postupanja u skladu s tim, što nerijetko završava i narušavanjem zdravlja. Važno je provjeriti izvor informacije i ući malo dublje u neku problematiku, ako želimo nešto detaljno i točno istražiti.

Susrećete li se u Vašem svakodnevnom djelovanju s mitovima o hrani/prehrani? Možete li izdvojiti neke od njih?

Mitovi o prehrani danas su česti, a mi nutricionisti u praksi često se prilikom savjetovanja moramo pozabaviti njihovim razbijanjem. Primjerice, opće mišljenje javnosti je da je pravilna prehrana skupa i cjenovno nedostižna te da dominira vrsta hrane koju je teško nabaviti.

Kada sastavimo plan prehrane, korisnici su obično začuđeni kad vide da je u planu zastupljena hrana koja nije preskupa i koju je lako nabaviti, posebno zato što je naglasak na konzumaciji lokalnih i sezonskih namirnica.

Također, korisnici često misle da će ih plan pravilne prehrane vezati uz cjelodnevno pripremanje hrane što naravno ne mora biti tako.

Koje trendove u prehrani vidite danas najopasnijim za društvo u cjelini?

U praksi se najčešće susrećem s trendom isključivanja pojedinih nutrijenata iz prehrane, na primjer masti ili ugljikohidrata, a povećanim unosom proteina, pri čemu možda treba istaknuti "sportsku industriju" u kojoj se uz povećan unos proteinske hrane potencira dodatni unos proteina. To je česta pojava kod osoba mlađih od 18 godina koja može rezultirati narušavanjem zdravlja.

Himalajska so je skuplja od obične kuhinjske, a je li i nutritivno bolja?

Također se pojedina vrsta hrane potencira kao funkcionalna, a kod određenih stanja i učestale konzumacije može biti i štetna. Tako na primjer zamjena jodirane kuhinjske soli himalajskom može dovesti do manjka joda u organizmu što za sobom povlači poremećaje vezane uz rad štitne žlijezde.

Nedovoljna zastupljenost nutricionista u medijima

U kojoj mjeri nutricionisti i zdravstveni stručnjaci mogu bolje educirati i informirati javnost? Kako u tom smislu vidite budućnost struke?

Informiranje javnosti od strane struke smatram izuzetno važnim, upravo zbog velikog broja dezinformacija o hrani i prehrani prisutnih u javnosti.

Nutricionisti bi trebali biti više uključeni u sve projekte vezane uz pravilnu prehranu, od vrtićke dobi, školske do osoba starije dobi, a također i u projekte udruženja, klubova i sl.

Kako biste ocijenili domaće medije u smislu tačnosti informacija o prehrani?

Stručnjaci iz područja nutricionizma danas su puno više zastupljeni nego prije, ali s obzirom na problematiku i važnost tema vezanih uz utjecaj prehrane na zdravlje, zastupljenost bi trebala biti i veća.

Lično bih voljela puno više raditi na informiranosti javnosti, govori varaždinska specijalistica nutricionizma

Što se tiče tačnosti informacija, smatram da bi stvari mogle biti puno bolje kada bi mediji prethodno provjerili informacije kod stručnih osoba i kada se ne bi plasirale površne informacije koje se mogu krivo protumačiti i implementirati na sasvim krivi način.

Jesu li nutricionisti - influenseri dobra ili loša vijest za korisnike društvenih mreža? Za struku? Treba li tu domenu regulirati?

Nutricionisti - influenseri su odličan izvor informacija jer su društvene mreže medij kojim se danas dobiva najviše informacija, naročito kod mlađe populacije. Naravno, i tu treba voditi brigu o provjerenom izvoru te bi regulacija izvora svakako rezultirala boljom i tačnijom informiranošću javnosti.

Koje kanale danas preferirate za informiranje javnosti - printane, internet, TV, radio? U kojoj je mjeri to danas dio Vašeg posla?

Preferiram, već spomenute, društvene mreže te internet, a za stariju populaciju TV je još uvijek glavni izvor informacija.

Sandra Petričević: Potrebno je na jednostavan i razumljiv način približiti ljudima informacije o prehrani

Ljudi vole pratiti emisije vezane uz zdravlje, posebno ako ih se informira kako sami mogu poboljšati svoje zdravlje, a tu je prehrana dominantna. Lično bih voljela puno više raditi na informiranosti javnosti, kada bi mi to vrijeme dozvolilo.

Ključno je uključivanje roditelja u proces formiranja navika kod djece

Gdje se Vi dodatno educirate ili informirate? Postoje li određene web stranice, stručnjaci koje biste preporučili drugima?

Pratim renomirane domaće stručnjake od kojih većinu lično poznajem na društvenim mrežama, štampi, emisijama na TV te na kongresima, stručnim skupovima i sl. Također pratim i njihov naučni rad preko stručnih publikacija.

Ono što smatram najvrjednijim za moje usavršavanje su edukacije pojedinih stručnjaka koje su namijenjene nutricionistima jer je to ono konkretno što nam treba u praksi. Stječemo dodatno znanje od stručnjaka koji puno duže rade taj posao i imaju više konkretnih iskustava ili su specijalizirani za određeno uže područje u nutricionizmu.

Odgovara li današnji sistem educiranja kroz osnovne i srednje škole potrebama društva kada je riječ o hrani?

U tom dijelu educiranja napravljen je značajan iskorak, ali još uvijek nedovoljan. To nam najbolje pokazuju podaci o uhranjenosti djece, ali i odraslih koji nas prema udjelu prekomjerno uhranjenog i pretilog stanovništva uvrštavaju u vodeće zemlje Europe.

Izazivaju li E brojevi u hrani hiperaktivnost kod djece?

Kao nutricionist koji dosta sarađuje s vrtićima i školama smatram ključnim veće uključivanje roditelja u proces formiranja prehrambenih navika svoje djece, a ne to smatrati isključivom zadaćom sistema.

Pravilna prehrana je značajnije prepoznata kod novih generacija. Koje ključne poruke biste poslali upravo njima kad je riječ o ‘(ne)zdravom’?

Kao prvo, potrebno se informirati na pravom mjestu. Dobivene preporuke potrebno je implementirati u svoje navike koliko je moguće i biti umjeren u svemu jer bilo kakve krajnosti nisu dobre za tjelesno i mentalno zdravlje.

Novije generacije nemaju strpljenja za polagane promjene što ih često vodi u opasne krajnosti, a čemu često pogoduju dezinformacije, upravo preko društvenih mreža, kao što su npr. stroge restrikcije u prehrani. Zato i informiranje novih generacija o pravilnoj prehrani treba biti jedan od naših prioriteta.