Kako osušiti bijeli i crni luk, a kako mrkvu?

Sušenje bilja je najstariji i najjednostavniji način njegovog konzervisanja za zimu. List, cvijet i korijen se najčešće suše. Kada smo ubrali i očistili sakupljeno bilje, pristupa se sušenju koje se može obavljati na prirodan način, u hladovini i provjetrenom mjestu, u rerni ili u specijalizovanim sušarama. Zajedničko za sve biljne vrste je da period od berbe i čišćenja do sušenja bude što kraći, da se ne obavlja direktno na suncu, kao i da je masa rasuta u tankom sloju.

Na koje načine začinsko bilje spremiti za zimu?

Kako osušiti mrkvu, crni i bijeli luk, pisala je stručnjak za prehrambenu tehnologiju, Zorica Petkanić.

Sušenje mrkve

Proces prerade mrkve počinje pranjem vodom pod pritiskom. Tu se u isto vrijeme guli površinski sloj, nakon čega slijedi još jedno pranje radi otklanjanja zaostalih dijelova ovog sloja. Poželjno je sortirati je, najčešće u dvije frakcije. Obe se šalju na mehaničko odsjecanje lišća i zelenih dijelova na vrhu. Na horizontalnom trakastom transporteru se još jednom obavi kontrola pranja i ručno odsjecaju potamnjela mjesta ili otklanjaju defektni korjenovi. Sječenje na kolutove (debljine tri milimetra) ili kocke (10x10x10 mm) odmah se obavlja nakon pranja, a zatim se oni blanširaju parom (šest do osam minuta) i sumporišu.

Dehidracija - sačuvajte voće, povrće i druge namirnice

Mrkva se suši u tunelskim ili trakastim sušarama sa početnih 95 odsto na krajnjih 3,5-4,5 odsto vlažnosti. Temperatura zraka za sušenje u tunelu na početku procesa je 71˚C u toku sedam sati, nakon čega se sljedećih sedam sati snizi na 60˚C. Osušena mrkva se pakuje u hermetički zatvorene konzerve ili folije. Koristi se kao dodatak pri pravljenju gotovih jela, soseva i supa, kao sredstvo za kolorisanje nekih vrsta pekarskih proizvoda i tjestenina i drugo.

Sušenje crnog luka

Postupak pripreme crnog luka za sušenje počinje odstranjivanjem korjena i vršnih završetaka, zatim se pere u jakom mlazu vode i u isto vrijeme se skidaju površinski suhi listovi. Siječe se na kolutove (debljine 0,5 milimetara) pod uglom 90˚ u odnosu na vertikalnu osu mašinskim putem. Noževi za sječenje treba da su oštri, da bi se izbjeglo nepotrebno gnječenje lukovice, savjetuje stručnjak.

Kolutovi crnog luka se redaju na drvene tave i unose u tunel sušare. U prvom dijelu tunela (unakrsni tok) temperatura zraka je 71-105˚C, a u drugom (suprotnosmjerni tok) 54-60˚C što obezbjeđuje sniženje vlažnosti sa 88 odsto na 5-7 odsto na izlazu iz sušare. Osušeni kolutovi se pažljivim grebanjem skidaju sa trake. Crni luk se uspješno može sušiti i na trakastim sušarama. Suhi kolutovi se najčešćše odmah pakuju u konzerve ili hermetički zatvorene vreće.

Uzgoj luka: Pravilno zalijevanje može povećati prinos i do 50%

Dalja prerada se uglavnom sastoji u mljevenju radi dobijanja brašna. Ova operacija se izvodi u dobro zatvorenim prostorijama, u kojima je relativna vlažnost zraka niska (ispod 30%) jer je meljava higroskopna.

Sušenje bijelog luka

Priprema bijelog luka za sušenje se sastoji u 'razbijanju' glavice na češnjeve gumiranim valjcima. Odstranjivanje suhih listova je najčešće uz pomoć vazdušne struje. Pranjem se eliminišu nečistoće i suhe ljuske, a zatim češnjevi sijeku na listiće i suše na isti način kao i crni luk.

Obično je početna vlažnost ovog povrća oko 70 odsto, a na izlazu iz uređaja za sušenje 6,5 odsto, napominje Petkanić. Propuštanjem osušenih listića kroz vazdušnu struju obavi se dodatno odvajanje suhog površinskog sloja koji je eventualno zaostao. Mljevenjem se dobija prah sa kojim se postupa na isti način kao i sa crnim lukom. Koristi se kao komponenta u mješavinama za gotove supe i jela, samostalno, kao začin za razne prelijeve za salate, a široku primjenu nalazi i u farmaceutskoj industriji i proizvodnji hrane za kućne ljubimce.