Glavna komponenta proizvoda voće, a ne šećer - zato ih potrošači i vole

Mersiha Skejić iz Zavidovića, nakon što je ostala bez posla odlučila se na proizvodnju domaćih pekmeza i džemova. Prije deset godina zasadila je plantažu divljih ruža od 1.000 sadnica, a kasnije je proširila za još 200 komada. Godine 2014., nakon što je ubrala prve plodove šipurka iz svog zasada, registrovala je obrt "SD Voće i Tradicija".

 "Vjerujem da se upornošću i trudom mogu napraviti sebi poslovne prilike, čak i onda kad čovjek ima veoma malo resursa na raspolaganju. Ideja za proizvodnju potekla je iz porodice, u okolnostima kad sam bila bez posla pa smo tražili način kako da prevaziđemo tu situaciju", započinje priču ova poduzetnica.

Kako kaže, imali su već iskustvo u pravljenju domaćih pekmeza za svoje potrebe, rodbinu i prijatelje. Tražilo se, rado se primalo na poklon. U isto vrijeme primijetili su da domaće postaje sve popularnije i traženije pa su odlučili da pokušaju.

Mali proizvođači jačaju lokalnu zajednicu

"Godine 2010. zasadili smo oko 1.000 sadnica divlje ruže, šipurka, a onda sam nakon što je dao prve plodove 2014., poljoprivredno gazdinstvo registrovala u obrt. Učila sam u hodu, nema puno literature o plantažnom uzgoju šipurka, pozivala sam neke profesore na plantažu, išla sam kod nekih na konsultacije na fakultet, dobro je što je većina bila vrlo susretljiva i spremna da pomogne", kaže Mersiha.

"SD Voće i tradicija" je porodično gazdinstvo, koje osim što uzgaja vlastito voće i povrće, otkupljuje i od malih proizvođača, te tako jača lokalnu zajednicu.  Kupovinom svake tegle pekmeza ili džema od Mersihe, kupci doprinose razvoju i lakšem životu ljudi na selu.

 "Na porodicu se oslanjam uvijek. Tako funkcionišemo, od same ideje do prodaje, gdje mi najviše i trebaju jer teško je voditi računa i o biljkama, proizvodnji i prodaji, to jedan čovjek teško može stići. Najveći problem i dalje predstavlja prodaja, odnosno naplata. Neki otkupljivači nas male obrtnike vide kao priliku da dobiju robu koju ne moraju da plate, ali na sreću ima i drugačijih primjera kao što je na primjer koncept "Špajz" u Sarajevu", objašnjava ona.

Cilj je povećati kvalitet, ali ne i plantaže

Sam proizvodni proces započeo je od šipurka, a kasnije se proširio i na ostale proizvode poput sokova i ajvara. Svi proizvodi su potpuno prirodni, bez konzervansa i sa značajno nižim udjelom šećera u odnosu na industrijske. Majstori su za pravljenje džema od šljiva, zatim šljive sa vanilijom, jabuke i pekmeza od šipurka.

"Prvobitnoj ponudi dodali smo i pekmez od šljiva, kao i onaj od jabuka, zatim ajvar. Takođe eksperimentišemo sa sokovima i drugim slasticama. Osnovna razlika za potrošača je što u našim proizvodima nema nikakvih hemijskih dodataka i što je udio šećera minimalan ili ga nema", navodi Mersiha i dodaje da i konzerviranje rade prirodnim putem, što im otežava transport i čuvanje, ali svakako neće odustati jer to su, pored okusa, važne stvari po kojima se razlikuju od industrijskih proizvoda.

"Za nas je razlika u tome što većinu postupaka provodimo ručno, tradicionalnim metodama, ali pokušavamo određenim inovacijama olakšati sebi a da postupak ostane u principu isti. Naši su proizvodi analizirani i u ovlaštenoj laboratoriji, imamo određen sastav, kalorije i zdravstvenu ispravnost za postupak proizvodnje", ističe naša sagovornica.

Iako se njihovi kapaciteti stalno povećavaju, glavni cilj im je zadržati kvalitet, što znači da će osnovna komponenta i dalje biti voće, a ne šećer. Trenutno rade sa teglama od 370 mililitara i proizvedu oko 10.000 godišnje. U planu imaju proširenje proizvodnje, ali ne i plantaže jer su svjesni da postoje lokalni proizvođači koji uzgajaju isto tako kvalitetetno i organsko voće i povrće, od kojih ga mogu otkupiti.

Proizvodnja sirovina onoga što ne mogu otkupiti

"Zasade ne planiramo proširivati, ali proizvodnju da, ako Bod da. Razmišljam o nekoliko varijanti, ali najbliža sam tome da počnem proizvoditi sirovinu za onu što ne mogu po dobroj cijeni otkupiti. Recimo, mislim da nema potrebe ulagati u velike voćnjake šljive i jabuke jer njih lahko nađemo i otkupimo od komšija, što je dobro i nama i njima, ali paprika nam je problem, nema je dovoljno i skupa je, vjerovatno ćemo ulagati u tom pravcu".

Domaći proizvodi skuplji su od industrijskih, što je normalno s obzirom na sastav i način proizvodnje. Prema njenim riječima, uprkos tome oni pokušavaju da budu pristupačni što većem broju ljudi. Trenutno njihove proizvode potrošači mogu naći u Špajzu u Sarajevu.

"Najviše prodamo preporukom naših starih kupaca onim novim, budućim", završava svoju inspirativnu priču ova vrijedna žena.