Zadnje aktivnosti

Posljednje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registrirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Zaštićeni prostor
  • 13.11.2022. 10:30

Želite podići plastenik? Evo koja pravila treba slijediti

Plastenici se podižu na ravnim terenima bez izrazitih depresija koje uzrokuju visoku vlažnost i prave sjene, te uzvišica zbog izloženosti vjetru

Foto: Nada Parađiković
  • 190
  • 56
  • 0

Kada je u pitanje podizanje zaštićenog prostora za uzgoj bilja, time i plastenika, prije svega je bitno poštivati osnovne uvjete za izgradnju. 

Riječ je, pojašnjava nam profesorica Nada Parađiković, o izboru mjesta (lokacija), udaljenosti od onečišćivača, konfiguraciji terena, nagibu i položaju, nivou podzemne vode, zaštiti od vjetra i pristupačnost vode. Tako u neposrednoj užoj lokaciji svakako trebaju biti izgrađeni objekti koji omogućavaju kvalitetno i sigurno snabdijevanje električne energije, plina, vode, telekomunikacije i slično kao i dobra cestovna povezanost.

"Pravila su to koja nisu mijenjana stotinu godina, a dakako, svako podizanje i finansiranje ovih potreba iziskuju dodatna ulaganja, odnosno dovode u upit ekonomičnost i rentabilnost proizvodnje", napominje profesorica, ujedno i autorica knjige kao i brošure o uzgoju bilja u zaštićenom prostoru gdje detaljno opisuje pravila kojih se treba držati pri njihovoj izgradnji, a koju nam je ustupila. 

Štetni plinovi i prašina smanjuju osvjetljenje u plasteniku i stakleniku. Zbog toga zaštićeni prostori trebali bi biti udaljeni 1-5 km od industrijskih postrojenja te 100-500 m od glavnih saobraćajnica. Štetan utjecaj smanjuje se podizanjem visokih ograda od prirodnih ili umjetnih materijala te intenzivnim čišćenjem krovnih površina objekata.

Osnovna pravila podizanja plastenika

Plastenici se podižu na ravnim terenima bez izrazitih depresija koje uzrokuju visoku vlažnost i prave sjene, te uzvišica zbog izloženosti vjetru. Poželjni su, pojašnjava, blago nagnuti tereni, s nagibom do 0,4 posto, južnog i jugoistočnog položaja zbog otjecanja površinske vode i osunčanosti. U slučaju terena s većim nagibom potrebno je ravnanje, a kod nagiba većih od tri posto prave se terase na kojima se podižu plastenici. Najpovoljniji položaj je smjer sjever-jug.

Upozorava da lokacije s visokim nivoom podzemne vode te uz riječne tokove nisu poželjne zbog visokog intenziteta vlage, učestalih jutarnjih magli, hlađenja tla te oštećenja korjenovog sistema. Nivo podzemne vode trebao bi biti na dubini od 150 cm. Ukoliko je viši, a teren vlažan obavezno je postavljanje drenaže, ali i otvorene kanalske mreže za potrebe odvodnje.

Plastenik bez skupe opreme 

Međutim, kod savremenih izgradnji objekata staklenika ili plastenika drenažni sistem je normalna investicija bez koje se ne izvode radovi, a također i za potrebe novih tehnologija proizvodnje koriste se povišene konstrukcije.

S obzirom da udari vjetra mogu imati štetne posljedice po zaštićene prostore, oni se podižu na zaklonjenim terenima ili se oko njih podižu zakloni koji trebaju biti 50 poso propusni kako bi vjetar kroz njih mogao strujati, a ne nepropusni, jer u tom slučaju vjetar prelazi preko njih i s druge strane stvara područje turbulencije. Sa sjeverne strane potrebni su jači i viši zakloni zbog jačih udara vjetrova, a s južne niži.

"Zakloni mogu biti objekti, drvoredi, šume, ali učinkovit vjetrobran može biti i živica. Ne smiju bacati sjenu na plastenik i mora se voditi računa o njegovoj visini i udaljenosti od plastenika te o geografskom položaju i godišnjem dobu", pojašnjava. 

Pritom se dužina sjenke može izračunati po formuli d= H x tg α gdje je H visina zaklona, a tg α kut pod kojim sunce pada na zemlju. Zaštita od udara vjetra pomaže i pri smanjenju troškova grijanja jer jači vjetrovi snižavaju temperaturu u plastenicima i do 10°C.

Pri podizanju zaštićenih prostora vrlo je bitno voditi brigu i o pristupačnosti kvalitetne vode. Za tu namjenu najkvalitetnija je kišnica koja se putem cijevi skuplja u rezervoare tj. lagune kao i voda iz dubinskih bunara koja se prikuplja u velikim rezervoarima ili otvorenim lagunama.

Otkriva nam i da osnovu plastenika predstavlja statički stabilna nosiva konstrukcija koja se u najvećem broju slučajeva izrađuje iz čeličnih, trajno zaštićenih tankostijenih cijevi. Veličina i raspon glavnih lučnih nosača uvjetuju veličinu i raspored temeljnih stopa. Te su stope kod plastenika ili staklenika većih raspona u pravilu kružnog oblika, promjera 450-500 mm i dubine 700-800 mm. U svaku tako izvedenu betonsku stopu ugrađuje se odgovarajući temeljni stup, na koji se kasnije nadograđuje nosiva čelična konstrukcija. 

"Pravilno dimenzionirani betonski temelji moraju odgovarati veličini i masi zaštićenog prostora jer će samo u tom slučaju osigurati čvrstoću i postojanost objekta", naglašava. 

Jedan ili više pojedinačnih tunela 

Ovisno o veličini i namjeni, može biti građen iz jednog ili više pojedinačnih tunela zvanih "brod“. Između dva tunela postavljaju se čelični galvanizirani oluci koji služe za odvođenje padavinskih voda i pričvršćivanje krovnih folija. "Oluk se u pravilu postavlja na spoj lučnih nosača i nosivog stupa. Međusobno povezivanje pojedinih dijelova nosive konstrukcije vrši se odgovarajućom vijčanom vezom", dodaje.

Jako je važno, naglašava profesorica, voditi brigu o nagibu krovnih lukova (najmanje 28 stepeni) kako bi se spriječilo nekontrolirano skupljanje snijega na krovnoj foliji. Osim toga oblik plastenika ili staklenika treba biti prilagođen području u kojem se podiže. Naime, plastenici za vjetrovita područja imaju vanjske bočne stranice izvedene s blagim kosinama kako bi se, što je moguće više, smanjio otpor udara vjetra.

Mrkva u plasteniku

Kada se izabere mjesto gdje će se graditi, potrebno je nivelirati teren i snimiti pad. "Time se sprječava zadržavanje padavinske i tehnološke vode u nivou objekata, ali zato se mogu lakše prikupljati u umjetne akumulacije i ponovno koristiti", pojašnjava dodajući da posebnu pažnju treba posvetiti temeljima i spajanju elemenata.

Bitno je i da se izgradnja odvija kada je suho vrijeme bez previše gaženja tla. Rupe za noseće stupove buše se mehanički ili kopaju ručno. Bočni nosači objekta se fiksiraju u temeljima ili se spajaju na nosače koji su posebno postavljeni u zemlju. Na bočne se ugrađuju krovni lukovi koji se spajaju s unutrašnjim poveznim elementima koji čine rešetku krovne konstrukcije. 

"Često puta je potrebno unijeti novu količinu zemlje te istom ispuniti unutrašnjost plastenika. Na taj način se smanjuju mikro depresije i omogućava postizanje ravne površine", upozorava prof. Parađiković.

Naglašava i da pripremu terena i betoniranje stopa kao i sva mjerenja treba raditi u nadležnosti stručnjaka građevinske struke, a montaža objekata i opreme treba biti u nadležnosti strojarske struke kao i stručnjaka za uzgoj bilja u plastenicima ili staklenicima.

Pokrivanje folijom ili staklom

Kada je u pitanju pokrivanje plastenika, folija kao materijal ima nekoliko prednosti nad staklom. Prvenstveno je niža cijena folije, ali i konstrukcije, laka primjena, otpornost na pucanje te lako instaliranje. Međutim, kaže, imaju i određene nedostatke kao što su vijek trajanja, smanjenje transparentnosti te kondenzacija vodene pare. Dugotrajnost materijala umnogome ovisi i o kvaliteti nosive konstrukcije jer do njene razgradnje i oštećenja najčešće dolazi na dodirnim površinama folije i konstrukcije. Zbog toga se ti dijelovi konstrukcije premazuju bijelim akrilnim bojama ili oblažu PE ili PVC samoljepljivim oblogama.

Pored nosive čelične konstrukcije i kvalitetnih pokrivnih folija, vrlo je, upozorava, važno pravilno odabrati i dimenzionirati ulazna vrata i otvore za prozračivanje. Kod većine se postavljaju na čeonim stranicama plastenika, a njihov oblik i veličina ovise o obliku, veličini i namjeni. U pravilu se izvode kao klizna i to dvokrilna. Trebaju biti laka za rukovanje i dobro zatvarati.

Ispred vrata postavljaju se plitke kade sa sredstvom za dezinfekciju nogu i mehanizacije. Za prirodno provjetravanje koriste se odgovarajući otvori smješteni na bočnim stranicama i krovištu. Bočna se ventilacija izvodi kao dvostrana, otvara se namatanjem folije na pomoćnu cijevnu konstrukciju, a isporučuje se i ugrađuje u dvije osnovne izvedbe: s otvaranjem od dna prema vrhu ili od vrha prema dnu otvora za provjetravanje. Za otvaranje se koriste, ovisno o veličini i stepenu opremljenosti plastenika, jednostavni ručni samokočni reduktori ili posebni reduktori na elektromotorni  pogon.

Sjenilo se ubraja u osnovnu opremu

Navodi i da se krovni otvori, zbog složenosti konstrukcije i obvezatne upotrebe elektromotornih pogona, koriste uglavnom kod višebrodnih plastenika. Izvode se kao jednostrani ili dvostrani, sa širinom krila do 2 m i visinom otvaranja ne većom od 1 m. 

"Kvalitetno i svrsishodno provjetravanje zahtijeva ugradnju otvora za prozračivanje čija površina iznosi 20-30 posto tlocrtne površine plastenika. Da bi se spriječilo nekontrolirano ulaženje insekata u unutrašnjost plastenika poželjno je da se otvori za prozračivanje u cijelosti prekriju insekt mrežama", savjetuje dodajući da su veličina i oblik otvora u izravnoj vezi sa zahtijevanim stepenom zaštite. Pri tome treba voditi računa da se izborom gustoće ove mreže ne naruši sistem prirodnog prozračivanja. 

Tu je i oprema plastenika koja ovisi o vrsti kulture i načinu uzgoja. U osnovnu se ubraja konstrukcija za vezivanje biljaka, potporne mreže, podne folije, radne stolove, plastične kontejnere, mikroprocesore, sistem za grijanje, sistem za navodnjavanje, dodatno osvjetljenje, sjenila, sistem za prihranjivanje, energetske zavjese, insekt mreže itd.


Tagovi

Plastenik Podizanje plastenika Pravila Prof.dr.sc. Nada Parađiković Koting d.o.o. Frano Ivković MDS d.o.o. Marijan Kovačić APPRRR


Autorica

Željka Rački-Kristić

Više [+]

Diplomirani agronom s dugogodišnjim iskustvom u novinarstvu. Urednica je portala Agroklub i donosi najnovije vijesti iz svijeta poljoprivrede.


Partner