Zadnje aktivnosti

Posljednje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registrirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Egzotične kulture
  • 28.10.2023. 12:00

Zapadno-indijski krastavac dobro uspijeva i kod nas

Klimatske promjene nailaze brže nego što to naučnici predviđaju. S klimom će se i sastav vegetacijskog pokrova promijeniti. Zato proizvođači biljnih kultura prilikom izbora sadnog materijala moraju razmišljati unaprijed. On je porijeklom iz tropskog pojasa, no već se prilagođava i kod nas.

Foto: Vesna Mijat
  • 74
  • 6
  • 0

Cucumis anguria L. biljka je rodom najvjerojatnije iz Afrike (Angola, Zimbabve, Namibija, Bocvana, JAR), ali se polako proširila po svijetu. Jedna od teorija o porijeklu ove vrste temelji se na pretpostavci da su crni robovi prenijeli sjeme ovog krastavca u tzv. Novi svijet, te na Jamajku, Karibe i okolinu.

Prvi zapis o ovoj biljnoj vrsti datira iz 1650. godine. No, ako je teorija o afričkom porijeklu biljke tačna, problem predstavlja i nepostojanje divljih populacija zapadno-indijskog krastavca. Neki ga smatraju kultigenom, biljkom koja postoji samo u uzgoju dok ne pobjegne u okoliš. Divlja vrsta vrlo slična njemu, doduše, raste na afričkom tlu. To je Cucumis longipes Hook. i mogla bi mu biti srodnik.

Bodljikavi jajoliki krastavac

Zapadno-indijski krastavac bi se najjednostavnije mogao opisati kao bodljikavi jajoliki krastavac. Pripada porodici Cucurbitaceae, čiji su najpoznatiji predstavnici lubenica, dinja, bundeva, tikvice, salatni krastavac i bliski rođak zapadno-indijskog krastavca, krastavac kornišon.

Puzajuća je ovo biljka čija dlakava, krhka, rebrasto izbrazdana stabljika može narasti i do 3 m dužine. Ako joj se osigura oslonac, dugim se viticama penje. Naizmjenični listovi su duboko zarezani, nekima oblikom slični javorovim, a nekima sličnim listovima lubenice. Cvjetna čaška od pet latica jarko je žute boje, a cvjetovi su jednospolni. Na svakih 5 muških cvjetova dolazi jedan ženski, pa će pčele koje su glavni oprašivači ovog krastavca uživati u dobrom izvoru peluda. Svjetlo zeleni plod je jajoliki i na dužoj peteljci naraste do dimenzije 4x5 cm. Prekriven je bodljama, malo nalik i na divlji krastavac (primorsku štrcalicu) Ecbalium elaterium.

Plod se bere kada je zelen i kada je dosegao dobru veličinu

Što je plod svjetlije žute boje, to on postaje nepogodan za ljudsku prehranu te služi samo za sakupljanje sjemena. Ovo je jednogodišnja zeljasta biljka koja se prvenstveno uzgaja zbog jestivih plodova.

Jednostavnost uzgoja

Sije se rano u proljeće u zaštićeni prostor u hranjivo tlo. Može rasti u lagano pjeskovitom, srednje ilovastom, pa čak i u jako glinastom tlu. Siju se dvije do tri sjemenke u posudicu. Presađuje se vani kada prestane opasnost od izmrzavanja. Najbolje uspijeva kada se dnevne temperature kreću između 21-28 °C, ali tolerira temperature od 8-32 °C. Jedino joj mraz smeta. Najbolje raste na toplom osunčanom mjestu, te dobro dreniranom blago kiselom tlu. Treba puno vlage za rast, ali prilikom zalijevanja važno je ostaviti lišće suhim da se izbjegne pojava gljivičnih oboljenja. Cvate od jula do septembra. Cvjetovi su jednospolni, ali je biljka dvodomna. Plod zrije od avgusta do oktobra. Jedna biljka može proizvesti i do 50 plodova.

Plod se bere kada je zelen i kada je dosegao dobru veličinu, dok su žuti plodovi već prezreli. Mogu se uzgajati vertikalno, kada ih oboljenja manje napadaju, ali se trebaju više zalijevati ili ih se uzgaja kao puzačice. Biljka je samooplodna, a oprašuju je insekti. Osim što se razmnožava sjemenkama, uključena je u in vitro razmnožavanje kada se koriste eksplantati raznih zelenih dijelova biljke. Uzgoj na umjetnim supstratima (kokosova vlakna) uz navodnjavanje otopinom hranjivih tvari pokazao se uspješnim. Propali su eksperimenti križanja C. anguria i C. sativus jer imaju različitu hromosomsku bazu.

Sezona cvatnje se proteže na 55-58 dana. Muški cvjetovi se pojavljuju prije ženskih, a ženski ostaju otvoreni samo jedan dan između 7:30 do 16:00. Prema istraživanju provedenom u Brazilu u čak 72% slučajeva oprašivanje su obavile medonosne pčele, a onda tek divlje pčele iz rodova Pleibeia sp., Exomalopsis sp. i Melissodes sp. Cvjetove posjećuju i leptiri.

Ova je biljka otpornija na štetnike običnih krastavaca. No, mozaična bolest krastavaca, nematode korijena i papaja prstenasto-točkasto virusno oboljenje mogu naštetiti zapadno-indijskom krastavcu. U plodovima povremeno parazitiraju larve voćnih mušica. Napadaju je kornjaši krastavaca iz rodova Diabrotica  i Acalymma.

Kiseli se kao kornišon

Za prehranu se može koristiti plod, list i sjemenka. U Africi se listovi i mlade biljke kuhaju kao povrće. Također, biljka se može formirati u pogače i tako sušena čuvati (Namibija). Drugdje u svijetu uzgaja se najviše zbog ploda koji se može jesti sirov na salatu, kuhan u varivu i juhi ili ukiseljen. Plod je jako ugodnog okusa nalik običnom krastavcu, ali bez gorčine (afrički genotip je gorkiji). Nekim osobama okus ploda podsjeća na tikvice. Plodovi su popularni na sjeveru Brazila gdje služe kao jedan od sastojaka lokalne verzije cozido (varivo od mesa i povrća). Sjemenke se jedu sirove jer su bogate uljem orašastog okusa, no istovremeno su nezgodne za prehranu jer su prekrivene vlaknastim omotačem.

Dodatno, sok od ocijeđenih plodova se dodaje u uskladištene proizvode da djeluje kao zaštita protiv insekata i služe kao prirodni pesticid. Sjemenke su antihelmintik protiv unutarnjih parazita. Melju se u brašno koje se popije otopljeno u vodi. U Zimbabveu se komadići ploda ostavljaju oko kuće kao sredstvo za odbijanje zmija.

U tradicionalnoj medicini se zapadno-indijski krastavac koristi za hemoroide, bubrežne kamence, otekline, probavne smetnje, pjegice, unutarnje parazite i žuticu. U Tanzaniji od cijele biljke pripremaju sredstvo za ispiranje u slučaju bolova u želucu, dok u Zimbabveu od soka iz plodova izrađuju pripravak za tretiranje septičnih rana kod domaćih životinja. Otopine s korijenom se u Meksiku koriste za probleme sa želucem, a na Kubi radi smanjivanja otekline. Plodovi se konzumiraju za liječenje žutice i bubrežnih kamenaca, te se apliciraju kod hemoroida. Etanolski ekstrakt pokazuje antibakterijsko djelovanje.

Ubrani plodovi brzo požute i propadaju, a žuta boja je glavna karakteristika već prezrelih nejestivih plodova. Čuvajući ih na 4 °C u polietilenskim vrećicama do 8 dana je moguće zaustaviti nadolazeću promjenu boje. Naučnim radom je utvrđeno da je gama zračenjem također moguće produžiti im rok skladištenja, kada su tretirani benziladeninom, te se drže u polietilenskim vrećicama na temperaturi do 10 °C. Korištenje jestivih zaštitnih premaza nije pogodno za ovo povrće. Upotreba 4% kalcij hlorida za tretiranje se pokazalo korisna za čuvanje već narezanih krastavaca do 8 dana. Kako rađaju obilno i relativno brzo, puno je bolja varijanta konzervirati ih.

Hranjive vrijednosti

Prema jednom brazilskom istraživanju, 100 g svježih plodova sadrži: oko 95 % vode, 1,4 g bjelančevina, 0,1 g masti, 2,7 g ugljikohidrata, 2,2 g prehrambenih vlakana, 0,7 g pepela i 58 kJ (14kcal) energije. Što se tiče mineralnog sastava plod sadrži: 328 mg kalija, 25 mg fosfora, 21 mg kalcija, 11 mg azota, 10 mg magnezija, 0,2 mg cinka, 0,4 mg željeza, 0,07 mg mangana i 0,02 mg bakra. Od vitamina ima: 9,6 mg askorbinske kiseline, 0,06 mg tiamina, 0,04 mg piridoksina, 0,02 mg riboflavina i niacina u tragovima. Plodovi također sadrže oksalate.

Sama se osjemenjuje, te lako pobjegne iz uzgoja

Iz zapadno-indijskog krastavca izolirani su kukurbitacin B, D i G koji mu daju gorčinu, ali istovremeno djeluju protuupalno i analgetski. Za listove ove biljke zna se da sadrže flavonoide, tanine, alkaloide, saponine i steroide koji svi doprinose njenom antioksidativnom djelovanju. Antrakinoni i saponini iskazuju antibakterijska i antifungalna svojstva u klinički provedenim ispitivanjima. Kemijski sastav sjemenki djeluje antiparazitski.

Mjestimično invazivna vrsta

Biljka je porijeklom iz južne Afrike, a sada se uzgaja diljem tropskog i suptropskog pojasa. Sama se osjemenjuje, te lako pobjegne iz uzgoja. Neki je smatraju agresivnim korovom u pojedinim poljoprivrednim kulturama gdje oduzima korisni prostor i hranjiva. Smatra se invazivnim korovom u sjevernoj Americi, Australiji, Kostarici, Argentini i Francuskoj Polineziji. U SAD-u uzrokuje velike probleme kao korov na nasadima kikirikija. Probleme stvara kada se ubire zajedno s biljkom kikirikija, te otežava proces sušenja istih zbog svog visokog udjela vlage.

Zapadno-indijski krastavac sve više pažnje dobiva od strane proizvođača i agronoma. Interesantna je alternativa običnim krastavcima za kiseljenje jer je otporniji na neke nametnike i bolesti, te proizvodi neznatno krupnije plodove. Isto tako, kao dodatna zanimljivost u asortimanu ekoloških PPG-ova možda će baš zapadno-indijski krastavac privući neke nove kupce. Istovremeno, valja voditi računa o njegovoj potencijalnoj invazivnosti.

 

Tagovi

Cucumis anguria Zapadno-indijski krastavac Cucurbitaceae Nove vrste Egzote Bodljikavi krastavac


Autorica

Vesna Mijat

Više [+]

Vesna je agronom po struci koji iza sebe ima bezbroj različitih poslova i još ju toliko drugih interesira. Ima: koke, koze, plastenik s povrtnicama, košnice, voćnjak. Ne želi odati koliko godina ima. Njezin je moto: “Jedini neuspjeh u životu je ne pokušati!”