Uzgoj kelja - povrća za zimsku potrošnju, čiji su i listovi jestivi

U baštenskoj proizvodnji aktuelna je berba kelja pupčara. Ovo povrće bere se odozdo nagore, sukcesivno od oktobra do januara dok se na velikim površinama bere jednokratno u novembru. Nije previše zastupljen pa se zato i relativno malo gaji, a u posljednje vrijeme čine se pokušaji da se proširi njegov uzgoj, navodi stručnjak za povrtarstvo, Milan Damljanović, a na osnovu stručne literature "Proizvodnja povrća kao drugog useva" profesora Vladana Markovića sa Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu. 

Dobro podnosi mrazeve

U zapadno evropskim zemljama ova vrsta kelja gaji se masovno. Za ishranu koriste se razrasli pupoljci, glavičice koje se formiraju na stablu u pazuhu listova. To je usjev umjereno tople i vlažne klime, a veoma dobro podnosi mrazeve, s toga je  pogodan za kasno jesenju i zimsku potrošnju.

Dakle, dobro uspjeva na niskim temperaturama, do -10 stepeni, a i na kratkotrajnim mrazevima od -15 do -20 C° bez značajnog oštećenja. Za naše uslove jako je zahvalna vrsta jer se može uzgajati kao drugi usjev, poslije skidanja ranih povrtarskih ili ratarskih vrsta, ali se mora imati u vidu prilično duga vegetacija.

Za zimsku proizvodnju, sadnja ne smije kasniti

Njegovim uzgojem u smjeni sa drugim povrćem, obezbjeđuje se veoma intenzivno korištenje zemljišta. Proizvodi se najčešće iz rasada, mada može i direktnom sjetvom. Pri proizvodnji iz rasada može se sijati u martu i aprilu u različitim vrstama zaštićenog prostora da bi se rasadio u aprilu ili maju za ljetnju, odnosno jesenju potrošnju.

Međutim, u ovim agroklimatskim uslovima za zimsku proizvodnju najbolje je ako se sjetva obavi krajem maja, a rasađuje krajem juna ili početkom jula. Sadnja ne smije kasniti jer ako se zakasni glavičice ostaju sitnije i nedovoljno formirane, uz to su slabijeg kvaliteta, prenosi ovaj stručnjak.

Preporuke stručnjaka kako najbolje čuvati stajnjak

Prije sadnje tlo treba obraditi i po mogućnosti unijeti 20-30 t/ha zgorjelog stajnjaka. Pored njega, treba unositi i mineralna đubriva u količini oko 100 kg azota, 80 kg fosfora (u vidu R2O5) i oko 120 kg kalija (u vidu K2O) po hektaru. Ukoliko se ne unosi stajsko, mineralna đubriva treba uvećati za 20-30 odsto. Do sadnje potrebno je primjeniti 1/2 azotnih i cjelokupnu količinu fosfornih i kalijevih hranjiva. U prihrani treba unijeti drugu polovinu azota i to u vrijeme dobro razdvojene rozete listova.

Kako do kvalitetnog rasada?

Uspjeh u proizvodnji kupusnjača u velikoj mjeri zavisi od kvalitetnog rasada. Da bi to postigli treba sjetvu obaviti na dobro pripremljenoj leji sa po 2,5 do tri grama sjemena po metru kvadratnom. Nakon toga, sjeme se pokriva sa kompostnom smješom u sloju  od 1-1,5 cm. Na kraju obaviti obilnije zalijevanje.

Pored sijanja na leji, drugi način je sjetva rasada sijačicama na razmaku redova oko 30-50 cm i tada se može obaviti međuredna kultivacija. Na ovaj način dobija se rasad boljeg kvaliteta. Ovakva sjetva moguća je jer prostora uvijek ima dovoljno pa se ne mora primjenjivati velika gustoća biljaka.

Agrotehničke mjere kao i kod ostalih kupusnjača

Rasad se sadi na razmak redova 70-100 cm, a u redu oko 50 cm. Prije sadnje upotrijebiti herbicid Treflan u količini dva kilograma po hektaru, kojeg treba inkorpornirati. U toku vegetacije kod kelja pupčara primjenjuje se uobičajena agrotehnika, kao i kod ostalih kupusnjača. Neophodno je redovno navodnjavati, međuredno obrađivati i jednom prihraniti.

U sušnim uslovima značajniji problem mogu biti lisne vaši koje se suzbijaju sistemičnim insekticidima. Od rasađivanja do berbe u uslovima zalijevanja treba da prođe oko četiri mjeseca.

Prije sadnje kupusnjača u polje, provedite ove mjere zaštite

Kako smo ranije pisali, kada su insekti u pitanju može se očekivati pojava svih značajnih štetočina u kupusnjačama: kupusne sovice (Mamestra brasicae), velikog i malog kupusara (Pieris brassicae, Pieris rapae), kupusna vaš (Brevicoryne brasicae), zatim kupusni moljac (Plutella maculipennis), buhači (Phyllotreta sp.). 

Prinosi su najčešće 10-15 t/ha. Pored pupova (glavica) za ljudsku ishranu mogu se koristiti listovi (umjesto raštike), a posebno su visokog kvaliteta poslije pojave mrazeva. Ostaci stabla i listova mogu se iskoristiti kao izvanredna stočna hrana, napominje Damljanović.