Za suvremeni uzgoj potrebno je kvalitetno sjeme. Važno je osigurati joj kvalitetno tlo, gnojidbu i navodnjavanje, ali i pažljivo ju presaditi, njegovati i brati u pravom trenutku.
Salata (Lactuca sativa L.) je vrlo rasprostranjena vrsta lisnatog povrća. Dijeli se na nekoliko varijeteta, a salate glavatice na dva najčešća tipa: kristalke (imaju jače nazubljene rubove listova) i maslenke (nježnih listova i ravnog lisnog obruba).
Glavičasta salata sadrži prosječno 94% vode, 2% šećera, 0,6% sirove celuloze, 0,6% mineralnih tvari i 1,2% sirovih proteina. Bogata je vitaminom C, B1, B2, karotenom i drugima, a od mineralnih tvari bogata je solima kalija, željeza, fosfora i dr. U literaturi je poznato da se u vanjskom lišću glavice nalazi oko trideset puta više vitamina A i tri puta više vitamina C nego u unutrašnjem. Stoga je izuzetno važno racionalno postupati prilikom ishrane i zaštite kulture, jer se najčešće vanjsko lišće odbacuje prilikom pripreme za jelo. Dobar okus ovom povrću daju organske kiseline jabučna i limunska, a gorak lakticin.
Sorte s crvenkastom pigmentacijom bogate su željezom i otpornije na niže temperature.
Salata je jednogodišnja zeljasta biljka. Korijen joj je vretenast, razgranat, a veći njegov dio se nalazi u površinskom sloju do 35 cm dubine. U promjeru odgovara promjeru rozete s listovima. Iz glavnog korijena izbijaju postrane korijenove žilice prvog i drugog reda. Kako je ovo jednogodišnja zeljasta biljka, masa korijena smještena je u površinskom sloju tla 20 – 35 cm.
Stabljika se sastoji od nodija i internodija koji su u prvoj godini vegetacije jako skraćeni, a u drugom dijelu se naglo produžuju te dosegne visinu i do 1,5 m. Lišće joj je sjedeće, ovalno, okruglo, više ili manje nazubljeno što ovisi o sorti. Cvijet je sastavljen u cvat glavicu koja je obavijena pricvjetnim listovima. Cvjetovi glavočika su skupljeni u glavicama (capitulum). Izvana su obavijeni sterilnim ovojem (involucrum), koji se sastoji od većeg ili manjeg broja ljusaka. U svakom je cvatu oko 15 dvospolnih jezičastih žutih cvjetova. Samooplodni su, ali je moguća stranooplodnja zbog posjeta kukaca.
Sadrži jednosjemeni plod roška sive, smeđe ili crne boje. Sjemenke su ovalnog i izduženog oblika. Masa 1.000 sjemenki može biti od 0,6 – 1,3 g.
Salata se dijeli na maslenke i kristalke. Maslenke se tako nazivaju zbog svog mekanog i sočnog lista, kao što je putar salata. Ona ima ovalne, vrlo nježne listove, a neki kultivari postižu težinu od 250 – 500 g. Kristalke imaju nazubljene, više naborane listove i izraženiju nervaturu.
Salata glavatica (L. sativa var. capitata) tijekom vegetacije stvara glavicu u kojoj se vanjski listovi preklapaju, a unutrašnji nastavljaju rasti unutar glavice. Vanjski su zelene boje, a unutarnji nešto svjetliji.
Kristalke imaju nazubljene, više naborane listove i izraženiju nervaturu. Kultivari kristalki imaju veću rozetu, ali su listovi vrlo krhki. Boje su od tamnozelene do žutozelene, a rubovi nekih kultivara antocijana. Glavica je okrugla ili ovalna, više ili manje zbijena, a u nekih kultivara može biti do 1 kg. Baza glavice mora biti dobro zatvorena bez proraslica.
Na početku vegetativne faze lišće tvori rozetu, a prema obliku i strukturi razvilo se više tipova:
Lisnata salata (L. sativa var. crispa, L. sativa var. acephala) ima rozetu lišća ravnog, nazubljenog ili urezanog ruba, glatke ili naborane površine, od zelene do smeđecrvene boje. Uzgajaju se i sorte za rezanje lisne rozete ili za otkidanje pojedinačnih listova (L. sativa var. secalina).
Salata romana (L. sativa var. romana) razvija izduženu glavicu, a salata stablašica (L. sativa var. angustana) ima visoko stablo oko 20-35 cm.
Dugolisna salata (L. sativa var. longifolia) ima uspravnu rozetu uskoga glatkoga lišća, s jako izraženim srednjim rebrom.
Za suvremeni uzgoj potrebno je kvalitetno sjeme. Na tržištu se može nabaviti peletirano (PS) i golo sjeme (NS) salate. U proizvodnji se peletirano koristi više od 35 godina. Ovaj postupak dorade razvijen je s ciljem da se zadovolje zahtjevi proizvođača koji za što kraće vrijeme žele proizvesti veliki broj ujednačenih i dobro razvijenih presadnica. Valja istaknuti da se u zemljama EU koristi isključivo SP. Više je prednosti peletiranog u odnosu na golo sjeme.
Prva je ta što je s njim sjetva lakša i preciznija.
Njegova je klijavost viša - najmanje 95%, tako da se od 10 kg golog u procesu dorade dobije samo 1,5-2,0 kg SP. Zato ono brže klije, niče i biljke imaju brži porast. Skraćenje ciklusa proizvodnje presadnica znači uštedu u grijanju te optimalno korištenje prostora u plasteniku. U toplijem dijelu godine presadnice se iz SP dobiju za svega dva tjedna. Peletiranje je složen proces dorade kojim se bitno poboljšavaju svojstva sjemena (npr. proširuje se optimalni raspon temperatura za klijanje i nicanje). Ono nekada uključuje postupak kojim se ono najprije vlaži, a potom suši (priming) s ciljem da se ubrza proces klijanja i nicanja.
Presadnice dobivene iz SP jednako su razvijene što je najvažniji preduvjet za proizvodnju ujednačenih glavica. U takvim okolnostima ta je karakteristika od prvorazrednog značenja za ostvarenje povoljnih financijskih rezultata.
Salata se rijetko sije direktnom sjetvom u tlo jer takav način uzgoja zahtjeva primjenu naturalnog sjemena. Iako ono može imati odličnu klijavost, često puta strada zbog nepovoljnih agroekoloških uvjeta. Ona se uglavnom proizvodi iz presadnica, a za ranu ljetnu proizvodnju one se proizvode u zaštićenim prostorima.
Za uzgoj se koriste gotovi supstrati dobrih vodozračnih odnosa, visoke vododrživosti i sadržaja hranjivih tvari u pravilu dostatnih za njihov potpun razvoj. Ti su supstrati sterilizirani i ne sadrže uzročnike bolesti, štetnike i klijave sjemenke korova kojih zasigurno ima u svakom tlu. Za uzgoj presadnica koriste se kontejneri od polistirena ili plastike. Tako uzgojene dospijevaju ranije za berbu i daju veće prinose u odnosu na one golog korijena uzgojene na gredicama.
Sjetva se obavlja do četiri tjedna prije presađivanja, a to je za rane ljetne sorte u kontinentalnom području tijekom veljače i ožujka, a za kasne ljetne sorte tijekom travnja i svibnja. Za zimske sorte sjetva se obavlja krajem kolovoza i početkom rujna, dok se u mediteranskim područjima zimske sorte siju od sredine rujna do početka listopada.
Minimalne temperature za klijanje sjemena salate su od 3 - 5 °C, a optimalne od 14 - 20 °C. Ono niče na temperaturi 15 - 20 ºC i tada iznikne za 2 - 4 dana. Kod temperature iznad 30°C i kada je sjetva u ljetnom razdoblju, sjeme u kontejnerima do faze nicanja treba biti u tamnom i hladnom prostoru. Na taj način se izbjegne termodormantnost.
Kada presadnica ima 3 - 4 dobro razvijena lista, a ujedno i dobro razvijen korijen, biljka je spremna za presađivanje. Za otprilike 45 - 55 dana (što ovisi o sorti) dostiže svoj maksimum rasta. Nove selekcije omogućavaju njezin uspješan uzgoj kroz cijelu godinu kako na otvorenom tako i u zaštićenom prostoru. Mlada biljka salate može izdržati temperature do -5 °C (Parađiković, 2009.).
Ova povrtnica najbolje uspijeva na plodnom, rastresitom, mrvičastom tlu bogatom organskim tvarima. Kod uzgoja na otvorenom, u jesen je dobro u tlo zaorati stajski gnoj ili zreli kompost. Osjetljiva je na visoku koncentraciju soli u vodi i tlu stoga su optimalne vrijednosti koncentracije soli u vodi za navodnjavanje do 0,7 dS/m, a kiselost tla – pH vrijednost za salatu neutralne ( 6.0 – 7.).
Za njezin uzgoj potrebno je rahlo, humusno tlo koje dobro zadržava vlagu. Biljke trebaju dovoljno vlage, što znači do zatvaranja sklopa, a to je početak formiranja glavice, potrebno je 15 – 20 litara vode/m2 dva puta tjedno u ranom proljetnom razdoblju. Navodnjavanje prestaje kada je glavica u potpunosti formirana ako su dani oblačni, a ako je sunčani period, tada zalijevanje treba biti vrlo pažljivo (Parađiković, 2009.).
Ako se uzgaja za presadnice, poslije 18 do 20 dana biljke su spremne za presađivanje. S presadnicama treba vrlo oprezno rukovati, jer se oštećene sporije ukorjenjavaju i imaju neujednačen rast te su osjetljive na pojavu bolesti.
Salata ima vrlo kratku vegetaciju i često puta je pretkultura rajčice, paprike i drugih. Zbog plitkog korijena potrebno je gnojidbu izvršiti pred samu sadnju uz primjenu lako topivih gnojiva. Ona ima veće zahtjeve prema fosforu (P), magneziju (Mg) i boru (B), a s primjenom dušičnih gnojiva treba biti oprezan. U svakom slučaju, potrebno je učiniti analizu tla i prema njoj odrediti preporuku gnojidbe. Primjer za prinos od 30 t/ha je prikazan u sljedećoj tablici.
Tablica 1: Iznošenje i preporučena količina gnojiva za očekivani prinos od 30 t/ha
N |
P2O5 |
K2O |
CaO |
MgO |
Iznošenje prinosom (kg/ha) |
||||
42 |
27 |
126 |
33 |
9 |
Iznošenje cijelom biljkom tijekom uzgoja (kg/ha) |
||||
50 |
31 |
138 |
37 |
13 |
Preporučena količina gnojiva (kg/ha) |
||||
60 |
122 |
179 |
19 |
13 |
Sadnja može biti ručna na manjim površinama, ali uglavnom se sadi mehanizirano. Na otvorenom polju se presađuje na gredice širine 100 – 110 cm i to u četiri reda razmaka reda 25 - 30 cm. Zavisno o bujnosti i veličini rozete razmak biljaka u redu je između 20 - 35 cm.
Presađivanje se obavlja kada je tlo dovoljno vlažno, a sadnja može biti na foliji i bez folije. Folija se koristi najčešće u proljetnom uzgoju kada su temperature niže i kada je potrebno potaknuti rast i razvoj biljke. Ispod folije se polažu PVC cijevi koje su perforirane tj. na sebi imaju emitere na potrebnoj udaljenosti koju zahtjeva određena kultura. Cijevi su spojene sa lateralnim cjevovodom, a iste sa razvodnom mrežom i pumpom.
Cijena salate u proljetnom periodu je znatno viša od ostalog dijela godine pa je isplativost polaganja folije opravdana. Prednost uzgoja na foliji je višestruka, prvenstveno zbog zaštite od korova, a i tijekom toplih dana ima ulogu čuvanja potrebne vlage u zoni korijena biljke.
U ranom proljetnom periodu kada su velike promjene dnevnih i noćnih temperatura zraka potrebno je primijeniti agotekstilni materijal kojim se prekriva tek posađen nasad. To su perforirani umjetni materijali koji omogućavaju pravilni rast i razvoj biljke, a u isto vrijeme je štite od mogućih mrazeva kao i štetnika koji se u to vrijeme pojavljuju.
Berba se vrši u nekoliko navrata. Glavice se sijeku kada su postigle određeni oblik, veličinu, čvrstoću, a često puta se vrši i ranije ako su cijene povoljne i ako postoji potražnja na tržištu. Blagim dodirom dlana na vrh glavice određuje se njezina zrelost. Kako su glavice gotovo uvijek vlažne, vrlo je osjetljiva na mehanička oštećenja pa prilikom sječe glavice treba biti vrlo pažljiv.
Siječe se odmah iznad prvog lišća u rozeti. Berači ju okreću glavicom prema dolje, a ona se slaže u kartonsku ili drvenu ambalažu i prenosi u hladnjače. Postoje strojevi za polumehaniziranu i mehaniziranu berbu.
Prinosi salate ovise o sorti ili hibridu, razmaku sadnje, ujednačenosti usjeva, klimatskim uvjetima, iskorištenju i dr., a kreću se od 27 – 35 t/ha.
Tagovi
Autorica
Partner
Halilovići 10,
71000 Sarajevo,
Bosna i Hercegovina
e-mail: info@agroklub.ba
web: https://www.agroklub.ba