Proizvodnja rasada bez grijanja, plodovi najukusniji poslije mraza

Kelj pupčar je ksenogama dvogodišnja povrtlarska kultura, s razvijenim vretenastim korijenom. Ima uspravnu stabljiku, koja prve godine vegetacije naraste do oko jedan metar visine. Stabljika je spiralno obrasla okruglastim listovima, s dugim peteljkama koji na vrhu biljke čine rozetu.

Otporan na niske temperature, osjetljiv na deficit vlage

U pazuhu listova razvijenih biljaka formiraju se male, okrugle ili ovalne glavice, koje se koriste za jelo. Glavice su najčešće prečnika tri do četiri centimetra, a na jednoj biljci se može formirati stotinjak. Upravo te glavice beremo i koristimo za jelo.

Ovo povrće je blisko ostalim kupusnjačama (Brassica oleracea), te su mu i zahtjevi prema klimi i zemljištu slični kupusnjačama. Vrlo je otporan prema niskim temperaturama (do - 12°C) i ima umjerene potrebe za toplotom (optimum 15 - 18°C). Vrlo je osjetljiv na deficit vlage u vazduhu, još više nego kupus, a posebno u vrijeme formiranja glavičica. Najbolje formira glavice s jeseni, kada su dani vedri, a noći prohladne. U suprotnom, po toplom vremenu obrazuju se rastresiti plodovi.

Najbolje formira glavice s jeseni (foto: J. Kuzmić)

Kelj pupčar treba gajiti u prvom redu kao naknadni i postrni usjev. Kao predusjevi dolaze u obzir: rani grašak, boranija ili rani krompir, a mogu doći u obzir i strna žita (pšenica i ječam). Ukoliko se planira proljetna proizvodnja, onda predusjevi mogu biti i drugi usjevi, ali ne iz iste familije.

Oko 200 gr sjemena za hektar usjeva

Mada se može gajiti direktnom sjetvom, najčešće se gaji putem rasada. Ako se planira jesenja potrošnja, sjeme za proizvodnju rasada sije se u nezagrijanim zaštićenim prostorima u drugoj polovini aprila, a za ranu proljetnu sadnju početkom februara (zaštićeni prostori). Rasad stiže za rasađivanje nakon 50 do 60 dana. Za zimsku potrošnju sjeme za proizvodnju rasada sije se u zaštićene prostore bez grijanja tokom druge polovine maja, a rasad stiže za sadnju običnu u drugoj polovini jula.

Da bi se dobio rasad za jedan hektar usjeva potrebno je zasijati oko 200 gr sjemena. Rasađivanje kelja pupčara je na razmaku 70 x 50 cm. S obzirom da su biljke rasada jako osjetljive na povrede, sadnja se mora pažljivo obaviti u umjereno vlažno zemljište.

Obavezna mjera - zakidanje vrhova stabla

Biljke kelja pupčara se njeguju kao i sve ostale kupusnjače, uz jednu posebnu mjeru - zakidanje vrhova stabla. Vrhove treba zakinuti pred početak obrazovanja glavičica, jer se time spriječava rast u visinu, a ujedno se podstiče rast i razvoj malih glavica, te se utiče na njihovu čvrstinu i krupnoću.

Tokom vegetacije, usjev je potrebno međuredno kultivisati i po potrebi navodnjavati. U đubrenju primijeniti đubriva kao za kupus, s tim da na lakšim zemljištima treba koristiti mineralna đubriva, koja sadrže magnezijum (MgO).

Obavezno zakinuti vrh kako ne bi išlo previše u visinu

Berba se izvodi ručno i to prema dozrijevanju, odnosno odozdo prema gore (pet do šest berbi) i to kada počnu da žute donji listovi ili počnu otpadati. Prilikom berbe, prvo se otkine list ispod glavice, a zatim se ona pažljivo skine. U novije vrijeme se primjenjuje i mašinska berba, gdje se biljke sijeku ispod prvoformiranih glavica i ulažu u mašinu, koja odvaja glavice. Ovakva berba je moguća kod hibrida, koji jednovremeno formiraju glavice od osnove ka vrhu stabla.

Plodonosi od osam do 16 t/ha

Najukusnije glavice su one zahvaćene mrazom.

Obrane glavice slažu se u gajbice ili stavljaju u mrežaste vreće i tako transportuju za tržište. Mogu se čuvati pri vlažnošću vazduha 95 - 96 posto i temperaturi 0 - 30°C oko 50 dana, skladištene u navedenim uslovima. Najbolje je ako se glavice zamrznu (- 400°C), te se temperatura spusti na - 20 do - 300°C. Za korišćenje, kelj pupčar postepeno se odmrzava.

Prinosi ovog povrća u prosjeku iznose osam do 16 t/ha.