• Uzgoj paprike
  • 21.12.2018. 12:30

Proizvodnja paprike u plasteniku - od sjemena do ploda

Ova proizvodnja je kompleksan posao, ali promocijom domaće proizvodnje  i davanjem značaja ovoj kulturi, te podizanjem svijesti potrošača, moglo bi se puno više postići i proizvesti u odnosu kako je to sada, piše dipl. ing. poljoprivrede Živko Šašić.

Foto: Bigstockphoto/Dan Grytsku
  • 2.943
  • 183
  • 0

Proizvodnja paprike moguća je cijelu godinu, a takve su i potrebe za ovom neizostavnom namirnicom u ishrani. U našoj joj zemlji prije svega odgovaraju klimatski uslovi, te je samim tim jedna od kultura kojoj se treba pristupiti sa posebnim akcentom.

Ova proizvodnja je kompleksan posao, ali promocijom domaće proizvodnje  i davanjem značaja ovoj kulturi, te podizanjem svijesti potrošača, moglo bi se puno više postići i proizvesti u odnosu kako je to sada, piše dipl. ing. poljoprivrede Žana Kovačević za Savjetodavna Srpske

Proizvodnja rasada

Proizvodnja rasada se odvija u plastenicima sa dvoslojnim ili troslojnim folijama koji se dodatno zagrijavaju. Zagrijavanje se vrši pomoću peći na čvrsto gorivo ili električnih prostirki i grijalica. Proizvodnja počinje odabirom hibrida, supstrata i načina sadnje. Na našem području najčešće uzgajani hibridi babure su: Vedrana, Bibika, Barbi, Bagoli, Blondi i drugi. Najveći potencijal rodnosti ima hibrid Vedrana, međutim zbog boje ploda (zeleno – žuta) ima slabiju potražnju na tržištu. Način sadnje može biti sa pikiranjem rasada ili bez pikiranja.

Kod uzgoja sa pikiranjem vrijeme sjetve je nešto ranije u odnosu na uzgoj bez pikiranja, a sama proizvodnja skuplja i zahtjevnija u pogledu dodatnih radnih dana za pikiranje.

Kod ovog sistema sjetva počinje krajem januara u saća od stiropora (najčešće sa 104 otovora) u sjetveni supstrat.

Pikiranje rasada se vrši u fazi dva razvijena lista, rasad se pikira u plastične čaše prečnika 7 ili 9 centimetara. Nakon 50 do 55 dana rasad je spreman za presađivanje u plastenik. Idealan rasad za presađivanje je veličine 8 do 10 razvijenih listova.

Proizvodnja rasada kreće krajem januara (Foto: Savjetodavna Srpske)

Kod sistema uzgoja bez pikiranje sjetva počinje u prvoj dekadi februara. Sjetva se obavlja u saća od stiropora sa 40 otvora gdje rasad bude sve do momenta presađivanja u plastenik. Prednost u odnosu na prvi  sistem je što zahtjeva manji broj radnih dana, manje supstrata, lakša  je i brža proizvodnja i jednostavnije presađivanje.

Zalijevanje i đubrenje rasada

Kod oba sistema vrši se ista njega rasada. Prvo zalijevanje se obavlja odmah poslije sadnje. Radi bržeg klijanja zalijevanje treba obaviti toplom vodom temeprature 30 do 40 stepeni Celzijusovih. Intervali zalijevanja se usklađuju sa potrebama biljke, a norme zalijevanja se povećavaju po fazama razvoja. 

Zalijevanje se može obavljati ručno (kantama) ili uz pomoć orošavanja. Đubrenje se vrši po potrebi NPK đubrivima formulacije 1:1:1 (jednom ili dva puta u toku proizvodnje). Izvodi se osnovna zaštita rasada bakarnim preparatima, zatim se vrši praćenje stanja rasada i po potrebi tretiranje fungicidima i insekticidima. 

Česta je pojava polijeganja rasada, a do ove pojave može doći zbog nekoliko razloga. Prvenstveno zbog prekomjerne vlage, slabog provjetravanja i u nekim slučajevima zaraženog supstrata. Zato se preporučuje dezinfekcija plastenika i opreme gdje se vrši proizvodnja prije početka sezone. 

Dva načina grijanja plastenika

Grijanje plastenika se može obavljati na dva načina: pomoću peći na čvrsto gorivo ili pomoću grijalica i prostirki na električnu energiju. Kod oba sistema najbolja temperatura za klijanje i nicanje je od 26 do 30 stepeni Celzijusovih po danu, odnosno od 22 do 25 stepeni po noći. Temperature se smanjuju u zavisnosti od faze razvoja zasada, tako da, u fazi do petog lista dnevna i noćna temperatura ja za 6 do 8 stepeni manja u odnosu na početnu. Dok u fazi 8 listova dnevne i noćne temperature za manje za oko 10 stepeni Celzijusovih u odnosu na početne. 

Bitna je i faza očvršćavanja rasada koje se odvija od 7 do 10 dana prije presađivanja u plastenik. U ovoj fazi se prestaje sa dodatnim zagrijavanjem i rasad se prilagođava stvarnim dnevnim i noćnim temperaturama.

Osnovna i dodatna obrada

Pod osnovnom obradom podrazumijeva se duboko oranje ili podrivanje. Stvaranje dubljeg rastresitog sloja je jako bitno jer glavna masa korijenovog sistema paprike se nalazi na dubini oko 30 centimetara. Prije same osnovne obrade vrši se rasturanje stajskog i rasipanje mineralnog đubriva u količini od 35 do 45 tona po hektaru, odnosno od 400 do 500 kilograma po hektaru formulacije 1:2:3. Ovo se preporučene količine, a stvarne količine koje će se primjeniti najbolje je prilagoditi prema prethodno urađenoj analizi zemljišta i na osnovu očekivanih prinosa u toku vegetacije.

Poslije đubrenja vrši se zaoravanje, pa se zatim pristupa dodatnoj obradi koja se sastoji iz jednog ili dva prolaza sjetvo – spremačem zbog ravnanja zemljišta. Dalja dodatna obrada se nastavlja frezom (ručnom ili traktorskom) dok se ne postigne mrvičasta struktura zemljišta veličine frakcija od 0,5 do 5 mm.

Stvaranje dubljeg rastresitog sloja je jako bitno (Foto: Savjetodavna Srpske)

Priprema zemljišta i rasada

Priprema prije sadnje obuhvata prvo pripremu samog zemljišta, zatim pripremu rasada. Kod pripreme zemljišta vrši se, ako je potrebno, dodatno ravnanje bankova zatim postavljanje sistema za navodnjavanje i malč folije. Kod sistema za navodnjavanje najčešće se koristi kap po kap i crna malč folija. Međutim najbolja  je crno – bijela malč folija i to iz dva razloga:

Prvi razlog je što sa svojom bijelom stranom okrenutom prema Suncu reflektuje onoliko svjelosti koliko je potrebno pa ne dolazi do pregrijavanja naručito u periodu juli – august.
Drugi razlog je što njena crna strana koje je okrenuta prema zemljištu značajno sprečava isparavanje, pa se samim tim i znatno duže zadržava vlaga.

Poslije ovih radnji pristupa se obilježavanju rednog i međurednog prostora. Obilježavanje se obavlja mašinom konstruisanom specijalno za ovu namjenu

Kod pripreme rasada se vrši kupljenje čaša (ako je pikirani rasad) ili kupljenja saća, zatim potapanje u rastvor vode i đubriva formulacije 1:4:1 u količini od 1 do 2 kilograma u 1000 litara vode zbog boljeg ukorijenjavanja.

Pravilno presađivanje

Presađivanje se obavlja ručno na već pripremljenoj površini. Obilježena malč folija se buši pomoću alata i prave se otvori (rupe) u koje se vrši sadnja paprike. Prilikom vađenja rasada iz čaša ili saća poželjno je zemlju koja drži korijen malo rastresti da bi se korijen što bolje razgranao u zemljištu. Pravljenje otvora za sadnju može se vršiti na dva načina: sa vađenjem dijela zemlje i utiskivanjem zemlje. Sistem sa vađenjem zemlje je dosta sporiji od sistema sa utiskivanjem, međutim oba sistema imaju svoje prednosti i mane.

Kako proizvesti kvalitetan rasad paprike?

Sadnja se obavlja ručno u već pripremljene otvore (rupe) na malč foliji. Međuredni razmak je od 35 do 45 cm, a redni od 25 do 35 cm dok je dubina sadnje oko 10 cm. Redni razmak prvenstvreno zavisi od sistema uzgoja i konstrukcije plastenika ( da li ima bočno provjetravanje ili ne). Vrijeme sadnje za ranu proizvodnju, bez dodatnog zagrijavanja, je od kraja marta do prve polovine aprila dok je vrijeme za kasnu proizvodnju od polovine maja do početka juna. Kod presađivanja za kasnu proizvodnju treba izbjegavati periode dana sa najvišom temperaturom. Najbolje vrijeme za sadnju su rani jutarnji i kasni popodnevni sati.

Navodnjavanje paprike

Najbolje je održavati PVK na 60% do 70 %. Prvo navodnjavanje se obavlja odmah poslije presađivanja rasada. Paprika ima slabo razvijen korjenov sistem a veliku nadzemnu masu tako da joj je potrebno dosta vode. Intervali i norme zalijevanja se povećavaju sa fazama razvoja biljke. Najviše vode je potrebno u periodu punog plodonošenje, a to je juli i august mjesec. Ujedno ovi mjeseci su i najtopliji pa je evapotranspiracija najveća. Eventualni nedostatak vode se odmah može primjetiti na plodu paprike jer sam plod sadrži od 80% do 90% vode. 

Za savremeniju proizvodnju trebalo bi koristiti mjerne instrumente prije svega tenziometre koji očitavaju vlažnost zemljišta i pomoću kojih se može odrediti momenat navodnjavanja. Pored ovog instrumenta najčešće se koristi i EC metar koji mjeri električnu provodljivost rastvora, a čije je vrijednost za papriku od 1,1 do 1,3 mS/cm. Jako je važno da se ova vrijednost održava u njenim idealnim granicama zbog maksimalnog usvajanja hranjiva. Pored mjerenja samog rastvora, potrebno je i izvršiti mjerenje rastvora u zemljištu kad se završi navodnjavanje pomoću ekstraktora. Često se zna desiti da norma navodnjavanja bude prevelika pa rastvor ima vrijedost daleko manju od idealne. O svim ovim parametrima treba voditi računa jer oni sami utiču da cijena koštanja bude manja ili veća.

Vrijeme i količina prihrane u tri faze razvoja

Vrijeme i količina prihrane se obavlja u skladu sa fazama razvoja biljke, pa se te količine mogu kretati od 0,5 grama do 3 grama po biljci nedeljno.

Prva faza razvoja – mjesec dana od presađivanja, vrši se prihrana jednom nedeljno formulacijom 1:3:1 ili 1:4:1 u količini do 25 kg/ha/nedeljno.

Druga faza – od mjesec dana starosti do zametanja prvih plodova, vrši se prihrana dva puta nedeljno formulacijom 1:1:1 do 25 kg/ha/nedeljno.

Treća faza je faza razvoja od berbe prvih plodova pa do kraja vegetacije. U ovoj fazi prihrana se vrši dva do tri puta sedmično (nekad i češće sa manjim količinama) sa formulacijom 2:1:4 ili 2:2:4 u količini od 25 do 40 kg/ha/nedeljno. Za vrijeme intezivnog branja moguće je izvršiti promjenu formulacije u čisto kalijumovo đubrivo radi postizanja što većeg prinosa. Svakih 7 do 10 dana prilikom navodnjavanja treba izvšiti đubrenje kalcijumom radi sprečavanja pojave suve truleži.

Zaštita i njega

Najvažnije od svega je proizvesti zdrav rasad. Prva zaštita je već obavljena u fazi proizvodnje rasada. Sljedeća zaštita se radi po potrebi insekticidima i fungicidima, a prije svega treba obratiti pažnju na pojavu tripsa. Preventivna tretiranja treba vršiti svakih 10-ak dana, međutim najbolji način je postavljanje samoljepljivih žutih ploča za praćenje brojnosti. Sa tretiranjem treba početi kada broj insekata prelazi prag ekonomske štetnosti. Broj ploča zavisi od površine plastenika, a orijentaciono iznosi od 10 do 15 ploča na 500 metara kvadratnih raspoređenih po čitavoj površini plastenika. 

Vrijeme i količina prihrane se obavlja u skladu sa fazama razvoja biljke, pa se te količine mogu kretati od 0,5 grama do 3 grama po biljci nedeljno.

Da bi se smanjila mogućnost ulaska insekakata u plastenik poželjno je na otvorima postaviti anti – insekticid mrežu, koja ima dvojaku funkciju. Prvo da sprečava ulazak nepoželjnih insekata, a druga da sprečava izlazak već postojećih koji se nalaze u plasteniku. Postojeći koji se nalaze mogu biti korisni i štetni, štetne nastojimo eliminsati, a korisne zadržati. Isto tako obrada ispred otvora plastenika ima veoma važnu ulogu u smanjenju brojnosti insekata.

Provjetravati i zasjenjivati plastenik

U periodu najtoplijeg dijela godine (juli - august) pored svakodnevnog provjetravanja plastenika trebalo bi vršiti i zasjenjivanje istih. Postoji mogućnost farbanja folije (najlona) specijalnim bojama koje propuštaju određen spektar svjetlosti, međutim najviše u praksi se primjenjuje zasjenjivanje krečom ili jupolom. Kod ovog načina zasjenjivanja treba biti oprezan da krajnji postotak zasjenjivanja ne bude veliki. Zasjenjivanje bi trebalo da se kreće od 30% do 40 % (idealno 35 %). 

Zasjenjivanje pomoću mreža je skuplja metoda zato što je potreban veći početni kapital, ali dugoročno je ovo najisplativija metoda. Ovim načinom dobijemo tačan postotak zasjenjivanja koji želimo, a vijek trajanja je veoma dug iz pravilno korištenje i skladištenje nakon upotrebe.

Tri uzgojna oblika

Što se tiče uzgojnog oblika postoji par načina. Najčešći i najjednostavniji uzgojni oblik je uz drvenu ili metalnu potporu bez ikakve obrade same biljke. Kod ovog načina broj plodova je veoma veliki tako da dobijamo dosta sitnije plodove koji sporo napreduju (prvenstveno zbog njihove brojnosti). Kod ovog načina preporučena redna gustina je od 33 cm do 40 cm. 

Sljedeći način uzgoja je isto uzgojni oblik uz drvenu ili metalnu potporu ali sa dodatnom obradom biljke. Pod terminom dodatne obrade biljke podrazumjeva se pinciranje (zalamanje, odstranjivanje) unutrašnjih zaperaka i proređivanje plodova. Ovim načinom postiženo da na svakom nivou rasta imamo od 4 do 6 plodova koji su iste težine i koji u isto vrijeme dolaze za branje. Ovaj način zahtjeva više radnih dana, međutim dobijamo plodove koji su krupni i zdravi, a samim tim povećavamo i potencijal rodnosti same biljke. Kod ovog načina sadnje preporučena redna gustina je oko 30 cm. Kod navedena dva uzgojna oblika pored vertikalnih potpora vrši se  od 4 do 6 horizontalnih vezanje polietirenskih vlaknima (vezivo za baliranje, najbolji je  TIP 1200).

Veličina ploda ovisi o uzgojnom obliku (Foto: Savjetodavna Srpske)

Način uzgoja u špalirnom sistemu je dosta praktičniji od gore navedenih. Kod ovog načina vrši se pinciranje biljke na dvije rodne grane koje se omotavaju oko potpore koja je u ovom slučaju vezivo za baliranje. Pinciranje i omotavanje se vrši svakih 8 do 10 dana u zavisnosti od inteziteta rasta biljke. Kod ovog načina dobijamo preko 80% plodova u prvoj klasi, povećava se rodni potencijal biljke, postiže se veći broj branja u vegetaciji i smanjuje se količina prihrane i zaštite. Preporučena redna gustina sadnje za ovaj sistem je od 25 cm do 30 cm. 

Kod sva tri navedena sistema za raniji početak plodonošenja preporučuje se uklanjanje cvjetova u prvom grananju. Pored ovih sistema postoje i savremeni sistemi kod kojih se proizvodnje obavlja na supstratu (perlit, treset, kamena vuna i dr.) bez dodira sa zemljom. Ovi sistemi zahtjevaju visoko razvijenu tehnologiju kako samih zaštićenih prostora tako i opreme koja upravlja proizvodnjom.

Branje i pakovanje

Prvo branje  plodova se obavlja od 45 do 55 dana od dana presađivanja u plastenik. Ovaj vremenski period može biti duži ili kraći i zavisi od vremena i uslova presađivanja. Branje plodova se obavlja ručno u plastične kante ili neke druge posude, a mora se voditi računa da ne dolazi do oštećenja plodova prilikom branja kao ni oštećenja same biljke. 

Najbolje vrijeme za branje je rano ujutru kad su plodovi najsvježiji a temperatura vazduha najniža. Poslije prvog branja naredna dva do tri se obavljaju u intervalima od 12 do 15 dana, a u periodu intezivnog plodonošenja branje se obavlja svakih 8 do 10 dana. Poslije branja vrši se klasifikacije i pakovanje plodova. 

Ambalaža za pakovanje je različita i zavisi od zahtjeva tržišta i samih kupaca. Pakovanje se najčešće vrši u kartonske kutije prosječne težine od 15 do 20 kg. Ovako ukapovanu papriku najbolje je odmah plasirati na tržište jer su tad gubici najmanji.


Povezana biljna vrsta

Paprika

Paprika

Engleski naziv: Sweet pepper | Latinski naziv: Capsicum annuum L.

Paprika je cijenjena zbog visokog sadržaja vitamina (posebno C), zatim šećera, bjelančevina, mineralnih soli i dr. Koristi se tokom cijele godine, u svježem stanju, i u... Pročitaj više »

Tagovi

Paprika Uzgoj paprike Rasad Uzgoj u plasteniku Navodnjavanje Prihrana Obrada tla


Autorica

Maja Celing Celić

Maja Celing Celić

Maja je hobi vrtlarica s dugogodišnjim iskustvom u novinarstvu. Urednica je portala Agroklub.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi