Plamenjača luka je najštetnije oboljenje svih vrsta lukova

Plamenjača luka je najštetnije oboljenje crvenog luka, ali i poriluka, vlasca, šalota i bijelog luka. Često se javlja u epifitotičnim razmjerama i dovodi do naglog smanjenja proizvodnje. Izaziva je gljivica Peronospora destructor. Prvi put je zabilježena u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Infekcije ostvaruje u svim fazama razvoja, a zahvata lukovice i nadzemne organe.

Simptomi oboljenja

Na biljkama mogu da se pojave dva tipa simptoma. Lokalni se javljaju na onima koje nisu bile ranije zaražene. Na pojedinačnim listovima formiraju se blijede mrlje, ovalne ili izdužene. Uslijed infekcije gljivicom u okviru mrlja dolazi do razvoja sivoljubičaste prevlake, posebno kada je kišovito vrijeme. Zaraženi listovi žute, zahvata ih nekroza, suše se i na kraju propadaju.

S njih se zaraza širi prema glavici. Veoma često je ovo oboljenje pogoduje pojavi truležnih bolesti koje dodatno dovode do propadanja uskladištenih glavica.

Biljke koje se razvijaju iz zaraženih glavica razvijaju sistemične simptome. Zakržljale su, listovi su hlorotični, savijaju se prema dolje. U vlažnim uslovima cijela biljka je prekrivena sivoljubičastom prevlakom. Usjev propada. Znaci oboljenja se u ovom slučaju javljaju tri do četiri sedmice poslije nicanja.

Plamenjača se javlja u formi žarišta i veoma brzo se širi, a pogoduju joj visoka vlažnost i umjerena temperatura. Usjev izgleda kao da je preliven vrelom vodom. Na suvom lišću se može naseliti gljivica Stemphylium botryosum koja stvara tamne konidije i listovi postaju crni.

Zaštitne mjere

Gljivica prezimljava u zaraženim biljnim ostacima, glavicama i na korijenu divljih vrsta luka. Konidije, spore gljivice koje vrše zarazu, se šire kapima kiše i vjetrom. Ostaju vitalne tokom četiri dana. Za klijanje na listu i ostvarenje infekcije neophodno je da list bude mokar od kiše ili jutarnje rose. Razvijaju se tokom noći kada je visoka vlažnost vazduha, a temperatura se kreće od 4 do 24ºC. Optimalna temperatura sporulacije iznosi 13ºC. Glavna preventivna i agrotehnička mjera je sadnja zdravih lukovica. Također treba poštovati plodored. Luk na isto mjesto može doći poslije najmanje tri godine. Smanjenju infektivnog potencijala doprinijet će duboko oranje, uklanjanje biljnih ostataka i divljih formi. Za sjetvu odabrati otporne sorte i ne saditi biljke pregusto.

Kada je u pitanju primjena hemijskih sredstava možemo izvršiti tretman sadnog materijala i usjeva. Lukovice (arpadžik, lučice) se tretiraju s jedan posto bordoškom juhom ili prilagođenom koncentracijom drugih bakarnih jedinjenja. Tretiranje biljaka fungicidima obavlja se u dva termina, a razmak između njih je najčešće 10 do 14 dana. Neophodno je poštovati karencu.

Veliki je izbor prirodnih sredstava koje možemo koristiti: soda bikarbona, sirutka, mlijeko, pepeo i druge.

Soda bikarbona je najbolje preventivno sredstvo kada je u pitanju pepelnica. Za pripremu su nam neophodne dvije kašike sode bikarbone i 5 litara vode. Dejstvo će biti još bolje ako se umjesto vode koristi mlijeko ili doda kašika sitno narendanog eko sapuna. Sve se dobro izmiješa i obavlja tretiranje koje je potrebno obaviti u razmaku od 14 dana ili poslije svake jače kiše.

Drugo veoma efikasno sredstvo se priprema od sirutke. Potrebno je litar sirutke razblažiti s 5 litara vode i dodati 10 kapi joda. Tretiranje se obavlja svake dvije sedmice.

I rastvor pepela je djelotvoran. Priprema se od 10 litara vode u koju se doda kilogram pepela, izmiješa i ostavi tri dana uz povremeno miješanje. Kako bi se sredstvo bolje vezalo na površinu lista, možemo dodati kašiku rendanog eko sapuna. Prije upotrebe se procijedi. Može se koristiti na zemljištu koje je kiselo i najviše dva puta u toku vegetacije.

Sva ova sredstva su preventivna i potrebno ih je češće primjenjivati kako bi zaštitili usjev. Osim za zaštitu luka koriste se za tretiranje tikvica i paradajza.