Od bašte do zimnice: Priprema se uz mnogo suza, a evo zašto je hren dragocjen

Hren (Armoracia rusticana) ili ren, kako ga neki zovu, višegodišnja je zeljasta biljka. Na našim prostorima rijetko se gaji kao njegovan zasad, a obično ga možemo vidjeti kako raste kao samonikla biljka po baštama, vrtovima i dvorištima. Takve biljke imaju račvast, žilav, tanak i vrlo ljut korijen. Nasuprot tome, pravilno njegovan hren obrazuje prave, duge, glatke i sočne korijene s prijatnom ljutinom.

Razmnožava se proizvodnjom reznica, dijeljenjem podzemnog izdanka. Sadi se od avgusta do kasne jeseni. Lako ga je prepoznati i uočiti, listovi su mu veliki i mogu narasti i do dva metra. Drške lista su dugačke, cvjetovi su sitni, bijeli, skupljeni u grozdaste cvasti. Korijen je dugačak i prodire duboko u zemlju.

Otporan na mraz i sušu

U pogledu gajenja i proizvodnje, hren ima veoma skromne zahtjeve , otporan je na mrazeve, a i sušu dobro podnosi. Ukoliko je duža suša i uslijed nedostatka vlage, hren pojačava račvanje i ljutinu korijena, a smanjuje sočnost.

Hren: Ljekoviti korijen vadi se krajem jeseni - zdrav i svjež i kao prerađen

Korijen je debeo do 6 cm i može biti dugačak oko jednog metra, u gornjem dijelu je zadebljao i ima više glava. Spolja je žućkasto-sivkast, a iznutra bijeli. Svi koji su ga bar jednom probali znaju da je ljut i da peče. Kad se priprema i čisti razvija poseban ljut miris koji izaziva jako suzenje. Najčešće se koristi u svježem stanju.

Odličan dodatak jelima

Da je svježe izrendan korijen hrena izuzetan dodatak jelima potvrdila nam je Jarmila Blažek iz Pivnica u Srbiji. Ona tokom jesenjih i zimskih mjeseci priprema hren u teglama.

"Hren imamo na velikoj površinu u bašti, razmnožavamo ga svake sezone. Muž i ja vadimo ga ašovom, moramo biti pažljivi da mu ne presiječemo korijen koji zna da bude duboko u zemlji. Zato je najbolje da ga vadimo kad je zemljište vlažno, poslije kiše", rekla nam je Jarmila i objasnila da nakon vađenja korijen peru, a onda ga čiste nožem.

Očišćen hren melju na mašini za meso sa sitnom rešetkom.

"U hren stavljam samo sirće i so, dobro izmiješam i stavljam u tegle. Ovako pripremljen može da stoji pet do šest mjeseci. Obično ga jedemo sa kuhanim mesom, a dobro se slaže i sa kuhanom koljenicom."

So, sirće i malo šećera

Vinka Jeftić iz Lipolista kaže da melje hren, a za manje količine koristi blender.

"Teško ga je mljeti ili rendati obzirom da je tvrd, a i ljut, te se priprema uz mnogo suza. Ja od začina koristim so, sirće i malo šećera da ublaži ljutinu", kaže naša sagovornica.

U hren ne stavlja konzervans.

"Ovako začinjen može da stoji, jedino što poslije određenog vremena malo promijeni boju", kaže Vinka napominjući da imaju 20 ari pod hrenom.

Počinju da ga vade početkom novembra i nastavljaju tokom zime, u zavisnosti od porudžbina. Kako bi sebi olakšali posao vade ga plugom. Vinka kaže da mnogi vole salatu od hrena zbog njegovih ljekovitih svojstava i kupuju gotov izrendan, ali ima i onih koji su zainteresovani samo za korijen - bilo da će ga sami pripremati ili saditi u svojoj bašti.

Prirodni antibiotik

Narodna medicina kaže da je hren veoma zdrav i preporučuje se za čišćenje krvi, izbacivanje kamena i pijeska iz bubrega, za znojenje i izbacivanje mokraće. Sadrži pet puta više vitamina C nego limun i djeluje kao prirodni antibiotik. Koristi se i kao lijek protiv bolesti pluća, reume, gihta, kijavice, za izbacivanje sekreta iz disajnih puteva.

Pomaže organizmu da lakše svari tešku hranu, smiruje alergije i astmu, čisti kožu. Dovoljno razloga da se svakodnevno nađe na trpezi.