Kako zaštiti i prihraniti kasni krastavac salatar u plasteniku?

Prihrana krastavca salatara obavlja se u tri faze i za svaku se koriste različite formulacije NPK đubriva kao i potrebne količine po biljci.

Prva je faza se vrši NPK đubrivima formulacije 1:3:1 ili 1:4:1 u količini od 2 grama po biljci sedmično. U drugoj, fazi porasta do prvog branja, prihrana se vrši NPK đubrivima formulacije 1:1:1, u istoj količini. Treća je faza od početka branja pa do kraja branja, u njoj se prihrana vrši formulacijama 2:1:2 ili 2:1:3 u količini do 3 grama po biljci sedmično. Ako imamo veći broj zametnutih plodova prihrana se može promijeniti u đubrivo s naglašenim sadržajem kalijuma formulacije 2:1:4 ili 1:1:4 u navedenoj količini za ovu fazu.

Plamenjača i pjegavost lista

Svakih deset dana vršite prihranu kalcijumom kako ne bi došlo do pojave vršne truleži plodova, a do početka branja jednom izvršiti prihranu mikroelementima s naglašenim postotkom magnezijuma.

Za praćenje vlažnosti zemljišta potrebno bi bilo koristiti mjerne instrumente – tenziometre koji pokazuju trenutnu vlažnost zemljišta. Najbolje bi bilo da se PVK (poljski vodni kapacitet) održava na 70 posto tako da bi biljke u svakom trenutku imale lako dostupnu vodi.

Najveći akcenat što se tiče zaštite treba staviti na plamenjaču i pjegavost lista. Zaštitna sredstva koja se koriste su na bazi: metalaksil, mankozeb, azoksistrobin, propineb, piraklostrobin, fosetil-aluminijum, dimetomorf i dr. Preporučuje se korištenje fungicida s jednom ili dvije aktivne materije.

Isto tako, aktivne materije prilikom svakog tretiranja treba mijenjati da patogeni ne bi razvili otpornost. Količina i koncentracija zaštitnog sredstva treba da je prilagođena fazi razvoja biljke. Tretiranje se uvijek vrši od vrha prema korijenu.

Tretiranje insekticidima

Prilikom pojave prvih cvjetova treba voditi računa o pojavi tripsa i vršiti preventivna tretiranja insekticidima na bazi abamektina. Za praćenje brojnosti insekata vrši se postavljanjem plavih ljepljivih ploča/traka, na 100 metara kvadratnih plastenika potrebno je pet traka.

Drugi štetni insekt su lisne uši, pa njihovu pojavu i brojnost treba pratiti jer su one jedni od prenosnika virusa. Praćenje se vrši pomoći žutih ljepljivih ploča, a tretiraju se kada broj insekata prelazi ekonomski prag štetnosti insekticidima na bazi flonikamida i piriproksifena. Isto tako, površine oko plastenika treba održavati, najbolja je stalna dodatna obrada (tanjiranje ili frezanje) ili postavljanje mreže protiv insekata na otvorima plastenika.