Kako prepoznati bijelu trulež i smanjiti štete koje uzrokuje?

Bijela trulež je bolest koja napada veliki broj biljnih vrsta. Od ratarskih, poput soje i uljane repice pa do mnogobrojnih povrtarskih. Izaziva je gljivica Sclerotinia sclerotiorum, koja je vrlo agresivna. Činjenica da je polifag, odnosno svaštojed, stavlja je u red velikih štetočina, s obzirom na to da napada oko 400 biljnih vrsta, 278 rodova i 75 biljnih familija. Istraživanja su pokazala da napada čak i neke citruse (limun, limeta, mandarina). 

Bijela trulež bijelog luka

Izaziva gubitke, nekada zanemarljive, ali u nekim slučajevima velikih razmjera, gotovo stoprocentne. Najveće štete su do sada nastupale na grahu, plavom patlidžanu, lisnatom povrću i to u svim fazama razvoja, ali i kasnije, prilikom čuvanja.

Gljivica može izazvati latentnu zarazu - može zaraziti biljku ne ostavljajući uočljive simptome, te na taj način neopažena dospje u skladište. Vremenom, kada se nakon berbe počne gubiti otpornost, zaraza se proširi i nastaje šteta. 

Preko micelije prelazi sa jednog na drugi biljni dio

Gubici se najčešće javljaju na parcelama pod intenzivnom obradom, đubrenjem i intenzivnim navodnjavanjem jer Sclerotinia za razvitak i te kako zahtjeva veću vlažnost, a širenje omogućuje gušći sklop biljaka. Može se dugo zadržavati u zemljištu. Međutim, bolest nije upadljiva i ne širi se brzo.

U početku, ne zahvata veliki broj biljaka poput plamenjače. Preko micelije - karakteristične, paperjaste bijele tvorevine po kojoj je prepoznatljiva, prelazi sa jednog na drugi biljni dio. Kada se jednom useli, teško je se osloboditi. Povoljna okolnost je što se lako prepoznaje.

Javlja se praktično na svim biljnim djelovima u svim fazama razvoja u vidu svjetlosmeđih do mrkih pjega. Na zaraženim mjestima biljno tkivo je razmekšano jer gljiva luči enzime koji razgrađuju ćelijski zid. Kada zahvati prstenove stabla, lišće iznad se suši i vene. Takođe, zaraženi dio biljke je upadljivo odvojen od zdravog tkiva.  

Na mrkvi može stvoriti velike probleme

Najveću grešku koju poljoprivrednik u startu može napraviti je da zanemari simptome koje uoči. Na primjer, na kupusu i zelenoj salati prvi simptomi su vidljivi na stablu, nakon toga slijedi uvelost, potom trulež pa micelija i na miceliji sklerocija. Gljivica često napada mrkvu, a prvo se javlja uvelost na lišću. Potom, oboljenje zahvata korjen. Bijela trulež na mrkvi može stvoriti velike probleme jer zna da ostane pritajena, praktično neuočljiva na korjenu, a potom se razvija prilikom skladištenja. Najčešći je uzrok propadanja mrkve i celera u skladištima.

Najveće prijetnje korjenastom povrću

Takođe, treba imati na umu da se Sclerotinia sclerotiorum prenosi i sjemenom - može neprimjetno zaraziti sjemenski materijal i kasnije izazvati velike gubitke.

Tri faktora zaraze i kako je eliminisati

Po mišljenju dr Ivane Vico, glavna mjera zaštite ogleda se u tome da poljoprivrednik zna razloge zbog kojih dolazi do pojave bolesti. Prvi faktor je zaražena biljka domaćin, drugi je prouzrokovač bolesti - patogen koji će u određenim uslovima biti sposoban da izazove bolest i treći faktor su uslovi spoljnje sredine u kojima se stvara infekcija i razvija bolest. Ako samo jednog od ova tri fakora nema - nema ni bolesti.

Kako se bijeloj truleži može uskratiti jedan od pomenutih činilaca?

Može pesticidima, ali ne samo njima. U principu, zaštita se bazira na četiri strategije. Prva je izbjegavanje patogena biranjem lokacije za sjetvu ili sadnju koja nije u blizini zaraženih parcela, kao i primjena plodoreda. Druga je da ukoliko on postoji, uzrokujemo njegovu eliminaciju odstranjivanjem zaraženih dijelova. Zbog toga što sklerocije dugo, čak i do osam godina, mogu ostati u zemlji, sa parcela treba iznositi, čak i spaljivati zaražene biljke ili biljne dijelove. Treća startegija je smanjivanje predispozicije za bolest (hemijskim, biološkim i agrotehničkim mjerama). Četvrta strategija je otpornost, a ona podrazumjeva izbor sorti koje su se u većoj mjeri pokazale otpornim na bijelu trulež. 

Ako povrće gajite u zatvorenom - vodite računa o vlažnosti

Agrotehnička mjera u povrtnjacima može biti skidanje i odnošenje površinskog sloja od desetak centimetara i po mogućstvu nanošenje novog, sklerocijama nezaraženog sloja. Ukoliko se povrće gaji u zaštićenom prostoru, treba voditi računa o vlažnosti jer visoka vlaga pogoduje razvoju bijele truleži.

Zaštita i đubrenje presađenih kultura u plastenicima

Sklerocije se, kako je navedeno, zadržavaju u oraničnom sloju pa ako ih je moguće zaorati u dublje slojeve zemljišta, to svakako treba uraditi. Ipak, u sljedećem prevrtanju ponovo mogu da se nađu u površinskom sloju. Gdje je to mnoguće, efikasnom se pokazala dezinfekcija zemljišta vodenom parom, s tim što ga prije toga treba navlažiti kako bi se sklerocije probudile. Takođe, izuzetno je važno sprječiti da bolest uđe u skladište, te u tom smislu treba obaviti čišćenje i dezinfikovanje prostora i opreme.