Mahuna je biljka iz porodice mahunarki, izuzetno bogata biljnim vlaknima, zbog čega je nutricionisti često preporučuju kao veoma značajnu namirnicu u prehrani ljudi. Najviše voli umjereno vlažna i topla područja.
Mahuna je biljka iz porodice mahunarki. Iako voli topliju klimu, ekstremno visoke temperature i suh zrak mogu da izazvati opadanje cvjetova. Ovo povrće najbolje uspijeva u umjereno vlažnom podneblju, a u plodoredu se uzgaja nakon okopavina. Diplomirana inženjerka poljoprivrede, Radojka Nikolić napominje da se na istom mjestu mahuna u plodosmjeni može uzgajati poslije četiri godine. Kada se uzgaja kao postrni usjev, ona se sije između 20. juna i 20. jula, uz obavezno navodnjavanje. Ova mahunarka se sije u redove, na rastojanju 50 x 4-5 cm, tako da na svakom kvadratnom metru ima 40-50 biljka. Za hektar je potrebno 100-150 kilograma sjemena.
Mahuni odgovara plodno zemljište i upotreba organskih i mineralnih đubriva. Stajnjak treba unijeti pod pretkulturu, zato što veći sadržaj dušika u zemljištu uzrokuje prekomjernu bujnost i smanjenje broja plodova. Dušik je biljkama neophodan u prvim fazama razvoja, dok ga ne počnu koristiti iz bakterijskih kvržica. Zato je prema riječima stručnjaka potrebno koristiti kompleksna mineralna đubriva sa povećanim sadržajem fosfora.
Za svježu potrošnju kod nas se uzgajaju sorte bjeličastih i žutih mahuna, dok se za potrebe industrije uzgajaju zelene i okrugle mahune. Mahune su spremna za berbu 45-70 dana nakon sjetve. Najranije stiže sorta palanačka rana, a zatim maksidor, resava, zlatna olovka, top krop (zelena). Radojka Nikolić dodaje da su mjere njege tog povrća okopavanje 2-3 puta, a to se čini u cilju uništavanja korova i razbijanja pokorice. Biljke se navodnjavaju prema potrebi i to najbolje natapanjem u brazde jer umjetna kiša stvara povoljne uslove za širenje bolesti, a naročito bakterioza.
Tagovi
Autor
