Hren može da se kupi na pijaci cijele godine, ali je posebno tražen tokom zimskog perioda, kao dodatak jelima i moćni prirodni lijek.
Hren je višegodišnja povrtarska kultura koja se od davnina upotrebljava na našim prostorima, gaji se prevashodno zbog svog korijena ljutkastog okusa. Mnogi ga obožavaju jer je bogat vitaminima i mineralima - kalijumom, kalcijumom, magnezijumom i fosforom, kao i aromatičnim biljnim uljima i vitaminom C. Kao takav cijenjen je u narodnoj medicini s obzirom na to da je prirodni antibiotik, olakšava disanje, širi krvne sudove, jača imunitet, poboljšava krvnu sliku.
I njegovo lišće je jestivo samo kada je mlado i za razliku od korijena, manje je ljuto, bogato hlorofilom i vitaminima. Hren se može saditi u proljeće ili u jesen, a ukoliko je u pitanju proljetna sadnja iz korijenovih reznica u zemlju dospijeva za berbu početkom jeseni.
Broj reznica po jednom hektaru zavisi od plodnosti i vlažnosti zemljišta i najčešće se kreće između 30 i 40 hiljada.
Hren se sadi iz dijela korijena debljine prsta i uglavnom je dužine od 20 do 30 cm, na međuredno rastojanje 50 do 70 cm, dok je 30 centimetara razmak između biljaka u redu. Najčešće se sadi u brazde na dubini do 10 cm, a praktikuje se i kosa sadnja tako što se kruna ili veći dio korijena postavi pod uglom od 45 stepeni prema površini zemlje, zatrpa se slojem zemlje kako bi se pokrila kruna i dobro se zalije.
Za dobar rast i razvoj hren ne zahtijeva previše vode - korijen tada postaje vodenast i često truli, ali će se bolje razvijati kada je vlažnije zemljište s obzirom na to da u uslovima suše kada korijen postaje drvenast i nedovoljno razvijen gubi svoj kvalitet. Ukoliko su optimalni vremenski uslovi, može da nikne za 20-25 dana, a poslije toga potrebno ga je štititi od korova, bolesti i štetočina.
Vadi se kada lišće postane žuto, jer je tada biljka ušla u fazu mirovanja, a nakon vađenja treba ga što prije uskladištiti.
Jelica Ognjenović-Budimirović iz sela Glušci kod Bogatića u Srbiji ima iskustva u proizvodnji hrena, ranijih godina na većim površinama, a ove na nešto manjim. Obično su ga vadili od početka do polovine novembra, a ove jeseni s obzirom da još uvijek nema snijega i niskih temperatura, vade ga i koriste po potrebi. To rade ponekad ašovom ali najčešće plugom jer je korijen pola metra duboko u zemlji.
Čisti ga nožem ili ljuštilicom kad je korijen prav i tako ima mnogo manje otpada. Dodaje da ga svakodnevno koristi u ishrani, najčešće ga melje i pakuje u teglice, a višak proda kao korijen. Navodi da je postupak veoma jednostavan, dovoljno je korijen isjeckati staviti u blender sa malo vode i tako samljeti.
"U ovu smjesu neko dodaje sirće, a ja najčešće koristim esenciju, soli i malo šećera ukoliko je hren baš ljut. Naravno sve po ukusu. Oni koji ga vole znaju da se ljuti okus hrena, jedinstven i jak, savršeno slaže uz pečenja prije svega" kaže Ognjenović-Budimirović i napominje da ovako pripremljen pakuje isključivo u staklene tegle jer, kako kaže, tako dugo ostaje intenzivna jačina i boja i ukoliko se ne pojede odmah, može na hladnom mjestu da stoji nekoliko mjeseci.
Kako tvrdi Jelica to je pravi domaći proizvod, neuporedivo bolji i ukusniji od industrijskog koji se može naći u svakom marketu.
"Ukoliko u narednom periodu temperature budu u minusu izvadićemo hren i čuvati utrapljen, pokriven mješavinom zemlje, pijeska i stiropora. Tako će imati dovoljno vlage, a neće smrznuti", kaže na kraju naša sagovornica.
Tagovi
Autorica