Pandemija korone navela je prosvjetnu radnicu Emiru Halilović da višak slobodnog vremena iskoristi za proizvodnju vlastitog povrća. Danas je glavni proizvođač u Katićima
Ako bismo tražili pozitivnu stranu pandemije izazvane virusom Covid-19, to bi svakako bilo vraćanje čovjeka prirodi i selu. Mnogi su upravo u vrijeme korone shvatili značaj proizvodnje vlastitog voća i povrća, te proizvodnji domaće hrane. Iako je prošlo dvije godine od tada, i dalje slušamo kako nema dovoljno hrane u svijetu.
Svijet se susreće sa novom krizom, još većom, a jedino rješenje je da se što više ljudi posveti vlastitoj proizvodnju.
Emira Halilović, iz sela Katići kod Busovače, radi kao učiteljica u Osnovnoj školi "Kaćuni", a strah i neizvjesnost pandemije zamijenila je poljoprivredom. Počela je sa proizvodnjom povrća iz hobija. Danas obrađuje plastenik od 250 metara kvadratnih i povrćem snabdijeva komšiluk i prijatelje.
"Plasteničkom proizvodnjom sam se počela baviti početkom epidemije korone. Ja kažem da mi je to bila korona terapija. Kao totalni početnik proizvodila sam za vlastite potrebe i uži krug prijatelja, a sada je to već uspješno razvijen biznis", priča za Agroklub.
Glavninu poslova obavljaju ona i suprug, a kada ima mnogo posla i u jeku sezone rado priskoče i sinovi. U samom početku, naravno, nije bilo lahko, pogotovo pri pojavi prvih napasnika i bolesti, ali zahvaljujući stručnim ljudima koji su im nesebično pomogli i pružili savjete o proizvodnji povrća, uspjeli su prevazići početničke probleme.
"Moje mušterije su prepoznale kvalitet naših proizvoda i redovno dolaze da svojim rukama uberu povrće koje im je potrebno. To im pruža posebno zadovoljstvo, jer su sigurni šta kupuju i jedu", dodaje.
Trude se da njihova proizvodnja bude što bliža organskoj, hemiji pribjegavaju jedino u slučaju bolesti za koje ne postoje organski preparati. Biljke prehranjuju ovčijim stajnjakom koji prije sadnje pospu u lijehe, a kasnije njegovu otopinu razblaže i puštaju kroz sistem za navodnjavanje.
S obzirom na to da se radi o većem plasteniku, samim tim je i raznovrsnija ponuda. Pored paradajza, paprike i krastavica, tu su i patlidžan, mahune, špinat, razne salate, itd. Većinu proizvoda, kako kaže, proda na kućnom pragu, a uvezali su se i sa nekoliko restorana koji redovno otkupljuju njihovo povrće.
"U uslovima današnje skupoće i života, ovaj hobi znatno popravlja kućni budžet moje porodice. Stoga preporuka svima,od srca, da se posvete malo više obradi zemlje. Bosanska je zemlja plodna i uzvraća kad se u nju ulaže. Posao jeste težak, ali šta je lahko raditi?!“, pita naša sagovornica.
Ona je pravi primjer uspješne žena koja voli ono što radi i živi punim plućima, osim što slobodno vrijeme provodi u plasteniku, aktivna je i u društvenom životu, kao aktivistica i članica udruženja BZK Preporod Busovača.
Iako posao učiteljice jako voli i uživa raditi s djecom, drago joj je što je pronašla način da se istovremeno opusti, relaksira i dodatno zaradi novac u svom plasteniku.
"Nema nigdje sageti se i pokupiti ili nabrati para sa drveta. Ne, za sve se treba potruditi i dati znoja. A rezultat onda neće izostati", poručuje Emira.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica