Kako čuvati povrće nakon branja?

Čuvanja povrća počinje u trenutku berbe, pa sve do momenta korištenja, razgradnje ili propadanja. Za uspješan proces čuvanja povrća naročito je važna pravovremena berba. Vrijeme berbe zavisi od vrste i sorte povrća, ali i od mogućnosti dozrijevanja, daljine tržišta odnosno dužine transporta. U nekim slučajevima se zbog neblagovremene berbe može izgubiti čak 30-50% ukupnog roda. Gubici u kvantitetu i kvalitetu nastaju i u periodu između berbe i trenutka upotrebe. Do gubitka tokom čuvanja svježeg povrća dolazi zbog:

• isparavanja; 
• disanja; 
• produkcije etilena; 
• fotosinteze;
• rasta i razvoja;
• transpiracije;
• fizioloških, fizičkih i patoloških povreda. 

Procesi metabolizma se nastavljaju i nakon branja

Najvažnija osobina ubranog svježeg povrća je da ono živi i da se u njemu nastavljaju procesi metabolizma, naglašava savjetodavka Olivera Sekulić. Uspješno smanjenje tih gubitaka podrazumijeva poznavanje bioloških osobina vrste i činilaca vanjske sredine, koji dovode do oštećenja kao i primjenu tehnike čuvanja koja će usporiti starenje. U optimalnim uslovima čuvanja pojedino se povrće može čuvati nekoliko sedmica, dok u običnim uslovima ono opstaje samo nekoliko dana. 

Klasifikovati povrće prema podložnosti propadanju

Zbog razlika u osjetljivosti na čuvanje, ističe se potreba za odvajanjem povćarskih vrsta na one koje su više podložne propadanju. Klasifikacije prema biljnim organima ili fazama razvoja nisu strogo određene. Na primjer temperature čuvanja za slatki krompir i ciklu su potpuno različite, iako su obje korijenaste vrste. Zato samo poznavanje prirode ubranog povrća omogućava da se pretpostavi njihovo ponašanje tokom čuvanja.

Neophodno poznavanje mogućnosti čuvanja

Zbog ograničenih skladišnih kapaciteta proizvođači često čuvaju različito povrće zajedno. U slučaju združenog čuvanja treba znati da se može kombinirati samo ono povrće koje je kompatibilno, odnosno koje se slaže. Pošto se često zajedno čuvaju povrće i voće neophodno je poznavati i mogućnosti čuvanja takvih kombinacija.

Primjer moguće kombinacije je čuvanja kupusa, celera, mrkve ili crvenog luka zajedno sa jabukama i kruškama, dok čuvanjem sa krompirom jabuke i kruške dobijaju neobičan okus. Miris jabuka redovno apsorbiraju jaja, mliječni proizvodn i meso. Crveni luk i krompir moraju se čuvati odvojeno. 

Povrće osjetljivo na etilen čuvati odvojeno od drugog povrća

Mnoge vrste proizvode etilen koji može izazovati neželjne efekte pri združenom čuvanju. Nepoželjni efekti ogledaju se u odbacivanju listova, žutilu, ubrzanom starenju itd. Zbog toga povrće i voće koje je osetljivo na etilen (mrkva, kupus, zelena salata, mahune, lubenica i krastavac) ne bi trebalo čuvati zajedno sa povrćem i voćem koji produciraju taj plin. Povrćarske vrste koje stvaraju etilen su paradajz i dinja, a od voćnih vrsta to su: jabuka, kruška, šljiva, breskva i nektarina. Etilen ubrzava zrenje mnogih vrsta, a njegov uticaj na zrenje odvija se znatno sporije pri 0°C.