Plodored je redoslijed uzgoja različitih kultura na određenom prostoru i u određenom vremenu/sezoni. Predstavlja rotaciju sjetve/sadnje kultura na istoj površini tokom 3-4 godine, a primjenjuje se u poljoprivrednoj proizvodnji kako bi se zemljište što manje crpilo i izbjegle štetočine i bolesti.
Period zime je idealno vrijeme za planiranje organizacije vašeg vrta za narednu sezonu. Kod mene ovo planiranje podrazumijeva odabir kultura za sijanje/sadnju, provjera sjemena koje imam i koje se može iskoristiti i priprema tabele, odnosno šeme plodoreda. Plodored je redoslijed uzgoja različitih kultura na određenom prostoru i u određenom vremenu/sezoni.
Predstavlja rotaciju sjetve/sadnje kultura na istoj površini tokom 3-4 godine, a primjenjuje se u poljoprivrednoj proizvodnji kako bi se zemljište što manje crpilo i izbjegle štetočine i bolesti. Mijenjajući kulture omogućavamo da se zadrži balans hranjivih materija u zemljištu. Naročito je značajan kod većih poljoprivrednih površina gdje se uzgajaju monokulture, dok kod manjih povrtnjaka gdje se na malom prostoru uzgaja više kultura, pa čak i na jednoj gredici više njih, ovo pravilo i ne mora biti tako strogo.
Čak se smatra da može potpuno i da izostane ukoliko se na manjim površinama uzgaja više različitih kultura. Iako je kod mene bašta manja i iako i na svakoj gredici, koje su otprilike od oko 6m2, uzgajam više kultura, ipak već par godina pratim plodored uz kombinaciju kultura na gredici koje se slažu jedna s drugom. Prije 4 godine sam sebi napravila šemu vrta koja se sastoji iz tabele sa gredicama, godina/sezona i kultura koje se uzgajaju na svakoj od gredica i na osnovu onoga što je uzgajano u prethodnim sezonama, pripremam plan za sezonu koja dolazi.
Osnovna pravila kojima se vodim u plodoredu jesu zahtjevi za hranjivim materijama koje različito povrće ima, a oni nisu isti za sve kulture. Obično je pravilo da kulture koje pripadaju istoj porodici imaju iste zahtjeve prema hranjivim materijama, te ih napadaju iste ili slične bolesti i štetočine, tako da sam ja šemu plodoreda napravila vodeći se ovim pravilom kao osnovom i biljke iz iste porodice ne sijem/sadim jednu iza druge kako se sezone mijenjaju.
Mijenjajući kulture omogućavamo da se zadrži balans hranjivih materija u zemljištu.
S obzirom da sijem od marta pa sve do kraja novembra, na jednoj gredici mi se samo u toku jedne kalendarske godine mogu izmijeniti tri različite kulture na jednom mjestu od ranog proljeća do kasne jeseni. Glavne podjele grupa povrća kojima se vodim su sljedeće: biljke koje obogaćuju zemljište azotom i manje zahtjevne biljke, umjereno zahtjevne kulture i biljke koje zahtijevaju dosta hrane.
Mahunarke (grašak, grah, mahune, bob) su biljke koje nisu zahtjevne za hranjivim materijama i ne zahtijevaju dodatna zalijevanja. Otkako uzgajam povrće, nikad nisam dodatno hranila zemljište prije sijanja mahunarki kao ni dodavala prehranu u toku rasta i razvoja biljaka. Jedino što sam kod ovih kultura primijetila da utiče na bolji urod jeste da im odgovaraju umjerenije temperature u toku ljeta. Ovo su biljke koje zemljište bogate azotom i dobre su predkulture za biljke koje zahtijevaju više hranjivih materija.
Kupusnjače (kupus, kelj, karfiol, brokula, prokelj...) i kulture iz porodice pomoćnica (krompir, paradajz, paprika, patlidžan), te tikvenjače (razne vrste tikvi, tikvice, krastavac) su "najgladnije" povrtne kulture i trebaju dosta hranjivih materija u toku razvoja.
Keleraba, rukola i rotkvica iako pripadaju porodici kupusnjača su kulture kod kojih nisam primjetila da su toliko zahtjevne za hranom. Pored njih, u srednje, odnosno umjereno zahtjevne biljke, spadaju još i špinat, razne vrste salata, blitva, cikla, te lukovičaste kulture (luk, vlasac) i korjenaste biljke (mrkva, peršin). Špinat je takođe biljka koja obogaćuje zemljište azotom.
Iz ove podjele možete da vidite da biljke koje nisu zahtjevne prema hranjivim materijama i one koje jesu dosta zahtjevne, ne pripadaju istim porodicama biljaka, te vam to može biti ključna osnova kod plodoreda i to na način da na primjer, prve godine, na istom mjestu, uzgajate slabo zahtjevne biljke i one koje obogaćuju zemljište azotom (mahuna), a sljedeće godine neke koje su zahtjevne za hranom (kupus). Isto tako, ove biljke možete uzgajati zajedno, jer kupusnjače i mahunarke su uglavnom kulture koje se slažu u uzgoju, s obzirom da mahunarke obogaćuju zemlju azotom i time hrane gladne kupusnjače.
Svaka bašta je poseban mikrosistem i trebate je urediti onako kako najboje odgovara tipu zemljišta, osunčanosti, vašim potrebama za određenim kulturama i dr.
Jedina kultura koja voli da se sadi na istom mjestu svake godine je paradajz i voli da se malčira spostvenim listovima, pa ukoliko skidate zaperke, obavezno njima obložite zemljište oko paradajza. Kod ovog uzgoja budite oprezni ukoliko je u toku sezone bilo dosta bolesti kod paradajza, jer plamenjača može i da prezimi u zemljištu ukoliko zima nije bila dovoljno hladna.
Sezona koja dolazi je četvrta sezona kako ne orem, a baštu u toku zime prekrivam sijenom i slamom. U takvim uslovima, u rano proljeće, bude prijatnih iznenađenja, jer se neke biljke same rasiajvaju i kad dođe proljeće, same nanovo niču. Dešava se da godinama, na jednom mjestu, mogu da rastu iste kulture, odnosno kulture koje su nikle samorasijavanjem. Kod mene se najviše rasijava rukola i gotovo da je imam svuda po bašti, a na jednom mjestu mi se rasijava već 3 godine. Ta mjesta nisam ni jednom prehranila, a zdravi i jako aromatični listovi niču iz godine u godinu. Na istoj gredici mijenjam ostale kulture i pazim da se međusobnu slažu, ali nisam uočila da na rast i razvoj rukole negativno utiče to što iz godine u godine raste na istom mjestu. Kako sam na početku teksta napomenula, na manjim površinama na kojima uzgajate hranu i na kojima ima više kultura, te dosta začinskog i ljekovitog bilja i cvijeća i tamo gdje sijete i sadite zajedno biljke koje se međusobno slažu i pomažu, strogo pravilo plodoreda gotovo da može izostati.
Ono što morate znati jeste da je svaka bašta poseban mikrosistem i da je trebate urediti onako kako najboje odgovara tipu zemljišta, osunčanosti, vašim potrebama za određenim kulturama, itd. Uvijek sijte i sadite što više kultura, jer na taj način sprečavate i bolesti i štetočine da vam sve unište. Više različitih kultura, više cvijeća, začinskog i aromatičnog bilja, znači više pčela, više korisnih insekata i više ptica koje se hrane insektima koji vam prave štetu i puževima, a usput vam i malo pođubre bašticu. Što nam je bašta raznovrsnija, to će u njoj biti više živog svijeta i lakše će se uspostaviti balans koji možete vidjeti u prirodnim ekosistemima.
Tagovi
Autorica