Đubrenje povrtlarskih kultura - šta niste znali?

Stajnjak povrtlarske kulture zahtijevaju različito. Prvoj grupi pripadaju kulture direktno đubrene stajnjakom prilikom osnovne obrade zemljišta. Drugoj, one koje iskorištavaju stajnjak pod prethodni usjev. Treća grupa povrtlarskih kultura ne reaguje dobro na đubrenje stajnjakom, te se on izostavlja u njihovom đubrenju.

Značaj azota

Inače, stajnjak sadrži i azot, koji biljkama stoji na raspolaganju. Da se azot (N) iz stajnjaka ne bi izgubio volatizacijom (isparavanjem), potrebno je odmah po raznošenju na površini zemljišta koje se đubri, zaorati isti. Nikako se ne smije razvoziti i rasuti u gomile i čekati njegovo zaoravanje, što je najveća greška. U protivnom gubici azota su veliki. 

Do praktično 100 posto u zavisnosti od vremena koji prođe od iznošenja stajnjaka do njegovog zaoravanja.

Smatra se da bi u zemljištu bilo potrebno 0,10 - 0,20 posto ukupnog azota, a procenat azota se dobija kada se procenat humusa u zemljištu podjeli brojem 20. Pri pH vrijednosti zemljišta 4,0 - 5,5, procenta humusa dva do četiri posto i utvrđenog ukupnog azota 0,1 - 0,2 posto, u zemljište bi trebalo vratiti prilikom normiranja đubriva 90 - 100 posto N.

Pri pH vrijednosti zemljišta u nKCL 5,6 - 8,0 vratiti 80 - 90 posto od iznijetog azota, dok pri pH 5,6 - 8,0 i sadržaju do dva posto humusa vratiti 100 posto N od iznošenja.

U povrtlarskoj proizvodnji sadržaj azota (N) 0,1 - 0,2 posto predstavlja dobru snabdjevenost zemljišta ovim elementom. Ukoliko ima više od 0,2 posto azota (N), zemljište je odlično snabdjeveno, ali to zavisi i od potreba pojedinih povrtlarskih kultura za ovim elementom.

Podjela zemljišta prema sadržaju humusa: < 2 % slabo humusna zemljišta, 3 - 5 % dovoljno humusna zemljišta, 5 - 10 % humusna zemljišta i 15 - 30 % prehumusna zemljišta. Veliki je problem što naša zemljišta, uglavnom sadrže kiseli humus, a ne blagi, što se djelimično može popraviti kalcizacijom zemljišta.

Iskoristivost stajnjaka

Stajnjak se iskorištava u zemljištu tri godine (prve godine 50 posto, druge godine 30 posto i treće godine 20 posto), mada pojedini autori navode da se stajnjak i četvrte godine iskorištava. Prosječan hemijski sastav stajnjaka u pogledu sadržaja NPK hraniva i organske materije je sljedeći: N = 0,5 posto, P2O5 = 0,25, K2O = 0,6, dok Ca2+ 0,54 i Mg2+ 0,18 posto, organske materije = 20 posto. Prilikom određivanja normi NPK hraniva za đubrenje treba uzeti u obzir i količinu stajnjaka koja se unosi u zemljište, a prema prosječnom sadržaju hraniva u njemu.

Za đubrenje zemljišta, u povrtlarskoj proizvodnji poželjno je koristiti organska, među kojima stajnjak ima najznačajniju ulogu, s obzirom na to da farmeri uzgajaju različite vrste stoke. Goveđi naše farme imaju u relativno dovoljnim količinama za đubrenje.

Potrebno je koristiti poluizgorjeli i zgorjeli stajnjak - kao najbolje rješenje. Poluizgorjeli stajnjak može se koristiti za osnovno đubrenje u jesen s oranjem, za kulture koje se sade u proljeće. Ako se stajnjak unosi neposredno prije sjetve ili sadnje treba koristiti dobro zgorjeli stajnjak.

Na srednje teškom zemljištu goveđi stajnjak se iskorištava četiri godine i to:

• I godine 50 %;
• II godine 35 %;
• III godine 10 % i
• IV godine 5 %.

Ovi procenti iskorištavanja stajnjaka neophodni su prilikom obračuna ukupnih količina đubriva. Uzima se u obzir količina stajnjaka po hektaru, njegovo iskorištavanje po godinama u osnovnim hranljivim materijama NPK i njihovo oduzimanje od količine hraniva za dati prinos.

Nakon toga, uzima se u obzir mineralizaciona sposobnost zemljišta, odnosno mineralizacija žetvenih ostataka, kojom prilikom u prosjeku se mineralizuje druga organska i žetvena materija u prosjeku 30 - 50 kg azota (N), te količinu potrebnog azota umanjiti za još 40 kg.