• Uvozne sorte paradajza
  • 28.06.2017. 10:00

Domaći pradajz zaboravljen i zamijenjen uvoznom sortom

Kada je miris i bogat ukus paradajza zamjenila gajbica koja izgledom mami potrošače, postali smo svjesni da sve ono što je nakadala važilo za kvalitet danas postaje mit.

Foto: Pixabay
  • 2.261
  • 143
  • 0

Svjedoci smo vremena globalnog kapitalizma i komercijalizma, gdje proizvođači, pa i poljoprivrednici, vode bitku nudeći tržištu "najbolje" od svojih proizvoda. No, jesu li proizvodi koje nam nameću veliki trgovački lanci uistinu najbolje što se može ponuditi?

Plastenička proizvodnja je zasigurno sve popularnija u BiH, ali i u regionu. Svaki konzument povrća treba biti svjestan da su domaće sorte i prirodno uzgojeni plodovi daleko kvalitetniji od plasteničkih, uvoznih sorti koje su prepune fitohormona. Upravo zahvaljujući tim hormonima danas jedemo isključivo naizgled lijepo i privlačno povrće, u ovom slučaju paradajz, pa organski uzgoj polako počinje padati u zaborav.

Kvalitet paradajza koji posljednjih godina možemo kupiti na pijacama i u marketima najbolje se opisuje jednom narodnom poslovicom: "Spolja gladac, a unutra jadac".

Sočni i mirisni plodovi ovog povrća danas uglavnom stoje u sjećanju potrošača. Kada je miris i bogat ukus paradajza zamjenila gajbica koja izgledom mami potrošače, postali smo svjesni da sve ono što je nekadala važilo za kvalitet danas postaje mit.

Već na samom presjeku ploda paradajza možemo uočiti brojne nepravilnosti i anomalije koje prihvatamo kao bogomdane. Posebna priča se može ispričati tek onda kada konzumiramo plod koji je više plastičan, nego prirodan, a ukus mu je pomalo vodenast i nadefinisan, što jasno upućuje da je ta sorta uzgojena na vještački način, uz upotrebu brojnih pesticida i ostalih hemikalija.

U startu trebamo znati da ukus paradajza zavisi isključivo od sorte koju uzgajamo, te da je 90% karakteristika pitanje vrste sjemena, pa onda način gajenja. A sjemenarne su odavno prihvatile uvozne sorte paradajza koje su tretirane raznim hormonima, tako da danas imamo paradajz savršenog izgleda, jako privlačan kupcima.

Šta je zapravo stvarni cilj?

Komercijalizam je zaista čudo. Da bi dobili proizvod koji može duže stajati u trgovinama, i da se transportuje na duže lokacije žrtvovali smo ono najvrjednije, ukus u kvalitet.

Kada je prije više od 10 godina u BiH ušla hibridna sorta paradajza, proizvođači su zaista pretjerali, i to na način da smo u jako kratkom periodu izgubili pravi domaći paradajz. Jer činjenica je da težimo ka tome da jedemo ono što je naizgled lijepo, pa stoga živimo u zabludi neznajući da smo izgubili ono što je uistinu vrijedno.

S obzirom na to da se paradajz tokom sezone pršće i do 10 puta, time se plod zaustavlja u jednom procesu prirodnog sazrijavanja, a kao rezultat toga dobijamo povrće koje je previše vodenasto i nekvalitetno, naročito nije pogodno za kuhanje i obradu.

Svako od nas se treba zapitati šta jede i kako je to što jede uzgojeno. Naročito poljoprivrednici koji su upoznati sa cjelokupnom situacijom trebaju obratiti pažnju na ono što proizvode. Trebamo biti sigurni da će se za par godina uzgoj paradajza, ali i drugog povrća svesti na uzgoj hibridnih i nametnutih sorti, a sve prisutniji "trend" obolijevanja je itekako povezan sa hranom koju jedemo. Stoga svim potrošačima treba alarmirati na ovaj problem,jer nauka je već odavno uplela svoje prste i počela se opasno poigravati sa prirodom.

Foto: Pixabay


Tagovi

Kada je Miris i Bogat Ukus Paradajza Zamjenila gajbica Koja Izgledom Mami potrošače Postali Smo Svjesni Da sve Ono što Je Nakadala Važilo za Kvalitet Danas Postaje Mit.


Autorica

Mukadesa Zukić

Mukadesa Zukić

Mukadesa je diplomirani biolog. Aktivna je članica eko udruženja "Sadnice mira".

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi