Domaći bijeli luk ide, ali je strani jeftiniji

Italijanska domaća proizvodnja bijelog luka ne zadovoljava potražnju pa se ostatak uvozi iako trgovci imaju tendenciju pomoći italijanskoj proizvodnji. Primjerice, Italija je u 2014. godini izvozila polovicu svoje berbe i jedanko toliko uvozila pa je tako visokokvalitetni bijeli luk odlazio izvan granica, a uvezen je jeftin i nekvalitetan, navodi freshplaza.

"Veličina glavica je dobra, prinosi su 10-12 tona po hektaru. Suša nije utjecala na proizvodnju. Italija proizvodi manje nego što troši pa domaći proizvodi uvijek pronalaze mjesto. Što se tiče cijene, nikada ne ide ispod 2,5 eura za kilogram. No, inozemni je obično jeftiniji zbog nižih troškova i viših prinosa po hektaru", priča Ettore Navarra, tehničar proizvođača Azienda Le Aie.

Trgovci obično obraćaju pažnju na porijeklo bijelog luka, ali nisu dosljednji s oznakom Pdo (oznaka za izvornost). "Potrošači također ne znaju baš razliku. Više manje poznaju oznaku Doc za vina, ali ne znaju za Pdo i Pgi (oznaka za porijeklo). Ipak, mogu prepoznati kvalitetu domaćeg proizvoda", kaže Navarra.

U martu je u Sulmoni održana Međunarodna konvencija o bijelom luku kako bi se procijenila situacija i definirao put ujedinjene akcije. Primjerice, potrebna je nacionalna i europska koordinacija kako bi se standardizirala upotreba aktivnih načela.

Foto: Pixabay/FilieraSi