• Uzgoj povrća
  • 30.09.2021. 10:00
  • Hercegovačko-neretvanski kanton, Federacija Bosne i Hercegovine, Gorani

Cero Čorbadžić: Sigurnog otkupa nema, ali sve što uzgojimo i prodamo

Nasiha Cero Čorbadžić je zadovoljna što na kućnom pragu može zaraditi novac, istovremeno se ne odvajajući od svoje porodice. Smatra da je jedina mana proizvodnje povrća, nedostatak garantiranog otkupa.

Foto: Naila Čaušević
  • 1.004
  • 776
  • 0

Selo Gorani nalazi se kod Buturović Polja, na području općine Konjic, a poznato je po proizvodnji paradajza i paprike na otvorenom. Mještani se tradicionalno bave poljoprivredom i uzgajaju povrće na velikim parcelama, od po nekoliko dunuma pa čak i hektara. Svoju ljubav i umijeće prema gajenju povrtarskih vrsta prenijeli su i na porodicu Cero, koja je ovdje doselila prije 17 godina.

"Po završetku škole, udajem se i zasnivam porodicu. Zajedno sa mužem doseljavam u Gorane, gdje je suprug dobio službu, s obzirom da je efendija. Kada smo počeli da se bavimo poljoprivredom, obrađivali smo manje površine jer je muž imao dosta obaveza u džematu, a ja sa malom djecom nisam uspijevala sve da stižem", za Agroklub kaže Nasiha Cero Čorbadžić.

Obrađuju oko 9,5 dunuma

Unatoč tome, pomalo su savladavali vještine povrtarske proizvodnje pa su je postepeno i intenzivirali. U pomoć su im rado pristizali roditelji i prijatelji, te se njihova želja za radom sve više povećavala. Danas obrađuju oko 9,5 dunuma zemlje. Jedan dio je vlasništvo Islamske zajednice, koja na ovaj način omogućava dodatni posao svojim imamima dok su drugi dobili od komšije u najam.

Polako intenzivirali proizvodnju povća

"Naše djevojčice su porasle. Lamija je krenula u srednju medicinsku školu, a Lejla je četvrti razred osnovne. Sada imam manje obaveza oko njih, a više vremena da se posvetim poljoprivredi", priča naša sagovornica, dodajući da sadi više vrsta, a najviše crveni i bijeli luk, paradajz, buraniju, mrkvu i papriku.

Nedostatak vode kao glavni problem

Najveći problem im predstavlja nedostatak pitke vode, a mještani je nekada nemaju ni za piće. Pri tom zalijevanje je neizvodivo ukoliko parcela nije blizu rijeke ili jezera.

"Ovdje u Goranima narod je veoma vrijedan, svi se bave poljoprivredom pa smo i mi zato krenuli njihovim stopama. Nema ljepšeg osjećaja nego proizvoditi zdravu hranu, koja će nekoga usrećiti i istovremeno biti uz svoju porodicu, na kućnom pragu", poručuje ova mlada žena.

Dodaje da svaki drugi posao iziskuje veliku odsutnost od kuće jer je njihovo selo udaljeno 24 od Konjica, a od magistralnog puta 11 kilometara tako da se dosta vremena potroši u putu do grada i nazad, a i ne isplati se s obzirom na male plate, a velike putne troškove. Baveći se poljoprivredom, ljudi zarade radeći posao koji pozitivno djeluje na ljudski organizam, a nisu velika ulaganja, osim vlastitog rada i truda.

Sve što proizvedu, prodaju u svježem stanju

"Najveći problem je što nema sigurnog kupca. Sve što proizvodimo je pod rizikom, s obzirom da garantiranog otkupa nema. Mi imamo svog nakupca, koji već godinama dolazi kod nas i odvozi robu. Do sada smo sve što uzgojimo prodavali u svježem stanju, nismo ništa prerađivali", napominje.

Pored proizvodnje na otvorenom polju, Nasiha ima i dva plastenika u kojima najviše sadi mladi luk jer je on tražen na domaćem tržištu, a dobro se cijeni i lako proda.


Fotoprilog


Tagovi

Uzgoj povrća Navodnjavanje Nasiha Čorbadžić Cero Proizvodnja na otvorenom Nedostatak vode Dva plastenika


Autorica

Naila Čaušević

Više [+]

Majka dvoje djece. Po struci PR menadžer, po zanimanju poljoprivrednica.