U selo bez asfalta ni cure neće: Mještanima na muku pristala i kiša

Kao i u većem dijelu države, seljaci u opštini Prnjavor muku muče sa obilnim kišama. Ne pamte ovakvu godinu. Ne mogu ući u njive pa se boje da će im propasti ljetina, a dodatnu glavobolju stvara i smanjenje otkupne cijene mlijeka.

Kukuruz se, na većini njiva, slabo razvija. Dosta je voda odnijela, pa se pokušava presijavanjem barem nešto izvući, žale se svi mještani iz sela u jugo-zapadnom dijelu opštine s kojima smo pričali.

Muke i sa asfaltom

Ovaj dio opštine dosta je slabiji po tom pitanju od dijela koji ide prema Doboju i Derventi gdje je maltene svaki sokak asfaltiran. Na pojedinim mjestima ide prvo makadam, pa trideset metara asfalta, pa opet makadam. To u velikoj mjeri otežava bavljenje poljoprivredom seljana koji žive od svog rada na zemlji, a najviše od uzgoja krava i otkupa mlijeka.

Osam muznih krava drži Slavojka Marić, iz Crkvene kod Prnjavora, sa mužem Borislavkom i sinovima Božom i Vidoslavom. Godine je uhvatile, leđa bole od posla.

"Ćerka mi je udata, sinovi se još nisu oženili. Mene bole zglobovi od rada, ali mora da se radi. Neće cure u selo da rade kada mogu da žive u gradu. Šta ćeš?", kaže Slavojka.

Njen suprug Borislavko volio bi da može da pomogne, ali ne može jer je - invalid. "Svega ima samo para nema. Zemlje ima koliko hoćeš ali nema ko da je radi. Stoke je sve manje. U ovom našem selu Crkvena tri kilometra da ideš od kuće do kuće, naći ćeš samo desetak krava. Prije ih je bilo pet puta više", dodaje ovaj domaćin.  

Nema ko zemlju da radi

Slično tvrdi i Čedo Kuzmanović iz Gajeva koji obrađuje 20 hektara. "Kad ideš autoputem Banjaluka - Prnjavor vidiš da se zemlja ne obrađuje. Nema omladine", govori Čedo.

Na njegovom imanju zatekli smo i traktor Lambordžini iz 1985. godine. "Takvog sam ga kupio, nisam ga farbao. Sredio sam mu motor i doradio ga još malo i koristim ga za poslove na njivi", kaže Kuzmanović.

Boljih vremena sjeća se i Stanko Živković iz Vršana. U njegovom šoru bilo je 120 kuća punih djece, sad nema ni pola. Kuće zaključane, ili su ukućani pomrli ili su otišli u gradove.

"Bil­o je kuća sa 12-oro djece pa ćaća ne zna kako se koje zove. U bivšoj državi Tito je kumovao svakom desetom djetetu. Nema više takvih vremena niti će ih biti", žalosno će Stanko.

Ovaj 85-godišnjak kaže da se ne sjeća godine sa ovoliko mnogo kiše. Ne može se ući u njive s traktorom od vode.

I otkupna cijena mlijeka sve manja

Jedan od rijetkih mlađih ljudi koji se u južnom dijelu opštine Prnjavor ozbiljno bavi poljoprivredom, jeste Radiša Malešević. Čeka sa suprugom treće dijete, a na njegovoj farmi, je 55 muznih grla.

"Teško je, nije ovo lak posao. Mislio sam da proširim objekat, ali za sada nemam uslova. Otkupna cijena mlijeka je dobra, ali je mljekara smanjila sad za tri feninga, kažu da će za junsku platu još dva, tako da ćemo vidjeti na šta će sve to da izađe", ističe Radiša.

Ne brine samo Radišu manja otkupna cijena mlijeka. Da nema podsticaja Ministarstva poljoprivrede RS za ekstra klasu mlijeka od 0,25 KM po kilogramu, sa silnim poskupljenjima koja su nastupila posljednjih mjeseci, pitanje je koliko bi mljekara opstalo?

Stotinu kilograma koncentrata za krave je 105 KM, dok su se cijene đubriva tek nedavno spustile na prihvatljiv nivo. A sopstvenu hranu biće teško proizvesti. Od vode se ne može pokositi prva trava. Na mnogim njivama polegla je od vlage i počinje da truli.