U domaćoj banci čuvaju se geni autohtonih sorti i pasmina

U vremenu klimatskih promjena i rastuće potrebe za sigurnošću hrane, očuvanje autohtonih sorti i rasa postaje imperativ. Upravo ovu ulogu preuzima Institut za genetičke resurse Banja Luka, čija je Banka gena Republike Srpske neprocjenjiva riznica biljnog i životinjskog genetičkog materijala.

Misija je jasna - sačuvati blago koje smo naslijedili i prenijeti ga na buduće generacije.

Očuvanje genetskog identiteta

Institut se intenzivno bavi zaštitom i proučavanjem genetičkih resursa, u sklopu njega je i banka životinjskih gena, koja broji oko 400 uzoraka – uključujući gatačko govedo, ovcu pramenku i bušu. Potrebu njihovog očuvanja je, kroz terenski rad i koordinaciju projekata genotipizacije, ustanovila doc. dr Jelena Nikitović, naučni saradnik na Institutu.

"Sačuvati jednu sortu ili rasu od izumiranja je teško, ali kada to uradite na način na koji to radi Institut, shvatimo koliko je bitno postojanje takve institucije. Autohtone rase i sorte predstavljaju žive spomenike koji imaju istorijsko, kulturološko, ekonomsko, a prije svega tradicionalno bogatstvo jedne zemlje i kao takve mi imamo obavezu i odgovornost da ih sačuvamo", naglašava dr Nikitović.

Institut aktivno radi na projektu genotipizacije gatačkog goveda, a rezultati su, kako kažu, odlični. Kao kruna četverogodišnjeg rada, u završnoj fazi je i monografija posvećena ovom govečetu.

Od Banjaluke do Svalbarda

Njihova banka gena ne čuva samo životinjske uzorke. U njoj se nalazi sjemenska i poljska kolekcija sa preko 1.500 pohranjenih prinova, od čega je najviše žitarica. Tu su i prinove ljekovitog i aromatičnog bilja, povrća, kao i autohtonih sorti voćaka.

"Važnost čuvanja ovih uzoraka ogleda se u zaštiti bioraznolikosti, očuvanju genetičkog potencijala za buduće generacije, te u sigurnosti hrane", objašnjava naša sagovornica.

Uzorci se prikupljaju terenskim istraživanjima – to su stare autohtone sorte ili one koje su prisutne na području njihovog djelovanja duže od 30 godina. Nakon obrade, čiste se, suše i pohranjuju u kontrolisanim uslovima (na −18^oC).

"Određene biljne vrste se ne mogu čuvati u vidu sjemena kao što je recimo krompir. Takve biljne vrste čuvamo u in vitro uslovima. Pored toga imamo i poljsku kolekciju gdje čuvamo stare autohtone sorte različitih voćaka", dodaje.

Institut koristi tri kolekcije: aktivnu (za istraživanje), baznu (čuva se u Banci gena) i sigurnosnu koja se deponuje u svjetski 'trezor sudnjeg dana' u Norveškoj.

Znate li koje sjeme iz BiH se čuva u Globalnom trezoru u Norveškoj?

"Najveći dio materijala koji čuvamo u našoj Banci gena pohranjen je i u Svjetskom trezoru sjemena na Svalbardu. Ova pohrana služi kao sigurnosna kopija u slučaju gubitka genetičkog materijala uslijed nesreća, ratova ili prirodnih katastrofa", ističe dr Nikitović, dodajući da je posljednja pošiljka bila 2022. godine.

Od značaja za nauku i budućnost

Banka gena je prvenstveno namijenjena istraživačima i saradnicima Instituta, ali i studentima koji tu obavljaju praktične vježbe. Pored gatačkog goveda, Institut je radio na raznim projektima poput 'Molekularna karakterizacija germplazme paradajza u Republici Srpskoj' i 'Karakterizacija genetičkih resursa paprike'.

"U doba klimatskih promjena i nesigurnosti u lancima snabdijevanja hranom, čuvanje i korišćenje raznovrsnih biljnih genetskih resursa je od presudnog značaja za razvoj otpornijih sorti u budućnosti", zaključuje doc. dr Nikitović, naglašavajući da je to najveća vrijednost i misija ove naučne institucije.