Smeđa mramorasta stjenica izaziva značajne štete na soji, paradajzu i paprici, a očekuje se da će se u narednim godinama prenijeti i na jabučasto i koštičavo voće, vinovu lozu, kukuruz.
Invazivna vrsta stjenice Halyomorpha halys, smeđa mramorasta stjenica, poznatija kao smrdljivi martin, porijeklom je iz Azije. Spada u grupu insekata sa nepotpunim preobražajem, koji u toku razvitka prolaze kroz tri faze: jaje, larva/nimfa i odrastao insekt. Štete nanose i larve i imaga sisanjem biljnih sokova iz svih nadzemnih dijelova biljaka.
"Simptom napada su sitni bjeličasti okrugli ubodi, koji kasnije mogu prerasti u nekrotične pjege. Na napadnutim plodovima često se, osim nekrotičnih pjega, uočava i pojava deformacija, što umanjuje tržišnu vrijednost plodova. U slučaju jakog napada može dovesti do opadanja plodova i potpunog gubitka prinosa. U kukuruzu i soji, kao posljedica napada smeđe mramoraste stjenice, može doći do pojave neformiranja sjemena", objašnjava dipl.inž. zaštite bilja Slavica Dželatović.
Pošto je vrsta sklona grupisanju i često se grupno seli sa jednog usjeva na drugi, postotak štete je izraženiji po rubovima polja, nego u sredini. Odrasle jedinke šire se letom, dok su larve u stanju da se hodajući aktivno sele sa biljke na biljku. U Evropi je zabilježena jedna generacija godišnje. Prezimljava imago, a stadijum larve završava se nakon pet larvenih stupnjeva. Donji temperaturni prag evropske populacije iznosi 12,2°C.
"Nakon buđenja u proljeće, dolazi do parenja i ovipozicije. Period polaganja jaja traje od juna do kraja augusta, pri čemu najveći broj jaja biva položen na naličje listova, u grupicama od 20-30 jaja, ponekad i više. Mlade, tek ispiljene larve drže se na okupu, da bi tek nakon prvog presvlačenja krenule u aktivnu potragu za hranom", dodaje Dželatović.
Ova stjenica štete nanose tokom cijele vegetacije. Slična je vrsti Nezara viridula, zelenoj povrtnoj stjenici. I mramorasta stjenica luči neugodan miris, koji je zapravo obrambeni mehanizam od prirodnih neprijatelja, zbog čega ih ptice uglavnom izbjegavaju. Od prirodnih neprijatelja mramorastu stjenicu najviše ugrožavaju parazitoidi jaja iz reda opnokrilaca (Hymenoptera), ali i predatorske vrste stjenica, grabljivih muha i grinja.
"Ova je stjenica na našim prostorima nova vrsta, te nema registrovanih preparata za njeno suzbijanje. Sa druge strane, spada u familiju Pentatomidae, koja se uglavnom suzbija preparatima na bazi piretroida (bifentrin, permetrin, fenpropatrin), neonikotinoida i acefata. U zonama gdje ima jajnih parazitoida poljoprivrednim proizvođačima se ne preporučuje upotreba pesticida iz grupe piretroida, jer su oni neselektivni i utiču na redukciju brojnosti prirodnih neprijatelja", ističe savjetodavka.
Parazita je najlakše uočiti pregledom jaja, pri čemu parazitirana jaja imaju ljubičastu boju. U periodu jeseni jedinke mramoraste stjenice polaze u potragu za mjestima povoljnim za prezimljavanje - u blizini drvenastih biljaka, posebno pod korom platana. Naseljava kuće, stanove, terase, šupe i slična mjesta u čovjekovom neposrednom okruženju. Za čovjeka je bezopasna, izuzev što u slučaju prenamnoženosti, u zatvorenom prostoru izaziva alergijske reakcije kod osjetljivih osoba.
"Preventivne mjere sprečavanja uznemiravajućeg efekta kod ljudi podazumijevaju zatvaranje rupa i otvora na objektima, postavljanje mreža na vratima i prozorima, kako bi se spriječio ulazak jedinki u zatvorene prostore. U slučaju izuzetno visoke brojnosti stjenica na vanjskim zidovima kuća moguća je upotreba sintetičkih piretroida, ali je kratkog efekta. Osim mehaničkih preventivnih mjera, u zatvorenim prostorima ne preporučuje se upotreba insekticida", zaključuje Slavica Dželatović
Tagovi
Autorica