Proljetno oranje: Kako ne napraviti grešku u izboru priključnih mašina?

Samo ukoliko ste zbog nepovoljnih uslova propustili jesenje oranje, pravi je momenat da ga sada obavite. Takođe, određen broj poljoprivrednika radije bira ovo vrijeme važne agrotehničke mjere zbog zemljišta koje se ne sabija pri prohodu. Stariji ratari pamte da se, na primjer, preoravanje ugara radilo jedino s proljeća, najčešće za kukuruz i ostale kulture koje se siju u narednom periodu.

"Po agrotehnici, proljetno oranje se ni po čemu ne razlikuje od jesenjeg. Dakle, poslije obrade zemljišta plugom, traktor prolazi sa tanjiračom, a onda sa drljačom ili sjetvospremačem ili rotodrljačom", podsjeća strukovni inženjer ratarstva i povrtarstva Aleksandar Jovanović iz Zagorice kod Topole.

Priprema zemljišta za bolje nicanje sjemena

Važno je, ističe, da parcela poslije topljenja snijega nije kaljava, kako ne bi došlo do zaglavljivanja traktora, a i zagušivanja tanjirače. Dakle, zemlja treba da bude prosušena prije nego što mašina krene u rad.

"Nakon pluga prolazi tanjirača koja miješa i sitni zemlju, pokriva bačeno mineralno đubrivo - ako je bačeno poslije proljetnog oranja, a onda dolazi drljača koja dodatno usitni zemljište da bi poslije sjetve sjeme imalo ujednačenu dubinu i bolji kontakt sa zemljištem, što uzrokuje ujednačeno klijanje i nicanje biljaka."

Ali, treba povesti računa o izboru ovih priključnih mašina. Kako smo ranije detaljnije pričali sa našim sagovornikom, plugovi se dijele na raone, diskosne, čizel; podrivače i razrivače i plugove sa pogonom radnih organa koji su prema njegovim riječima i izbačeni iz upotrebe. Raoni se najčešće koriste i primjenjivi su za skoro sve tipove zemljišta, diskosni su pogodniji više za one lakše strukture, a čizel samo za razbijanje plužnog đona.

Tanjirače mogu da budu nošene, polu nošene i vučene. Osnovna razlika je u prečniku radnih organa (diskova) i širini radnog zahvata. Nošene i polu nošene tanjirače su manjeg ili užeg radnog zahvata dok su vučene teške i šireg radnog zahvata i većeg prečnika tanjira, na primjer, 610-660 mm. A od prečnika tanjira zavisi radna dubina.

"Lake nošene imaju razmak između tanjira na osovini 17 cm, bolje sitne zemlju nego vučene teške koje imaju veći razmak, na primjer", kaže mladi stručnjak.

Pored toga, mogu biti jednobaterijske, dvobaterijske i četvorobaterijske. Obično prvi red baterija posjeduje tanjire sa nazubljenim obodom dok drugi red baterija nosi tanjire sa punim. Tanjirače se dele i na tip "V" i "X", postoje i nošene i polunošene i vučene ovih tipova. One "X" tipa možda, kaže Jovanović, bolje sitne zemlju, ali ih je teže vući.

Pored najčešće korištenih klinastih drljača, postoje i klateće koje dobijaju pogon preko priključnog vratila traktora. Drljača ima više tipova klinova ili zubaca. Klinovi su najčešće postavljeni vertikalno pa dobro usitnjavaju i miješaju zemlju. Kod nekih konstrukcija ugao se može podešavati.

"Imamo okrugao zubac - za pokrivanje sjemena, lagani četvrtasti, srednji četvrtast povijen, srednji četvrtast, teški četvrtast povijen i kašikast teški - pačja noga. Ono što sam saznao iz prakse jeste da nisu dobri klinovi koji su poznati kao pačja noga jer mogu da prilikom proljetnog oranja izvuku sa dna korove koji su već zaorani", podijelio je Jovanović sa nama svoje viđenje.

Klinovi postavljeni pod većim uglom (vrhovi okrenuti naprijed) dobro čupaju korov, grudve dižu na površinu, ali ih slabije razbijaju.

Izbor priključnih mašina prema agregatu

Prema konstrukciji, drljače mogu biti teške i lake, a izbor zavisi od jačine traktora ili agregata.

"Veća konstrukcija, znači i veće i duže klinove. Čim su duži, mogu da rade na većoj dubini. Veći je njihov prečnik. Pošto je teška, više ponire u zemlju, pa samim tim treba i jak traktor koji će vući određenom brzinom drljaču."

Ipak, u stručnim literaturama se naglašava da predsjetvenu pripremu treba obaviti u što manje prohoda istovremeno sa oranjem u cilju smanjenja evaporacije.