Brojne tvrtke rade na inovacijama u proizvodnji mesa, a tvrtka Memphis Meats je bila prva koja je proizvela pileće štapiće čije su meso dobili iz laboratorija.
Prekomjerna konzumacija mesa iz intenzivnog, industrijskog uzgoja stoke u svijetu predstavlja sve veći problem.
Prema FAO podacima, stočarstvo je odgovorno za 14,5% ukupnih emisija stakleničkih plinova. Jedna trećina svjetske obrađene zemlje koristi se za proizvodnju milijarde tona hrane potrebne za hranjenje stoke, uglavnom monokulturama soje i kukuruza, a čak 23% naše globalno dostupne slatke vode koristi se za uzgoj stoke.
Kultivirano, poznato još kao umjetno, in vitro meso, proizvod je dobiven iz stanica domaćih životinja. Proces uzgoja započinje uzimanjem stanica bez njihovog povrijeđivanja, nakon čega se u kontroliranim uslovima, u bioreaktorima kreiraju stanice mišićnog, vezivnog i masnog tkiva, kao i krvne stanice. Sva se četiri dijela potom u točno određenom omjeru kombiniraju i povezuju u strukturu. Rezultat je komad mesa identičan životinjskom, navodi Euractiv.
Brojne tvrtke rade na inovacijama u proizvodnji mesa, a tvrtka Memphis Meats je bila prva koja je proizvela pileće štapiće čije je meso dobiveno u laboratoriju. Uspijeli su uzgojiti i meso patke te svinje koje je odmah oblikovano u okruglice. Naime, njezin vlasnik Mark Post je prvi koji je istraživao razvoj ovakve proizvodnje. Zajedno s drugim znanstvenicima prikupljao je matične stanice stoke u klaonicama i u epruvetama ih hranio i uzgajao, a kao rezultat, dobio je neku vrstu pljeskavice.
Iako bi uzgojeno meso bilo odobreno na razini Evropske unije, vjerojatno je da će sve potrebne inspekcije i odobrenja provoditi države članice, svaka za sebe, a proizvođači će se morati pridržavati i evropskog i nacionalnog zakonodavstva. Isto tako, kao i svaka druga hrana koja se proizvodi u EU, i ovaj će proizvod biti podvrgunt kontroli od strane Evropske agencije za sigurnost hrane (EFSA).
Postavlja se i pitanja hoće li se meso proizvedeno na takav način moći uopće nazivati i etiketirati kao "meso" ili će mu se morati dati neki novi naziv jer trenutna definicija Uredbe o hrani jasno opisuje na koji način se meso i pod kojim uvjetima proizvodi, a ovakav se uzgoj nikako u to ne uklapa.
Direktor Društva stanične poljoprivrede u Velikoj Britaniji, Chris Bryant otkrio je da bi novo meso moglo biti na tržištu do 2022. godine. Ubrzano se radi na ideji i pokušava se što više poboljšati tehnologija, a EU i EFSA bi trebale odigrati ključnu ulogu u uvođenju takve proizvodnje u svijetu.
"Ne samo da će biti otvorene ogromne mogućnosti za poboljšanje poljoprivrede diljem Evrope, nego će nam omogućiti da krenemo prema etičnoj i održivoj proizvodnji mesa koja ne kolje životinje i daleko je povoljnija za okoliš. To je tehnologija s potencijalom za rješavanje globalnih problema", dodao je.
Iako se pretpostavlja da će nova tehnologija uzgoja uveliko pomoći u očuvanju okoliša, smanjenju korištenja vode, smanjenju emisije stakleničkih plinova, a možda i u ideološkim sukobima vegeterijanaca i mesojeda, postavlja se pitanje: šta će biti sa stočarima, njihovim farmama, pašnjacima? Kako će oni zarađivati? Stočarstvo nije samo "meso na tanjuru" i zbog toga treba dobro proučiti moguće posljedice koje će laboratorijski uzgoj donijeti sa sobom.
Tagovi
Autorica