Kako na farmi proizvoditi struju: Realna prilika za bh. poljoprivrednike?

Dok se na njivama i farmama svakodnevno proizvodi hrana, dio potencijala ostaje neiskorišten. Skriven je u žetvenim ostacima, stajnjaku i biomasi koja se često smatra otpadom, a radi se o resursima koji mogu postati izvor električne energije, dodatnog prihoda i veće energetske sigurnosti za poljoprivredna gazdinstva.

Biomasa sve češće ulazi u fokus kao realna prilika da poljoprivreda, osim hrane, proizvodi i struju na održiv i ekonomski isplativ način. Najčešće se javlja u tri osnovna oblika: kao ostaci ratarske proizvodnje (slama, kukuruzovina, itd.), stajnjak, te kao rezidbeni ostaci iz voćnjaka i vinograda.

Kako za Agroklub pojašnjava Nedim Pločo, konsultant kompanije nLogic d.o.o. Sarajevo, svaki od ovih izvora ima određeni energijski potencijal, ali i različite mogućnosti primjene u zavisnosti od tehnologije, obima proizvodnje, troškova investicije, dostupnih količina i lokalnih uslova.

"Biljna biomasa iz ratarske proizvodnje i rezidbe raspolaže značajnim potencijalom, ali se u praksi danas pretežno koristi za proizvodnju toplotne energije, na primjer za grijanje objekata, plastenika ili u sistemima sušenja poljoprivrednih proizvoda", navodi ovaj stručnjak.

Govoreći o proizvodnji energije u poljoprivredi, kaže kako je jedan od najzrelijih modela proizvodnja biogasa, koji nastaje anaerobnom razgradnjom stajnjaka i drugih organskih supstrata. "Dobijeni biogas se zatim može koristiti za proizvodnju toplotne energije, za kuhanje i grijanje, ili za proizvodnju električne energije, najčešće kroz kogeneracijske sisteme. Upravo ta stabilnost čini biogas posebno pogodnim za poljoprivredna gazdinstva", precizira.

Veliki potencijal u BiH

Prema njegovim riječima, trenutna upotreba poljoprivredne biomase za proizvodnju energije u BiH je vrlo ograničena u odnosu na raspoloživi potencijal. Dostupni podaci pokazuju da u našoj zemlji djeluje svega nekoliko biogasnih postrojenja na farmama, ukupne snage nešto iznad 1 MW, što je tek mali dio ukupnog tehnički dostupnog potencijala, procijenjenog na višestruko veće vrijednosti.

Prvi kilovati električne energije iz farme "Spreča" plasirani u mrežu

"Postoje pojedinačni primjeri biogasnih postrojenja na farmama, kao i manji sistemi za lokalno grijanje koji koriste biomasu, ali ukupni instalirani kapaciteti ukazuju da se ovaj sektor još uvijek nalazi u ranoj fazi razvoja. Istovremeno, dostupni stručni izvještaji i procjene pokazuju da u BiH postoji znatan neiskorišteni potencijal, posebno kada je riječ o stajnjaku, žitnoj slami i kukuruzovini", kaže Pločo.

No, svaka konkretna investicija mora biti zasnovana na lokalnim uslovima i stvarnoj dostupnosti sirovine tokom godine, kao i ekonomskim uslovima na terenu. Usprkos tome, kako dodaje naš sagovornik, bh. potencijal bi uz odgovarajuće modele podrške mogao postati važan dio energetskog sistema u budućnosti.

Napominje kako energetska isplativost poljoprivrednih ostataka ne zavisi isključivo od njihove kalorijske vrijednosti, već prvenstveno od toga koliko stabilno i kontinuirano se mogu obezbijediti i koliki su troškovi njihovog prikupljanja, skladištenja, transporta i pripreme za korištenje u svrhu proizvodnje energije.

U praksi se, kako navodi, često pokazuje da logistika ima presudan uticaj na ukupnu isplativost. Stoga su nerijetko najisplativiji oni poljoprivredni ostaci koji su već dostupni na samom gazdinstvu ili u njegovoj neposrednoj blizini.

"Manji, decentralizovani sistemi, prilagođeni dostupnim količinama biomase, u pravilu su ekonomičniji i dugoročno održiviji od velikih centralizovanih postrojenja. Kod biogasa, dodatna prednost stajnjaka je to što se njime istovremeno rješava pitanje upravljanja emisijama i đubrivom, smanjenjem uticaja na zemljište, itd. što donosi i okolinske i ekonomske koristi", precizira ovaj stručnjak.

Prvo stručna analiza, pa sve ostalo

Iako ovakva proizvodnja struje može predstavljati dodatni i stabilan izvor prihoda, ona se najčešće ne posmatra kao zamjena za osnovnu poljoprivrednu djelatnost. Njena najveća vrijednost je u tome što dopunjuje postojeću proizvodnju i smanjuje zavisnost od jednog izvora prihoda.

Dodatna ekonomska korist se posebno ostvaruje kada se energija koristi na više načina, na primjer korištenjem toplote iz kogeneracijskih postrojenja za grijanje farmi, plastenika ili sušara, te kroz upotrebu digestata iz biogasnih postrojenja kao đubriva. Time se smanjuju troškovi proizvodnje, što dodatno poboljšava ukupnu isplativost sistema.

Osnovni preduslov da bi jedno gazdinstvo moglo razmišljati o ulasku u ovakav vid proizvodnje energije, prema mišljenju stručnjaka, je stručna analiza (Studija, biznis plan, ili sl.) kroz koju bi se jasno identifikovali svi parametri, počevši od toga da li je stabilna i dovoljna količina biomase dostupna tokom cijele godine.

"Bez kontinuiteta snabdijevanja nije moguće ostvariti stabilnu proizvodnju energije niti planirati dugoročno poslovanje. Bez toga nema isplativosti i održivosti", napominje Pločo, dodavši kako je jednako važno unaprijed jasno definisati poslovni model, odnosno da li će se energija koristiti za vlastite potrebe, prodavati na tržištu ili kombinovati oba pristupa.

Uz to, neophodni su odgovarajući tehnički i prostorni uslovi, uključujući lokaciju postrojenja, pristup infrastrukturi i mogućnost priključenja na elektroenergetsku mrežu ili direktnog korištenja proizvedene energije na gazdinstvu. Pristup finansiranju, kao i stručnoj tehničkoj i savjetodavnoj podršci, također su ključni faktori za uspješan ulazak u ovaj vid proizvodnje, a sve to uključuje stručna analiza kakvu rade inžinjersko-ekonomske-pravne kompanije poput ove kojoj radi i naš sagovornik.

Investicije i prepreke

Treba imati na umu da ovakvi projekti, posebno biogasna i kogeneracijska postrojenja, spadaju u kapitalno zahtjevnije investicije i zahtijevaju pažljivo planiranje. Stoga, početna ulaganja mogu biti značajna, zbog čega je struktura finansiranja od presudne važnosti. Pločo kaže kako se u praksi najčešće koriste kombinovani modeli finansiranja koji uključuju vlastita sredstva, bankarske kredite i različite programe institucionalne podrške. U određenim slučajevima dostupni su grantovi, subvencije ili povoljni kreditni aranžmani, naročito kada projekti imaju izražen okolišni i klimatski doprinos (smanjenje emisija CO₂).

"Prije donošenja investicione odluke, neophodna je detaljna tehno-ekonomska analiza, jer troškovi logistike, cijena biomase i mogućnost korištenja toplote često odlučuju o konačnoj isplativosti", napominje ovaj stručnjak, ističući da pored većih postrojenja, postoje i manji, tzv. mikro sistemi, koji mogu biti prilagođeni potrebama pojedinačnih gazdinstava. Riječ je o rješenjima koja zahtijevaju znatno manja ulaganja i često su usmjerena na proizvodnju energije za vlastite potrebe.

Agrosolari? Može, ali samo tamo gdje ne prijete proizvodnji hrane

Najčešće prepreke s kojima se susreću određeni subjekti, odnose se na sezonalnost i raspršenost biomase, što otežava planiranje i povećava logističke troškove.

"Administrativne i regulatorne procedure, uključujući pribavljanje dozvola i priključenje na elektroenergetsku mrežu, često su složene i dugotrajne", napominje ovaj stručnjak, kazavši kako je važan, ali često zanemaren izazov i nedostatak znanja i povjerenja u nove tehnologije, kako među poljoprivrednicima, tako i u lokalnim zajednicama. Upravo zbog toga edukacija i kontinuirana savjetodavna podrška imaju ključnu ulogu u razvoju ovog sektora.

Održiva poljoprivreda

Ako se provodi planski i odgovorno, ovakva proizvodnja energije može se vrlo dobro uklopiti u principe održive i klimatski prihvatljive poljoprivrede. Osnovna prednost ovakvog pristupa je što se koriste nusproizvodi i ostaci iz poljoprivrede, čime se smanjuje količina otpada i povećava ukupna efikasnost sistema.

"Međutim, održivost zavisi od načina korištenja biomase. Kod biljnih ostataka, poput slame i kukuruzovine, važno je ostaviti dio materijala na njivi kako bi se očuvala plodnost tla i sadržaj organske materije. Prekomjerno uklanjanje ostataka može imati negativne dugoročne posljedice", podsjeća Pločo.

U tom smislu, kako dalje pojašnjava, energiju iz biomase treba se posmatrati kao dio šireg koncepta održive poljoprivrede, gdje se istovremeno štite prirodni resursi, smanjuju emisije stakleničkih plinova i jača ekonomska otpornost poljoprivrednih gazdinstava.

Biogasna postrojenja dodatno doprinose smanjenju emisija metana iz stajnjaka, dok se digestat može koristiti kao đubrivo. Na taj način se zatvara kružni tok materija i smanjuje potreba za mineralnim đubrivima.

U brojnim zemljama Evropske unije, poput Njemačke, Austrije i Danske, razvijeni su modeli u kojima su biogasna i kogeneracijska postrojenja integrisana u poljoprivredna gazdinstva ili lokalne energetske zadruge. Ovi sistemi proizvode i električnu energiju i toplotu za grijanje, čime se maksimalno koristi raspoloživa sirovina i povećava ukupna energijska efikasnost.

"Za BiH su posebno relevantni manji, decentralizovani sistemi, prilagođeni lokalnim uslovima i količinama biomase. Takvi modeli smanjuju troškove transporta, jačaju energetsku nezavisnost ruralnih područja i omogućavaju poljoprivrednicima da aktivnije učestvuju u energetskom sistemu", ocjenjuje ovaj stručnjak.

Manji troškovi, veća sigurnost

Smatra kako poljoprivrednici imaju potencijal da postanu relevantni akteri energetskog sistema, prije svega zbog resursa kojima već raspolažu kroz svoju osnovnu djelatnost.

U praksi će se ta uloga prvenstveno ogledati u proizvodnji energije za vlastite potrebe, čime se smanjuju troškovi i povećava energetska sigurnost gazdinstava.

"Uz stabilan regulatorni okvir, odgovarajuću tehničku podršku i pristup finansiranju, proizvodnja energije iz biomase može dugoročno dopuniti osnovnu poljoprivrednu djelatnost, stabilizovati prihode i doprinijeti razvoju ruralnih područja. Bez tih elemenata, njihov potencijal će ostati nedovoljno iskorišten", zaključuje Pločo.

^{*Naslovna fotografija: Shutterstock/Claudia Harms-Warlies/nLogic Advisory}