Hercegovačko ekstra djevičansko maslinovo ulje na putu ka evropskoj registraciji

Agencija za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine podnijela je zahtjev za registraciju "Ekstra djevičanskog maslinovog ulja Hercegovine" oznakom porijekla na nivou Evropske unije. Zahtjev je dostavljen nadležnoj službi Evropske komisije, koja ga je u skladu s procedurama objavila u registru geografskih oznaka (eAmbrosia), 16. maja ove godine.

Iz Agencije pojašnjavaju da je riječ o složenom postupku u kojem se, tokom procesa provjere, od podnosioca mogu zatražiti dodatne informacije ili izmjene, što može utjecati na trajanje samog procesa. Preduslov za ovaj korak bila je prethodna zaštita proizvoda na nivou Bosne i Hercegovine.

Zlatne kapi Hercegovine

Ekstra djevičansko maslinovo ulje Hercegovine, pod brendom "Zlatne kapi Hercegovine" cijenjeno je i prepoznatljivo po svojoj visokoj kvaliteti i senzornim osobinama na čije stvaranje utječe niz agroekoloških činitelja poput geografskog položaja, karakteristika tla i klime, usvajanja novih tehnoloških rješenja u preradi i čuvanju ulja, te specifičnog sortimenta kojeg hercegovački maslinari koriste i koji u danim uvjetima uzgoja mogu dati dobra i kvalitetna ulja.

Karakterizira ga svojstven miris po svježem plodu masline koji se često miješa s više ili manje izraženim voćnim notama, što je rezultat visokog sadržaja hlapljivih komponenti koje zaokružuju senzorski profil ovog ulja.

Na sve pozitivne i specifične karakteristike, podjednako utječe sorta masline, specifični geološki i klimatski uvjeti te umješnost hercegovačkih maslinara u uzgoju maslina i preradi ploda u maslinovo ulje.

Hecegovci potvrdili da proizode "zlatne kapi": Maslinova ulja vrhunske kvalitete

Odluka maslinara o načinu rezidbe, adekvatnom vremenu berbe i savremenom načinu prerade pomaže očuvanju tih specifičnih i povoljnih svojstava u najvećoj mjeri u gotovom proizvodu. Tome dodatno doprinosi i dobra praksa u čuvanju i skladištenju ulja do prodaje i konzumacije, naveli su iz Agencije.

Tradicija duža od dva milenijuma

Prema historijskim podacima i materijalnim dokazima, maslinarstvo u Hercegovini ima tradiciju dužu od dva milenijuma, a u vrijeme rimske uprave bilo je važan dio privrede ovoga područja. Nakon dolaska Rimljana uzgoj maslina sve se više širio. S povećanjem potrošnje u vrijeme carstva, maslina se proširila svugdje gdje su to agroekološki uvjeti omogućavali.

Uzgoj maslina na većim gazdinstvima posebno se intenzivirao od 2. do 4. stoljeća, kad se na talijanskom tržištu osjetio značajan manjak ulja, tako da je država morala intervenirati, pa i zabranom izvoza ulja iz carstva (Škegro, 1999.).

Unutar utvrđenja na Mogorjelu pronađeni su ostaci dvaju tijesaka (torcularia) te prostori za uskladištavanje (cella olearia) s velikim bačvama (pitosi). U ovome se utvrđenju do 400. godine proizvodilo i do 4.000 litara ulja (Bojanovski 1969.). Ostaci uljare (torkular) u Mogorjelu jedini su primjerak sačuvane antičke uljare na području Bosne i Hercegovine.