• Kooperativna proizvodnja
  • 30.12.2018. 08:00

Edukacija poljoprivrednika kroz kooperativnu proizvodnju u Bosni i Hercegovini

Nadamo se da će predstavnici vlasti, određenih naučno-obrazovnih institucija, kao i domaćih i međunarodnih organizacija prepoznati ovu našu ideju i podržati ju, a ona je i sama opće dobro, a ne samo korist pojedinaca.

Foto: Bekir Dolić
  • 274
  • 134
  • 0

U proteklih 15 godina kooperativna proizvodnja poljoprivrednih kultura čiji dijelovi, najčešće plodovi, se izvoze na evropsko i tursko tržište, poprimila je veliku popularnost i značaj za stanovništvo Bosne i Hercegovine.

U većini dijelova naše države poljoprivredna proizvodnja ima i imala je ekstenzivni karakter. U bivšoj državi, većina sveukupnog obima animalne i biljne proizvodnje nije mogla svojim prinosima i financijskom vrijednošću donijeti Bog zna kakve prinose i dobit poljoprivrednicima. Jedini isplativi vid proizvodnje ogledao se u zadruženim društvima ili dioničkim društvima (d.d.) gdje su svi u kolektivu imali razloga da preduzeće posluje što rentabilnije.

Još tada, kroz kooperativnu proizvodnju, moglo se osjetiti kako se ljudi sve više i više obučavaju i kako sve više upijaju jako bitne informacije o proizvodnji koje u daljnim tokovima bavljenja poljoprivredom koriste.

Značaj kooperativne proizvodnje

Kooperativna proizvodnja označava proizvodnju u kojoj poljoprivredni proizvođači bivaju akreditirani od strane domaćih zadruga, kompanija ili udruženja za financijsku vrijednost repromaterijala, a zauzvrat da oni njima predaju proizvedene količine biljnih dijelova koji su cilj proizvodnje te plasmana na domaće ili međunarodno tržište.

Uloga savjetodavaca u edukaciji poljoprivrednika

Najčešće kroz ovakav vid proizvodnje, poljoprivrednici imaju i stručnu podršku agronoma/savjetodavaca koji su uposleni u ovakvim kompanijama ili zadrugama.

Zadaća savjetodavaca je da kroz cijelu vegetaciju savjetuju ljude o proizvodnji, da im apeluju na to koje su predispozicije i tereni najbolji za proizvodnju koje kulture, kakvo zemljište je najbolje, kako okrenuti pravac redova date biljne kulture, koja zaštitna sredstva i mjere primjeniti kad i u kojim koncentracijama, kako pravilno pripremiti škropivo zaštitnog sredstva, kad i u kojoj koncentraciji izvršiti prihranu, koji su to neophodni pomotehnički zahvati i slično.

Kooperativna proizvodnja u poslijeratnom periodu najčešće se ogledala kroz proizvodnju krastavaca kornišona, paprike, jagoda, maline i ostalih jagodičastih kultura u manjoj mjeri.

Posebno je važno istaći popularnu proizvodnju krastavaca kornišona koja je u današnje doba posebno značajana na području Bosanske krajine, Posavine, istočne Bosne, srednje Bosne i nešto vrlo malo i u pravcu Livanjskog kantona.

Savjetodavne mjere agronoma i poslovi u kojima se poljoprivrednici edukuju

Prije svega, odlukom poljoprivrednika da krene u pravcu kooperativne proizvodnje s nekim zadrugom ili kompanijom, on postavlja upit savjetodavcu vezano za odabir parcele, ističe mu rezultate analize zemljišta s parcele na kojoj želi proizvoditi i informiše se u pravcu najpogodnije ekspozicije, nagiba te pravca okretanja redova radnog prostora s plodonosnim biljkama. Ovdje dobije informacije koja je to ekspozicija općenito najbolja za biljnu proizvodnju, koja je najbolja za kulturu kojom se želi baviti, koji je nagib najbolji s aspekta ravnomjernog navodnjavanja, oticanja viška vode i slično. Savjetodavac mu tumači analizu zemljišta te ovdje se polako edukuje u pravcu bitne uloge pojedinih osobina tla u proizvodnji poput: pH vrijednosti zemljišta, količine najbitnih makroelemenata u zemljištu, sadržaj humusa i slično. Izlaskom na teren, savjetodavac poljoprivredniku pojašnjava i prednosti i manje strukture i teksture zemljišta s parcele na kojoj on želi da proizvodi.

Sljedeća faza je osnovna obrada zemljišta te privođenja zemljišta u pogodno produktivno zemljište za proizvodnju. Ovdje se poljoprivrednik edukuje zašto je osnovna obrada zemljišta bitna, koliko je bitno aplicirati organsko mineralno gnojivo, kako to izgleda pravilno fermentiran stajnjak, koja je uloga osnovne mineralne gnojidbe, koja je fukncija kompleksnih mineralnig gnojiva tipa NKP, PK i slično, a koja azotnih tipa KAN i slično. Dobijajući ovakve informacije, poljoprivrednik ih može prenijeti i kod proizvodnje ratarskih kultura, u voćnjacima, u hortikulturi i floristici iz okućnice itd.

Kod pripreme humaka (gredica) postoje još neki postupci u kojima savjetodavci mogu da nauče nečemu poljoprivrednike. Visok humak s pravilno apliciranom dodatnom količino organskog i mineralnog gnojiva skupa s zemljišnim insekticidom poput žičnjaka (Radar, Force i sl.) omogućuju pravilno klijanje, nicanje, razvoj i plodonošenje biljke.

Program osnovne gnojidbe i prihrane

Postavljanje trake ili cijeva za navodnjavanje, pravilnog malča i ostalog, poljoprivrednicima može povećati prinose.

Kod direktne sjetve ili sadnje rasadnog materijala, poljoprivrednici se obuče o idealnom momentu za sjetvu ili sadnju presadnica. Postoji optimalna vlažnost, tehnike za poboljšanje klijavosti, pravilna dubina sjetve sjemena, tretman određenim biostimulatorima za klijanje, pritisak zemljišta na sjeme, istiskivanje vazdušnih džepova kod presadnica ili sadnog materijala drvenastih i poludrvenastih kultura.

Tokom faze nicanja biljke, novih izdanaka, kasnije cvjetanja i plodonošenja, postoji pravovremeni program dopunske gnojidbe i prihrane za svaku kulturu pa nekad se on razlikuje i među sortama odnsono hibridima. Ovdje poljoprivrednici nauče funkciju makroelemenata i mikroelemenaa u sihrani biljaka. Nauče koji je idealan momenat za ishranu u toku dana. Također, nauče kako pravilno pripremiti hranjivo, tipa kako istopiti 2-4 kg kristalona pa ih dodati u 1.000 l vode u bačvama, kako rasporediti po redovima da bi cijela parcela bila ravnmjerno prihranjena, da li voda treba biti hladna ili topla, koliko dugo treba topiti kristalon i slično. Kod folijarne prihrane obuče se kako to list ima funkciju asimilacione površine kod biljke, važnost fotosinteze i sve drugog.

Iz iskustva sa savjetovanjem nekoliko hiljada poljoprivrednika na području Unsko-sanskog kantona, uvjerio sam se da se dobar dio njih usvaja znanja iz oblasti pravovremenog apliciranja određenih sredstava za prihranu, ovisno koji element u njima dominira. Sad većina njih zna da je fosfor jako bitan na početku života biljke te negdje u sredini tekuće vegetacije kad se korijen iscrpi, znaju da je kalij, uz bor i kalcij, bitan za cvjetanje i plodonošenje, magnezij za fotosintetsku aktivnost, cink i azot za razmnožavanje ćelija, oporavak biljke od grada i nekih stresova poput jakog napada neke bolesti gdje iscrpi hlorofi biljke i slično.

Važnost obuke o zaštiti biljaka

Najznačanija obuka poljoprivrednika u kooperativnoj proizvodnji ogleda se u zaštiti biljaka. Hemijski način zaštite biljaka podrazumijeva pesticide koji su najčešće jaki otrovi. Korištenju pesticida mora se obiljno pristupiti i tome puno pažnje pridaju svi savjetodavci. Prije svega, poljoprivrednici se obuče kako na biološki način izbjeći pojavu određenih patogena i štetnika. Poljoprivrednici se edukuju kako primijeniti pravilan plodored, kako ispravnim razmakom, rezidbama, tretmanom, optimalnom količinom apliciranja vode i hranjiva, preventivno pokušati sprječiti oboljevanje biljke od strane patogenih gljiva, bakterija, virusa i slično i pojavu štetnih insekata ili nematoda.

Iako, u intenzivnoj proizvodnji, pogotovo kad je u pitanju jednogodišnja kultura, postoje iščekivanja od finansijskog ishoda tekuće proizvodnje. Time zaključujemo da je ipak najbolje odraditi preventivnu hemijsku zaštitu i to s onim sredstvima koja imaju širi spektar djelovanja, duže dejstvo i manje rezidbe. Ovdje se poljoprivrednici obuče o dejstvu određenih pesticida. Jako je bitno činjenica da su se poljoprivrednici obučili kako pravilno pripremiti škropivo (rastvor) nekog zaštitnog sredstva, koja se to sredstva mogu miješati, odnosno koje aktivne materije s kojima, kad je pravo vrijeme za tretman, koje ekološke značajke i nepisana pravila treba poštovati, kako odložiti otpad od zaštitnih sredstava, šta učiniti s viškom škropiva i slično.

Pristup poljoprivrednika je konzervativan

Pristup naših poljoprivrednika prema upotrebi pesticida je konzervativan. No, tu bi se mogli pozabaviti dodatno jednom temom. Postavlja se pitanje da li su u pravu ili griješe.

Poljoprivrednici se, kroz zaštitu biljaka, obuče i kad mogu očekivati određene bolesti ili insekte. U kom vremenskom razdoblju u kalendaru, nakon kakvih vremenskih pojava, nakon kojeg postotka vlažnosti i pri kojim temepraturama i slično.

Većina gljivičnih oboljenja pojavljuje se nakon kiše, zbog prekomjerne vlage, gustog sklopa biljaka i slično. Insekti vole uobičajeno ljetno vrijeme, a grinje se pojavljuju pri visokoj vlagi zraka. Nematode i virusi imaju svoje specijalne uslove i oni se pojavljuju najčešće, slučajno ili zbog same dugogodišnje zastupljenosti u proizvodnom biotopu.

Značaj edukacije poljoprivrednika

Naveli smo kroz koje savjetodavne mjere i kroz koje poslove u kooperativnoj poljoprivrednoj proizvodnji se poljoprivrednici edukuju. Subjektivna je stvar koji poljoprivrednik će upijati znanja koja mu agronom prenese. Neki od njih su tvrdoglavi i nezainteresirani, a neki zahtijevaju studiozna objašnjenja koja pamte, koriste dalje iste, a čak i bilježe. Pored informacija iz savjetodavnih mjera, i oni sami mogu puno toga naučiti samoedukacijom, iz vlastitih opservacija. Često znamo reći kako svaki poljoprivrednik poznaje svoju parcelu najbolje.

Kroz članak smo naveli neke podatke i vidjeli smo koliko su značajne određene stvari, pogotovo s ekološkog aspekta. Ljudi se kroz proizvodnju obrazuju i nauče kako da čuvaju okoliš, prate plodored, kvalitetno iskorištavaju zemljište kojim se neki ophode kao predmetom, kako da ne pretjeruju sa sredstvima ishrane i zaštite i slično. Najbitnije od svega, što je i cilj ovog članka i općeg agronomskog savjetovanja, je da ljudi trebaju što više zaraditi kroz proizvodnju, iskorištavajući genetski potencijal sorte ili hibrida, kao i zemljišta naspram generalnih agroklimatoloških značajki areala, a da se pritom ne naruše nepisana ekološka pravila majke prirode.

Sugestija na vlasti, institute i organizacije

Institucije, službe i organizacije koje su u sastavu državnog aparata trebale bi da sumirale spisak savjetodavaca (što se i radilo prethodne godine) te da, dobivajući informacije od poljoprivrednika i poslodavaca, izaberu one najbolje i one koji su na najatraktivniji i najefikasniji način edukovali poljoprivrednike kroz svoj savjetodavni agronomski posao. Država treba dodatno motivirati takve ljude s financijskim sredstvima, finansirati njihove dodatne specijalizacije i usavršavanja i staviti ih u službu države. Na ovaj način bi se izbjegli razni strani lobiji naših savjetodavaca, stanovništvo bi bilo više informisano i edukovano u pravcu poljoprivredne proizvodnje te bi sve skupa rezultiralo rentabilnijom poljoprivrednom proizvodnjom.

Kooperativna proizvodnja - kako održati ljude na selu?

Trenutno, ambiciozni savjetodavci su prepušteni sami sebi. Moraju sami da financiraju svoje edukacije i dodatno obrazovanje dok pritom imaju stalno zaposlenje koje ih u tome ometa. Moraju da sami i u svom trošku privatno pomažu poljoprivrednim proizvođačima te najčešće to ne naplaćuju jer se radi o ugroženoj skupini koja egzistira od kooperativne poljoprivredne proizvodnje.

Kooperativna poljoprivredna proizvodnja je jedan od instrumenata kako održati ljude na selu. Ona mora biti rentabilna i jako unosna. To seljacima mogu omogućiti dobri prinosi koji ovise o znanju i angažmanu agronoma koji će ih dobro obučiti i educirati. Jer agronom ne može biti prisutan 0-24 sata na parceli svakog pojedinačog poslodavca.

Nadamo se da će predstavnici vlasti, određenih naučno-obrazovnih institucija, kao i domaćih i međunarodnih organizacija prepoznati ovu našu ideju i podržati ju, a ona je i sama opće dobro, a ne samo korist pojedinaca.


Tagovi

Edukacija Poljoprivrednici Kooperativna proizvodnja Poljoprivreda Zaštita bilja Obrada tla


Autor

Bekir Dolić

Više [+]

Bekir je diplomirani inžinjer opće poljoprivrede, radi na terenu BiH, zaljubljenik u voćarstvo i hortikulturu. Zanima se za autohtonu genetiku svih biljnih vrsta.