Bosanski oštrodlaki gonič barak - lovni pas koji dobro čuva svoju teritoriju

Bosanski oštrodlaki gonič barak, čuvar domaće genetike i simbol izdržljivosti, pred izazovom je očuvanja i priznanja koje zaslužuje. Uprkos činjenici da je riječ o autohtonoj pasmini, broj odgajivača i registrovanih legla u Bosni i Hercegovini godinama je skroman, što znači da je potreban jači sistemski pristup uzgoju i zaštiti.

O ovome je bilo riječi na 1. Međunarodnom simpoziju o stanju i zaštiti autohtonih pasmina, na kojem je predstavljen rad autora Jelene Nikitović, Admira Alihodžića i Nedima Noge na temu "Pregled trenutnog stanja autohtone lovne pasmine Bosanskog oštrodlakog goniča baraka u Bosni i Hercegovini".

Stručnjaci su istakli da se ova pasmina, iako prepoznata od strane Međunarodne kinološke federacije (FCI), danas suočava s ograničenim genetskim fondom i malim brojem uzgajivača. Ima li interesa da se stanje popravi ili bolje pitanje - zašto ga nema?

Prvi dokumentovani zapis

Riječ je o jedinoj autohtonoj lovnoj pasmini naše zemlje, čiji značaj prevazilazi kinološke okvire i dotiče samu srž kulturno-prirodnog identiteta Bosne i Hercegovine. O baraku je na skupu govorio Admir Alihodžić, dipl. inženjer šumarstva, kinološki sudija za goniče i uzgajivač koji u svojim boksovima čuva deset grla ove pasmine, među kojima i dva šampiona u eksterijeru.

"Historijat baraka je jako dug. Krećemo od prvih ljudi koji su, boreći se za opstanak, lovili uz pomoć psa. Prvi pisani trag o ovoj pasmini ostavio je austro-ugarski oficir Franc Laska, koji je 1905. godine u knjizi Lovstvo u BiH opisao i premjerio 1.036 pasa. To je prvi dokumentovani zapis o baraku", kazao je Alihodžić.

Prema njegovim riječima, barak je jedina pasmina s prostora bivše Jugoslavije za koju još nije urađena revizija standarda, što ostavlja prostor za institucionalni nemar i nedostatak sistemske brige. "Ovi psi su goniči srednjeg rasta i imaju svoju funkciju – koriste se u lovu i moraju imati radni ispit, što propisuje i zakon", istakao je.

Lov na divlju svinju, zeca i lisicu

Njegova glavna karakteristika je oštra dlaka – po čemu je i dobio naziv. Idealna visina u grebenu kreće se od 50 do 56 centimetara, pri čemu su najpoželjniji primjerci visine oko 52 cm. Boja varira od svijetlo do tamno žute, zemljano sive i tamno sive, ali crni plašt nije dozvoljen.

"U svojoj karijeri kao sudija i uzgajivač, primijetio sam da se sve više penaliziraju psi koji su žute boje ili imaju tamni plašt", dodao je Alihodžić.

Barak se koristi prvenstveno u lovu na divlju svinju, zeca i lisicu, a poznat je i kao pas koji dobro čuva teritoriju na kojoj boravi. Ova pasmina, kako navodi, danas se može pronaći i u Skandinaviji, što svjedoči o njenoj lovnoj vrijednosti i izdržljivosti.

Alarmantno stanje populacije

Stanje u Bosni i Hercegovini Alihodžić smatra alarmantnim. U zemlji postoji tek jedna registrovana odgajivačnica u Vitezu, također Srbija i Sjeverna Makedonija imaju po jednu – u Zaječaru i Skoplju.

"Sve ostalo su pojedinci koji uzgajaju pse iz ljubavi. Nema sistemskog selektivnog uzgoja, pa dolazi do parenja u srodstvu, gubitka kvaliteta dlake", upozorio je.

Bosanski oštrodlaki gonič - barak: Cijenjena pasmina, gotovo prepuštena sama sebi

U periodu od 2019. do 2024. godine zabilježeno je 112 legla i 772 izdata rodovnika. To je i dalje skroman pokazatelj za pasminu koja bi trebala imati nacionalni status zaštite.

Naučni osvrt i prijedlozi autora rada

U samom radu autori ističu da bosanski oštrodlaki gonič barak datira još iz 17. stoljeća, a njegovo precizno morfološko opisivanje duguje se upravo Laski (1905), koji ga je opisao kao "hrabrog, tvrdog i pouzdanog goniča". Prvi standard pasmine izrađen je 1955. u Luksemburgu, dok je važeći iz 1973. godine, što znači da više od pola stoljeća nije revidiran – iako su druge ex-YU pasmine taj proces odavno prošle.

Na osnovu šestogodišnjih podataka Kinoloških saveza u BiH, autori ukazuju na potrebu konzervacije genetske čistoće i revizije standarda, te predlažu mjere koje bi doprinijele zaštiti, promociji i unapređenju ove pasmine.

Neophodan je sistematski pristup očuvanju, jer udio njegovih registrovanih legla u ukupnoj populaciji pasa u zemlji iznosi manje od 2%. Urbanizacija i depopulacija ruralnih područja u kojima je barak tradicionalno prisutan dodatno ugrožavaju njegov opstanak.

Neophodno je uspostaviti program in situ očuvanja, jedinstvenu bazu podataka dostupnu kinolozima, lovcima i istraživačima, kao i revidirati standard pasmine nakon više od 50 godina.

Cijena štenadi bosanskog oštrodlakog goniča baraka, kreće se od 200 do 500 eura.

Kao dodatne mjere, preporučuju subvencioniranje veterinarskih troškova, ishrane i promocije na kinološkim manifestacijama, te uvođenje obaveznih uzgojnih pregleda i provjere radnih sposobnosti jedinki koje idu u priplod.

"Ovakav pristup omogućio bi da se očuvaju izvorne karakteristike baraka i spriječi njegovo nestajanje s kinološke i kulturne mape Bosne i Hercegovine", zaključuju autori.