Nakon prvog upisnog roka na univerzitete, objavljene su preliminarne rang liste primljenih kandidata. Kakva je situacija kada su u pitanju poljoprivredni fakulteti? Šta mladi biraju?
U Bosni i Hercegovini se studijski programi vezani za poljoprivredu nude na ukupno sedam javnih univerziteta. Prema utvrđenim upisnim kvotama, na svim fakultetima planiran je upis ukupno 477 studenata prve godine studija poljoprivrede, ne uzimajući u obzir druge studijske programe kao što su prehrambeni, šumarski ili zaštita okoliša. Međutim, popunjenost je alarmantno niska. Konkretno, ona iznosi nešto više od 13 posto, što znači da je pravo upisa steklo tek 66 kandidata.
No, krenimo redom - šta to nudi bh. visoko obrazovanje? U Sarajevu egzistira Poljoprivredno-prehrambeni fakultet, univerziteti u Banjoj Luci i Istočnom Sarajevu imaju svoje poljoprivredne fakultete, u Mostaru se ona proučava na Agromediteranskom, odnosno Agronomskom i prehrambeno-tehnološkom, u Bihaću na Biotehničkom fakultetu dok Tehnološki fakultet u Tuzli ima Odsjek za agronomiju.
Već se nameće pitanje - je li BiH, sa svojih zvaničnih 3,5 miliona stanovnika, pretjerala s brojem fakulteta iz ove oblasti. Primjerice, Austrija s devet miliona stanovnika ima samo jedan poljoprivredni fakultet kao i Slovačka s pet miliona, dok Češka sa skoro 11 miliona stanovnika samo tri.
Najstariji i najveći među pomenutima je Poljoprivredno-prehrambeni fakultet Univerziteta u Sarajevu, na kome se nastava odvija u okviru četiri odsjeka. Onaj za biljnu proizvodnju ima programe ratarstva i povrtlarstva te voćarstva i vinogradarstva, zootehnika nudi programe animalne proizvodnje i akvakulture, ekonomika poljoprivrede i prehrambene industrije program ekonomike agroindustrije, a odsjek za prehrambene tehnologije studijske programe prehrambenih tehnologija i nutricionizma.
Od ukupnog planiranog broja studenata na ovaj fakultet upisano je tek nešto više od 30 posto, s tim da je najveći dio njih odabralo upravo prehrambenu tehnologiju. Pravo upisa na preostala tri odsjeka steklo je samo deset studenata. Prvu godinu studija biljne proizvodnje u školskoj 2022./23. pohađat će šest brucoša, troje će studirati ekonomiku agroindustrije, a samo jedan kandidat odabrao je zootehniku.
Muhamed Brka: Vrijeme jeftine hrane je prošlo, moramo se posvetiti planskom uzgoju
"Na drugi upisni rok se obično javi 10-15 studenata uzimajući u obzir sve odsjeke”, skeptični su u studentskoj službi Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, gdje ne očekuju značajniji porast broja upisanih kandidata. Zaključuju da je razloga za ovakvo stanje je mnogo, a dosta toga se može pripisati "političkoj i ekonomskoj situaciji u državi, zbog čega mladi ljudi odlaze".
Sa deset studenata biljne, četvoro animalne proizvodnje i jednim studentom agrarne ekonomije i ruralnog razvoja broj brucoša na Poljoprivrednom fakultetu u Banjoj Luci je tek malo veći, njih je 15. I na Biotehničkom fakultetu u Bihaću maturanti su radije birali studij nutricionizma ili šumarstva nego poljoprivrede. Iako je planiran upis 20 studenata na prvu godinu općeg poljoprivrednog smjera, na konkurs se tokom prvog upisnog roka nije javio nijedan kandidat, a tuzlanski Tehnološki fakultet će na svoj odsjek za agronomiju ove godine upisati samo četiri studenta.
Na preliminarnim listama za upis na prvu godinu Poljoprivrednog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu našlo se šest budućih studenata, a još njih 13 će poljoprivredu studirati na izdvojenom odjeljenju ovoga fakulteta koje se nalazi u Bijeljini. Ove godine po prvi put studentima je ponuđen i studijski program agromediteranske proizvodnje, na novoosnovanom dislociranom odjeljenju u Trebinju, a taj studijski program je odabralo četvoro maturanata.
"Zadnje dvije ili tri godine broj upisanih studenata je sve manji. Situacija se obično malo popravi na drugom upisnom roku, ali to je još uvijek neizvjesno. Mladi ili neće da studiraju ili radije biraju da odlaze van države. Da malo zrelije razmišljaju sigurno bi situacija bila drugačija", kazali su za Agroklub iz studentske službe Poljoprivrednog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu.
I pored nepovoljne demografske slike, malog broja potencijalnih kandidata te opće fragmentiranosti visokog obrazovanja koja se ogleda u spuštanju nadležnosti na nivo kantona, u Mostaru djeluju dva univerziteta, a oba imaju po jedan poljoprivredni fakultet. Prema preliminarnim listama, prvu godinu studija agronomije Agronomskog i prehrambeno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Mostaru od oktobra će pohađati 12 studenata, što je tek peti dio od planiranog broja.
Univerzitet "Džemal Bijedić" u Mostaru će na svoj Agromediteranski fakultet upisati samo dva studenta prve godine, oba na smjer Ekologija i upravljanje okolišem u poljoprivredi. Prema tome, za voćarsko-vinogradarski, povrtlarsko-cvjećarski smjer ili hortikulturni inženjering jednostavno nema zainteresiranih kandidata. Dekanesa mostarskog Agromediteranskog fakulteta, prof. dr Elma Temim navodi kako je osjetno smanjenje broja studenata u posljednjih pet godina.
"Da, opadanje interesa za studij poljoprivrede je izraženo zadnjih pet godina, tako da je jasno da je to trend. Mladi ljudi ne žele graditi karijeru u oblasti proizvodnje hrane“, rekla je prof. dr Temim.
Ovaj fakultet se u promotivnoj kampanji koristio i oglašavanjem putem online platformi kao što su Facebook i Instagram, kako bi došli do većeg broja mladih. Dekanesa pojašnjava da su prije dvije godine formirali i novi studijski program pod nazivom hortikulturni inženjering, gdje su uključeni elementi informaciono-komunikacionih tehnologija.
"Naravno, kontinuirano radimo na inovacijama postojećih planova i programa, kao i pripremi novih smjerova kako bismo bili prepoznatljivi i privukli mlade ljude da ostanu u svojoj zemlji i grade svoju budućnost u Bosni i Hercegovini“, dodaje profesorica Temim, osjetno razočarana slabom popunjenošću upisnih kvota.
U osvrtu na visoke cijene hrane ona naglašava kako treba očekivati i dalja poskupljenja, pa čak i nestašicu hrane na našem tržištu zbog rasta globalne potražnje, a tome doprinosi i činjenica da se mladi ne žele baviti proizvodnjom.
"Vjerujem da će se ovaj trend zaustaviti. Visoke cijene poljoprivrednih proizvoda i njihova nestašica, ukoliko do toga dođe, značajno će promijeniti mnoge stvari. Vladajuće strukture bi mogle mnogo toga napraviti u cilju popularizacije poljoprivredne proizvodnje. Stvarno mi nije jasno zašto šute i bave se historijom, koju svakako ne treba zaboraviti, ali potrebno je rješavati goruće probleme. Poljoprivreda je privredna grana koja bi mogla i trebala zaustaviti ili bar ublažiti iseljavanje iz BiH, rješavanjem problema nezaposlenosti. Međutim, uslovi koje bi ponudili donosioci odluka trebaju biti stimulativni mladom čovjeku da se odluči za karijeru u poljoprivrednoj proizvodnji“, ističe profesorica.
Kakva će biti sudbina poljoprivrednih fakulteta vrlo je teško prognozirati. Naravno, kao visokoškolske institucije, primarna zadaća im svakako je obrazovanje budućih stručnjaka u oblasti agrara. Međutim, ne treba zaboraviti i naučnu komponentu njihove djelatnosti. Fakulteti i visoke škole se već sada bave istraživačkom djelatnošću, implementacijom projekata i osmišljavanjem različitih inovacija i patenata.
Poljoprivreda je davno poprimila obilježja industrije, pa se sve češće koriste termini kao što je agrobiznis. Istovremeno se sa sve prisutnijim novim izazovima u sektoru moraju mijenjati i kompetencije budućih agronoma. Pripreme i uvođenje novih studijskih programa, sa inovativnim pristupima i implementacijom novih naučnih saznanja i tehnoloških dostignuća su nešto na čemu najveći broj pomenutih fakulteta svakako već radi, ali je to vrlo zahtjevan i dugotrajan proces.
Pametna bašta iz domaće proizvodnje prilagođena bh. gazdinstvima
Da smo kao društvo još uvijek opterećeni predrasudama i različitim kompleksima niže vrijednosti pokazuje i činjenica da su za mlade ljude, naročito u urbanim sredinama, sve atraktivniji studijski programi precizne poljoprivrede, fitomedicine, održivi sistemi proizvodnje hrane, floristika i pejzažna arhitektura ili urbano vrtlarstvo. Neki primjeri iz regiona pokazuju da ponekad čak i jednostavne kozmetičke izmjene kao što su izmjene naziva fakulteta ili studijskog programa mogu privući veći broj studenata.
Preostaje nada da će se, uprkos malom broju studenata, zadržati korektni kriteriji i da kvalitet obrazovanja budućih stručnjaka neće biti doveden u pitanje. Mnogo pitanja ostaje ipak neodgovoreno, pa čak i onih bezazlenih poput npr. učešća na agronomijadi - bh. fakulteti, evidentno je, ne mogu sastaviti ni jedan tim, osim onog za stoni tenis.
Tagovi
Autor