Dr Hegediš Deneš, autor velikog broja naučnih radova i profesionalni pčelar sa oko 500 pčelinjih zajednica, održao je poučno predavanje na Međunarodnom sajmu pčelarstva u Vranju
Razlozi uginuća pčela je tema kojoj se pčelari stalno vraćaju. Na nedavno održanom Međunarodnom sajmu pčelarstva u Vranju, u susjednoj Srbiji, mnogi od njih su došli da čuju šta u vezi sa tim ima da kaže vodeći stručnjak Mađarske za bolesti pčela, autor velikog broja naučnih radova i profesionalni pčelar koji ima oko 500 pčelinjih zajednica, dr Hegediš Deneš.
Kako je istakao, njihova istraživanja pokazala su da su klimatske promjene, paraziti i bakterije u pčelinjim zajednicama, ali i hemikalije kojima se tretiraju industrijske biljke, glavni razlozi uginuća pčela. Ona su najveća u proljeće, jer su pčele zbog blage zime i u ovom periodu aktivne, pa im se na taj način skraćuje život.
"U Mađarskoj smo nekada bilježili zime u kojima smo imali po 80 do 100 dana sa temperaturama od nula stepeni. Međutim, posljednjih godina se taj broj smanjio na svega 25 dana", istakao je Deneš podvlačeći da se na zdravstveno stanje pčela odražava proljetni gubitak koji se dogodi u njihovoj zajednici.
Ovaj istaknuti mađarski stručnjak je naglasio da su u pčelinjim zajednicama prisutni raznorazni paraziti i bakterije protiv kojih pčele mogu da se izbore samo ako imaju zdrav organizam. Nažalost, u nekim zemljama su sve to pripisali varoi, smatrajući je jedinim uzročnikom uginuća pčela.
"Međutim, nije. Istina je da je prošle godine bilo puno varoe kod pčela, ali zaraženost nije bila ista na svim lokacijama."
Govoreći u vezi sa tim koliko pčelinjih zajednica nastrada uslijed tretiranja industrijskih biljaka pesticidima, naglašava da je u svijetu poznato koliko su štetni za pčele i ljude - truju ćelije organizma prouzrokujući i maligna oboljenja. Uslijed njihove primjene zasijana polja su čista, ali je njihovom upotrebom došlo do nestajanja korovskih biljaka, cvjetnica, što je prouzrokovalo nedostatak zdrave nektarske i polenske hrane, preko potrebne pčelinjoj zajednici da bi imala imuni sistem na visokom nivou
I primjena insekticida, prema njegovim riječima, ostavlja negativne posljedice na pčele. To se ogleda u njihovoj dezorijentisanosti, težem pronalaženju hrane, a samim tim i lošoj ishrani legla.
"Prskanje svih biljaka u cvatu je zabranjeno. Nažalost, u svijetu je postala praksa da se uljana repica prska dva puta u cvatu", istakao je Deneš.
Dodao je da se od 2010. godine masovno koriste neonikotinoidi u poljoprivredi. Njihova primjena se postepeno širi na čitavoj zemaljskoj kugli, što je prouzrokovalo pojavu nestajanja pčela. O tome je pisano u Americi gdje je najprije rečeno da je to uradila varoa, a poslije virusi, da bi se na kraju ispostavilo da je glavni uzrok upotreba neonikotinoida.
"Oni se poslije upotrebe jako dugo zadržavaju u biljci i zemljištu. U zavisnosti od vrste, pojedini se mogu naći u zemljištu i nakon 15 godina, a pri tome se svake godine dodaju i samim tim nagomilavaju."
Je li australski način rješenje za zaštitu pčela od varooze?
Upotreba neonikotinoida, po njegovim riječima, intenzivna je u siromašnim zemljama poput Afrike i Azije gdje je i ostavila posljedice na ljudsko zdravlje. Mnogo puta se govorilo da upotrebu tih sredstava treba zabraniti, ali su skoro sve zemlje tražile dodatno vrijeme da ne prestanu sa time iako je iz ugla životne sredine to odavno trebalo uraditi.
"U prirodi je nestalo mnogo vrsta insekata i to je razlog više zašto bi ih trebalo zabraniti. Treba preći na zaštitu kultura na biološki način, odnosno sredstvima koja ne upijaju biljke. Na tome se radi svuda u svijetu", kaže na kraju profesor, ističući da u to treba uložiti velika sredstva koja usporavaju realizaciju ove ideje.
Ipak, uvjeren je da bi se to i te kako pozitivno odrazilo na naš biodiverzitet.
Naslovna fotografija: AK grafika/Shuttesrtock/Fevziie/Gordana Nastić
Tagovi
Autorica