Što više košnica, više i uboda - i manje reuma!

Hvalevrijedan projekt braniteljske zadruge Pauk-Čeka je i uzgoj pčela na granici Hrvatske i BiH te proizvodnja domaćeg meda u koji je do sada investirano oko 100.000 kuna, uglavnom u opremu, ali bez računanja vrijednosti uloženog ljudskog rada i rojeva pčela.

Zadruga ima 55 registriranih košnica, a član je PU Ulišće u Cisti te član Pčelarskog saveza i nositelj je pčelarskog broja. Pčelar Željko Tomas, inače upravitelj BZ od njezina osnivanja, ima 35 košnica koje su stacionirane na području Drinovci-Sebišina. Pripada teritoriju Hercegovine gdje je član Pčelarske zadruge Grude i registriran kao OPG koji je prepoznatljiv i po domaćem medu iz Vituše-Drinovci.

Otkad ga bodu pčele - nema reumu

"Pčelarstvom se bavim nešto više od tri godine, a počeo sam s pet košnica. Pčele su zanimljive i psihički me odmaraju. Od njih treba učiti kako raditi, a otkad me bodu nemam reume. Zanimljivo je što se njihov ubod ne vidi na mojoj koži i oko njih radim sve iz ljubavi, ali katkada izvučem i neku korist. O pčelarstvu i o radu u pčelinjaku sam dosta naučio slušajući stručne savjete, čitajući stručnu literaturu te kroz aktivnosti u edukacijskim radionicama, ali i učeći na svojim i tuđim greškama, baš kao i na projektima o uzgoju divljeg zeca i koka hrvatica.

Ali znanja o pčelama i proizvodnji meda nikad dosta pa i dalje moram puno raditi i učiti. To je životna škola koja je najskuplja, ali najdraža i najsigurnija. U pčelarstvu se svake godine usavršavam, ali prateći i uzgajivače pčela u Srbiji te u BiH - uglavnom preko portala", upoznaje nas Željko Tomas, ističući:

U planu još 100 novih košnica

"Sve sam uredno registrirao, dobio sam Rješenje o prodaji i pakiranju meda, a pčelinjak imam i u Hercegovini, na udaljenosti oko 500 metara, Sebišina u Hercegovini. Polovica Sebišine pripada Hrvatskoj, a polovica Hercegovini gdje sam također registriran i to sve uredno vodim. Naime, moje pčelarstvo u Hrvatskoj se vodi pod BZ i tu su trojica pčelara s 50 košnica. To sve radimo zajednički, dok oko 80% poslova oko pčela vodim i radim ja. Ostali kolege mi pomažu u pčelinjaku uz druge poslove, najviše sada u proljeće. U pčelarstvu se na području Hrvatske još namjeravamo širiti najmanje za 100 košnica. Zapravo, u pčelarstvo pokušavam uključiti još branitelja ne samo u Hrvatskoj, nego i nekoliko branitelja HVO-a u Hercegovini. Nastoje se educirati, a ja ih obučavam i pomažem im u pčelinjaku."

Zadruga Pauk-Čeka širi paletu pčelinjih proizvoda!

Također je na svoj način zanimljivo pitanje koje vrste domaćeg meda proizvodi Braniteljska zadruga i koje sezone je najviše meda izvrcala, gdje i na koji ga način prodaje te kakva je budućnost tog projekta zadrugara. Njezin upravitelj Željko Tomas također ima svoje stajalište i objašnjenje, dakako i komentar.

Kako će se vremenski uvjeti odraziti na pašu pčela?

"Do sada nismo proizvodili velike količine meda jer smo se širili, nastojali smo imati više košnica. Naime, dok se širimo, ne možemo imati puno meda, a i protekla je godina za nas pčelare bila nikakva. Još ne možemo ocijeniti kakva će biti ova, no klimatski uvjeti tijekom ovogodišnjeg proljeća nagovještavaju kako ni ona neće biti povoljna za nas: kiše, niske temperature, mraz, snijeg.

Vidjet ćemo kako će se to sve odraziti na ispašu pčela i vrcanje meda na našem području. Inače, med se ovdje najviše vrca u proljeće, a naš je domaći med uglavnom miješani. Od proizvedenih količina meda sebi jedva možemo ostaviti koju teglu. Uglavnom ga prodajemo na kućnom pragu, ali i izvan zemlje, primjerice u Njemačkoj. Manje više svi naši ljudi koji rade u toj zemlji, kupuju naš domaći med i onaj tko ga prvi put kuša, naš je stalni kupac i potrošač svih idućih godina. Tako se širi mreža kupaca i potrošača, ali nama nije toliko bitna količina, koliko kvaliteta. Jer, zaključilo smo kako se samo kvalitetnim medom možemo probiti na tržište", ocjenjuje Tomas.

Uvjerili smo se u to što pčele vole

Tomas tvrdi kako zadrugari ne tretiraju pčele nikakvim kemikalijama. Sve što rade oko njih, to čine na prirodnoj zaštiti.

"Taj med dajem svojoj djeci i obitelji. Dakako, ja i svi moji zadrugari bismo voljeli da postoji laboratorij kako bi se mogao provjeriti cjelokupni proizvedeni domaći med. Tako bi se vidjelo kako i čime se tretiraju pčele. U liječenju pčela baziramo se na jednu prirodnu travu kako su bile tretirane i prije 50 godina, a sami proizvodimo i pogače za prehranu pčela. Kada kupimo pogaču na tržištu te ju ponudimo pčelama, one nikako ne slijeću na nju.

No kada im dajemo pogaču koju sami proizvodimo, pčele na nju svaki put navale, slijeću gotovo u rojevima. Tako se uvjerimo što pčele vole i što im je zdravo, korisno. Mogao bih dosta pričati o pčelama, kao i o tome što sam sve iskusio u pčelinjaku. Kad god sam s pčelama u pčelinjaku, svaki put s njima pričam što također govori koliko sam im privržen. Sve najsitnije detalje u pčelinjaku redovito pratim i pamtim", uvjerava nas Tomas.

Proizvode sve potrebno za pčelarstvo

Najavljuje kako Braniteljska zadruga Pauk-Čeka namjerava proširiti paletu svojih proizvoda u sklopu projekta o uzgoju pčela i proizvodnje domaćeg meda.

"Planiramo proizvoditi i pčelinji otrov o čemu sam dosta čitao, slušao, učio. To me je itekako zanimalo te mi je mnogo toga jasno o toj proizvodnji. Uvjeren sam da bi taj projekt bio itekako isplativ, naravno kada se realizira. Što se, pak, tiče proizvodnje matične mliječi, taj je projekt neusporedivo zahtjevniji za koji se obučava jedna naša mlađa osoba kako bi stekla potrebno stručno znanje.

Inače, matična mliječ se sve više traži na tržištu, baš kao i pčelinji otrov, a nema je u dostatnim količinama. Dijelove košnica ne proizvodimo sami u Zadruzi, nego ih kupujemo. Zapravo kupujemo sve što je potrebno za pčelarstvo - veliku vrcaljku, pčelarsku vagu, bačve, posude inox za med, mlin za šećer, profesionalnu miješalicu za proizvodnju pogače, grijač meda, kalup za pravljenje satne osnove, sitni pribor. Od čistog voska sami pravimo satne osnove, jer imamo kotao za otapanje voska", ističe Željko Tomas, za kojega kažu kako on zacijelo živi za pčele baš kao i ine svoje projekte u okviru BZ Pauk Čeka.

Foto: Željko Tomas i Nedjeljko Musulin