Propolis je mješavina biljnih produkata koje pčele sintetiziraju u jedan novi proizvod. Koje su prednosti propolisa, kako ga dobiti, a kako ga koristiti?
Propolis je mješavina voska i biljnih smola i drugih sekreta biljaka koje pčele sintetiziraju u jedan novi proizvod kojim se one brane protiv svih bolesti, pa čak i štetočina.
Ime potječe od dvije grčke riječi PRO (ispred) i POLIS (grad). Ovo bi značilo da je propolis zaštitna materija koja čuva pčele od vanjskog utjecaja. Boja propolisa veoma varira pa on može biti zelen, zeleno-smeđi, a nekada i tamno smeđe (kavene) boje.
Pčelama je to jedini antiseptik kojim se bori protiv svih uzročnika bolesti. Propolis pčele najčešće koriste u jesen kako bi učvrstile ramove, i zatvorile sve pukotine koje mogu dovesti do eventualnog hlađenja klubeta. Takođe, kada su štetočine koje su zašle u košnicu prevelike da bi ih pčele nakon neutraliziranja izbacile van, pristupa se takozvanom "mumificiranju" leševa tih uljeza propolisom. Propolisom ga jednostavno obljepe. Tako, pčelari nerjetko mogu naći u svojim košnicama mumificirane leševe miševa, stršljena i drugih štetočina. Propolisom se i dezinficira svaka ćelija na saću bez obzira da li se sprema za leglo ili za prihvat nektara i polenovog praha.
Propolis boji pčelinje saće, povećava mu čvrstoću i otpornost ka visokim temperaturama. Mješavina propolisa i voska je postojanija od čistog voska, budući da je temperatura topljenja propolisa za 42°C veća od temperature topljenja voska, odnosno propolis se topi pri temperaturi od 105°C. Pčele sakupljaju sastojke propolisa "sirovine" u podne, odnosno u najtoplijem periodu dana. Onda tu sirovinu, poznatiju pod nazivom "kamed" pakuju u vrećice za polen i prenose do košnice. Tamo ga druge pčele rastapaju, i razvlače u dugačke niti.
Postoje dvije osnovne metode dobivanja propolisa: skidanje grebanjem (struganjem) sa zidova košnice i upotrebom posebnih mrežica.
Kod struganja propolis se skida sa svih drvenih površina, pri čemu se vodi računa da ne dođe do skidanja boje i drugih nečistoća. Najveći problem kod upotrebe ove metode je taj što i pored najveće pažnje, dolazi do prljanja propolisa sitnim drvenim iverjem. Pri tome ova metoda zahtjeva puno truda i vremena pa samim tim nije ekonomski isplativa metoda.
Zbog toga se sve više pčelara opredjeljuje za mrežice. Ove mrežice (ili rešetke) se mogu nabaviti u svakoj bolje opremljenoj pčelarskoj radnji, a neki pčelari ih prave sami. Bitno je da ove rešetke budu fleksibilne. Ova metoda funkcionira na osnovnom principu pčela da zatvaraju sve manje šupljine u košnici. Ako je mrežica napravljena od proreda širine manje od 3-4 mm, a mrežica se stavlja na vrh nastavaka, pčele će zatvoriti prorede propolisom. Ukoliko su proredi širi, pčele će korisiti vosak. Kada su proredi popunjeni propolisom, mrežica se skida, stavlja u zamrzivač, a zatim se tako zaleđen skida sa mrežice. Ukoliko se propolis čuva u izvornom obliku, treba ga zaštititi od voskovog moljca.
Za upotrebu (i prodaju) se obično koristi ekstrakt propolisa. Da bi se napravio ekstrakt potrebno je 20 grama propolisa koji se stavi u zamrzivač nekoliko sati, a zatim se samelje u mlinu za kavu i potopi u 80 ml etil-alkohola (96%). 3 dana i 3 noći se ekstrahira uz povremeno mućkanje, a zatim se procjedi kroz gazu.
Farmakološka ispitivanja djelovanja propolisa su pokazala da on ima baktericidno, bakteriostatičko, antivirusno, fungicidno, antitoksično, stimulirajuće i lokalno antiseptičko djelovanje. Dokazano je da propolis uništava bacile tuberkuloze, liječi gljivične infekcije noktiju, kao i stafilokokne infekcije. Propolis je jedini prirodni antibiotik na koji bakterije ne razvijaju otpornost.
Propolis se u api-terapiji koristi za saniranje svih kožnih oboljenja, od gljivica, šuge, bradavica, šuljeva, dezinfekciju usne šupljine, sanaciju paradontoze, prehlade, gastrititsa i čira na 12-ercu i želucu.
Gusti sadržaj se može upotrebiti za kožna oboljenja ili saniranje opekotina od meduza, a ekstrakt se upotrebljava na sljedeći način: prve sedmice 3 puta na dan po 5 kapi, u slučaju alergije odmah prekinuti. Druge sedmice 3 puta na dan po 10 kapi, treće sedmice 3 puta na dan 15 kapi, a četvrte tri puta dnevno 20 kapi. Nakon toga napraviti pauzu onoliko dugo koliko je trajao tretman i eventualno zatim započeti novi tretman, mada rijetko kada ima potrebe za time.
Foto:pixabay.com
Povezana stočna vrsta
Pčelarstvo je specifična grana ljudske djelatnosti pa su interes i ljubav prema pčelama rašireni u svim dobnim i obrazovnim slojevima društva. Mjesta na kojima se nalaze pčela su... Više [+]
Tagovi
Autor