Tretiranje bi trebalo prema uputama provesti najmanje jednom godišnje, a prvi puta baš u ljetnom razdoblju
Nalazimo se usred glavnih paša, pčelari su kad god vrijeme dopusti zaokupljeni unosima nektara direktnom ili kontrolom preko vaga povezanih GSM karticama koje im šalju podatke o unosima. No, uskoro na pčelinjacima počinje borba protiv varooze.
Za provedbu ljetnog tretiranja najčešće se prema preporukama koristi razdoblje od 15. jula do 15. avgusta svake godine, a to naravno ovisno o samoj lokaciji pčelinjaka, vrsti paše i vrcanju.
Učinkovite kontrole i suzbijanja vrše se redovitom provedbom tretiranja pčelinjih zajednica odobrenim veterinarsko-medicinskim proizvodom (VMP). U istom razdoblju na određenom području poželjno je raditi i prikupljanje podataka o varoozi na pčelinjacima. Tretiranje bi trebalo prema uputama provesti najmanje jednom godišnje, a prvi puta baš u ljetnom razdoblju (od 1. jula do 31. avgusta) i to nakon provedbe zadnjeg vrcanja meda.
Ako pčelar kontrolom prirodnog pada tokom maja/juna utvrdi više od 5 varoa dnevno na podnici preporučuje se što brža zaštita protiv varooze nakon vrcanja meda.
Baš kao što i zimske tretmane trebamo obavljati prije pojave pčelinjeg legla, tako radimo i u ljetnim tretmanima odmah nakon glavnih paša kad je legla malo.
Upamtite, sva eventualna veća žarišta širenja varooze, ali i američke gnjiloće legla i ostalih bolesti, čine uglavnom zapušteni pčelinjaci onih koji su odustali od bavljenja pčelarstvom. U vašem je također interesu da se takav pčelinjak ili proda ili sanira na propisan način. Sve bi se prazne košnice trebale osloboditi od okvira s preostalim medom i dezinficirati. Preostale s pčelama trebalo bi obavezno i dalje liječiti.
Prva vrcanja zadovoljila očekivanja pčelara - kupci rezervišu med
Iako se sve veći broj mladih okreće pčelarstvu mnogi nakon početnih neuspjeha brzo odustaju. Jedan od razloga je upravo navedena bolest. Educirani i iskusan pčelar već sada usred medonosnih paša razmišlja o epidemiji grinje i načinima kojima će se boriti protiv bolesti u ljetnom periodu nakon završetka glavnih paša. Po potrebi u borbu protiv ove grinje treba krenuti i prije.
Poznato je kako grinje oštećuje pčele u razvoju i prenose brojne za njih vrlo smrtonosne viruse, što često dovodi do napuštanja nastambe ili propasti zajednica u njima. Sve košnice koje same napuste obavezno treba tretirati, možda najbolje timolom koji je i dezificijens, ali služi i za tretman varooze.
Ovaj smrtonosni štetnik - grinja postao je toliko raširen u svijetu da je prisutan u gotovo svakoj zajednici medonosnih vrsta pčela i ako baš i nemate trenutno varoozne zajednice preko socijalnih kontakata među pčelama može se vrlo brzo sama zaraza prenijeti. Čak i uz poznat brz eksponencijalni rast širenja grinje potrebno je ipak neko vrijeme da populacija varoe dođu do opasnih nivoa.
Tu pčelar mora uvijek biti na oprezu i pratiti prirodan pad varoe kako bi brzo i u pravo vrijeme mogao intervenirati. Zajednica koja je jako zaražena može djelovati kao rezervoar na pčelinjaku, no i šire pa time i ugroziti druge zajednice u blizini. To uvijek treba imati na umu.
Neki se pogrešno vode odokativnim pristupom i vođeni vlastitim osjećajem pri doziranju sredstava. To je loše i neprihvatljivo jer time ne ugrožavaju samo pčele na svom pčelinjaku već i sve druge u okolini.
Ne treba zaboraviti kako su neka sredstva sama po sebi opasnija u primjeni i od same varoe, a primjenjujemo li ih pri tome još i pogrešno mogu biti pogubna za pčelinjak.
Postoje tri koraka za zaštitu pčela od ove zaraze:
U svakom slučaju trebali biste pratiti prirodan pad grinje najmanje barem jednom do dva puta mjesečno, a preporuka je svakako što češće.
Kod pčelara je usvojen konsenzus da je zaraza manja od 3% sigurna za pčele. To znači da u standardnom testu u kojem je pad na otprilike 100 pčela trebate vidjeti manje od otpale 3 grinje ako ste pravilno proveli testni tretman.
U ovom razdoblju možete provoditi i tretmane bez ikakve hemije:
Kako bi pčelar mogao što lakše procijeniti kolika je varooznost pčela, sada kada se radi kontrola, bitno je imati čiste podnice, po mogućnosti antivarozne, na koje možemo zbog lakšeg brojenja staviti i ljepljivu podlogu. Kontrola se nastavlja i nakon samog tretmana uz nakon sedam dana obavezan testni tretman na nekoliko košnica, otprilike 10 posto i ovisno o broju košnica na pčelinjaku, kako bi se uvjerili da je tretman prošao u redu i bio učinkovit.
Sve više pčelara koristi alternativne metode suzbijanja bez upotrebe farmaceutskih proizvoda koje štete i pčelama, ali i proizvodima.
Maticu možemo ograničiti da zaliježe na nekoliko načina:
Za pomoć u tretmanu ne bi se trebali oslanjati na sv. Ambrozija i moliti se za njegovu pomoć ili Ministarstvo poljoprivrede već na vlastita saznanja.
Brzoj su prilagodbi varoe kao grinje i širenjem varooze kao bolesti pčela pridonijeli upravo pčelari sami, svojim neznanjem i nestručnim primjenama sredstava za suzbijanje ove bolesti. Bez obzira kojim ćete sredstvom vršiti ljetni tretman, zakonski dozvoljenim naravno, svakako se treba držati uputa proizvođača.
Treba imati na umu da se ovdje radi o vrlo maloj grinji jedva vidljivoj golim okom. Ženka je duga svega 1 - 1,77mm, dok je mužjak 0,75-0,98mm. U svakom slučaju, važno je procijeniti intenzitet zaraze stalnim praćenjem.
U borbi protiv varoe, pčelari se oslanjaju na razna sredstva. Jedno od onih koje dokazano godinama služi za suzbijanje je timol ili thymol. To je moćno sredstvo koje se bez ikakva razloga još uvijek premalo koristi baš kao i mliječna kiselina. Možda zbog premale edukacije pčelara i njihova neznanja i nestručne upotrebe u primjeni ovog sredstva, možda i neznanja stručnih osoba koje bi trebale pružiti edukaciju ili nečeg nama danas nepoznatog.
Neka od dozvoljenih sredstava u BiH:
Tagovi
Autor