Pčelarski put Željka Ignjatića: Od sanduka za municiju do 200 košnica

Željko Ignjatić, pčelar iz sela Dvorine i vlasnik pčelarske farme "Ignjatić" danas ima 200 košnica na četiri lokacije i jedan je od najpoznatijih proizvođača meda u srbačkom kraju.

Ovaj bivši vojni oficir u početku nije znao ništa o pčelama osim da ubadaju i daju med.

"Jedan prijatelj mi je rekao, ti si tih i miran čovjek i samo takvi ljudi mogu da se bave pčelarstvom", prisjeća se Ignjatić.

Sutradan je otišao do jedne kuće za koju je čuo  da u njoj imaju knjigu o pčelarstvu i čitajući tu literaturu fascinirao ga je život pčela i njihova organizacija.

Dva sanduka tenkovskih granata puna pčela

Potom je na ratištu, priča Željko za Agroklub, vidio roj pčela na stablu jabuke. Isprva nije znao šta da radi s njima i kako da ih uhvati. Međutim, tu se zadesio jedan čovjek iz Kozarske Dubice koji je uzeo sanduk od tenkovskih granata i strpao pčele u njega te ih poklonio Željku. Isti dan vojnici su mu prodali još jedan sanduk sa pčelama i tu počinje pčelarski put ovog Srpčanina.

On te dvije košnice donosi u Srbac, prestaje sa vojnom službom, maksimalno se posvećuje novom zanimanju i postepeno uduplava broj društava.

Mukotrpnim radom, ulaganjem i edukacijom ovaj strastveni pčelar stigao je do 200 košnica. Ove godine je proizveo gotovo 3,5 tone meda.

Željko Ignjatić: Pčelar mora biti i stolar, veterinar i praktičar

"Pčelar mora biti svestran. On mora biti i stolar, veterinar i praktičar. Mora da prati sve trendove, da čita časopise i portale", objašnjava Željko, s tim što napominje, da u mnoštvu informacija treba znati izabrati pravu. 

Ističe da se ime u pčelarstvu stiče godinama, a da za to treba imati kvalitet i upornost, ali i smirenost da se kupcu objasni da se radi o pravom medu.

Željko je porodični čovjek. Sretan je i zadovoljan, a smatra da se od pčelarstva može pristojno živjeti. Kroz ovaj posao, kako je rekao, shvatio je da je postao "gospodar svoga vremena", a znanja i iskustva želi prenijeti na potomke.

Ako se nađe učenik i učitelj će se sam pojaviti.

Ove godine ima dosta meda

Prema Ignjatićevim riječima pčelarska godina je dobra ako su sve tehnološke radnje u pčelinjaku urađene kako treba, ali mora se poklopiti da priroda bude dobra, jer se protiv nje ne može boriti.

Kao tešku pčelarsku godinu navodi 2014. kada su region zadesile velike poplave te je prinos meda podbacio.

"Dešavalo se da neko dođe da kupi med za lijek, pa sam morao davati zalihe koje sam ostavio za svoju djecu. Zato je dobro što ove godine ima dosta meda", zadovoljno kaže Željko.

Svjedok "svadbenog leta"

U pčelarskoj karijeri fasciniralo ga je to što je uspio vidjeti "svadbeni let", odnosno oplodnju matica u prirodi.

Kako je Željko objasnio za Agroklub, oplodnja matice sa trutovima se odigrava u vazduhu i jako ju je teško vidjeti. Za maticom leti veliki broj trutova, najsposobniji je sustiže, vrši se oplodnja, a nakon toga trutovi padaju mrtvi na tlo, a matica se vraća u košnicu i nosi jaja.

Željko je prvi put vidio taj prizor, tek prije dvije godine, iako je skoro pola života u pčelarstvu. Taj detalj ga je fascinirao jer je bio svjedok nečemu što su naučnici jedva snimili.

Poruka mladim pčelarima

"Pčelarstvo je pleminito zanimanje, ali put nije nimalo lak. Klima se sve više mijenja. Ranije nije bilo bolesti koje se sad pojavljuju", podsjeća Željko i dodaje da ako se nađe učenik i učitelj će se sam pojaviti. 

"Čovjek mora sam sa sobom da razluči i kaže: ’ja moram imati dovoljno vremena za pčele’. Ako im treba prići 1. maja da se uradi nekakav zahvat, a to se otegne nekoliko dana, onda je kompletna sezona za pčelara završena", upozorava ovaj vrijedni farmer koji više od dvije decenije živi pčelarsvo svakog sekunda.

Savjetuje da pčelar početnik treba da krene sa dvije do pet košnica i da se nađe sebi mentora - čovjeka od povjerenja koji će ga uvesti u posao. Bitnim ističe da mladi pčelar što više stvari uradi vlastitim rukama da bi uspio u ovoj profesiji.