Koje obaveze pčelar mora ispuniti prilikom selidbe pčelinjaka?

Prva stablašica na našem području koja procvjeta (ili izbehara) je drijen. Specifične žute boje cvijetovi znak su da je polen pčelama "poslužen". Sve od prvog cvijeta početkom proljeća pa do zazimljavanja pčela, one su zajedno sa proizvođačima u stalnoj potrazi za ispašom tokom godine. Početkom mjeseca maja cvjeta bagrem, u nekim sjevernijim i brdsko planinskim područjima i nešto kasnije. To je jedna od najvažnijih ispaša za pčelare tokom godine i jako puno ovisi o vremenskim uvjetima, a koji im i nisu išli prethodne i ove godine na ruku.

Uzgajivači tokom ispaše prate vegetacijski ciklus cvatnje biljaka. Od stablašica voća i ukrasnog bilja u proljeće do ljetnih mjeseci i livadske ispaše, u potrazi za dobrom ispašom svoje pčelinjake sele, premještaju sa jednog na drugo mjesto. Takav, ni malo lagan posao utovara, prevoza i smještaja pčelinjaka, prate i administrativne obaveze koje moraju ispuniti jer u suprotnom bez potvrda i dozvola, podložni su novčanim sankcijama.

Gdje i kako postaviti seleći pčelinjak ?

Bagremov, lipov, livadski, borov ili kestenov med, nastaje u zavisnosti od mjesta i vrste ispaše odnosno lokaliteta gdje se pčelinjak nalazi. Pčelari posmatraju vegetacijsko okruženje floru određenog prostora i mikroklimatske uvjete što je osnov ciljane ispaše. Međutim postoje propisi koji kažu gdje, kako i kada se postavljaju seleće košnice. Uvjeti koje bi pri tom trebalo ispoštovati podrazumijevaju:

• minimalnu udaljenost 100 metara od proizvođačkih i prerađivačkih pogona i javnih objekata (škole, vrtići, igrališta i slično);
• najmanje 20 metara od kategorisanog puta ili granice susjedne parcele, odnosno 10 metara ako između pčelinjaka i puta postoji prepreka visine 2,20 metra (zid, objekat, gusta vegetacija, živa ograda);
• minimalna udaljenost 500 metara od prvog susjednog pčelinjaka u nenaseljenom području;
• minimalno 100 metara od prvog susjednog pčelinjaka, koji se nalazi u naseljenom mjestu i
• ako u pčelinjaku ima više od 40 zajednica, udaljenost od izletne strane do ruba kategorisanog puta ili međe tuđeg zemljišta mora iznositi najmanje 50 metara.

Česta nedoumica koju poljoprivrednici imaju je da li se košnice smiju postaviti u zaštićenom području kao što je Nacionalni park jer nekada se na takvim prostorima nalazi obilna ispaša. Odgovor je da i to pod uslovima koje postavi upravljač prostora i uz pismenu saglasnost.

Vlasnička saglasnost za smještaj pčela 

Proizvođač koji premješta svoje pčele na mjesto u okviru teritorije Federacije BiH, dužan je posjedovati rješenje o odobrenju za smještaj pokretnog pčelinjaka uz obaveznu svjedodžbu o zdravstvenom stanju životinja (pomenutih korisnih insekata). Iz Udruženja pčelara "Behar", u Visokom, pojašnjavaju da na terenu često nailaze na administrativne prepreke koje uveliko otežavaju njihov posao.

"Postoje mjesta i gradovi koji nemaju nikako ili jako malo kvalitetne ispaše i pčelari su primorani seliti svoje pčelinjake. Ona kvalitetna, kao što je bagremov cvijet, ne poznaje entitetske administrativne granice, a tu može nastati problem jer dva entiteta imaju posebne Pravilnike o smještaju selećih košnica i potvrde o selidbi važe samo za prostor i teritoriji jednog entiteta", napominju iz ovog udruženja.

Kako pripremiti košnice za seljenje i transport?

Za svaki smještaj pčelinjaka u FBiH grad ili općina na čijem teritoriju se on postavlja, na zahtjev proizvođača izdaje rješenje za njegov smještaj. Postoji još jedan administrativni problem koji je vrlo čest, a vezan je za samo mjesto, odnosno parcelu gdje se postavlja, a to je vlasnička saglasnost.

"Mjesta na koja mi selimo naše pčelinjake su često zabačena, netaknuta prirodna okruženja, šume i livade. Svaki put kada ga selimo, moramo imati saglasnost vlasnika parcele na koju dovozimo pčelinjak i to nije problem kada se radi o lokacijama gdje se zna vlasnik sa kojim se postiže dogovor o zakupu parcele, međutim postoje tereni u administrativnom smislu jako loši, ne zna se vlasnik ili je tu više suvlasnika ili je državno zemljište, a nevjerovatno su dobro pogodne za smještaj košnica zbog dobre ispaše pa onda rizikujemo postavljajući ih bez saglasnosti vlasnika, kojeg u većini slučajeva ne možemo ni pronaći ili se radi o državnom zemljištu", pojašnjavaju za Agroklub iz "Behara".

U strahu od medvjeda, ali i od inspekcije

Pravilnikom o pčelarstvu Federacije BiH precizirano je da su svi registrovani proizvođači, da li sa selećim ili stacioniranim zajednicama, podložni inspekcijskom nadzoru poštivanja odredbi Zakona i Pravilnika jer u suprotnom se izriču novčane kazne.

Nekada su pčelari, naročito oni koji sele svoje košnice, bili u strahu od otuđivanja istih, posjete medvjeda, kao i njihovog uništavanja, međutim danas su u strahu i od inspekcijskog nadzora jer objektivno na terenu ne mogu dobiti sve tražene dozvole i saglasnosti zbog administrativnih barijera koje kvalitetna paša ne poznaje, a cilj i interes svakog proizvođača je seliti svoje pčele na dobra mjesta kvalitetne, ma gdje da se ona nalaze, ako imaju povoljne vegetacijske i mikroklimatske uvjete uz dobar terenski pristup.