Kako savremenom opremom do 50 kg meda po košnici?

Aco Vujović iz sela Prilike kod Ivanjice u Srbiji počeo se baviti pčelarstvom prije skoro četiri decenije, najprije iz hobija, a od 1996. godine i profesionalno. U poslu mu pomažu supruga Milena i dvojica sinova Željko i Nenad.

"Imam oko 650 košnica, od toga 500 proizvodnih. Seleći sam pčelar. Radim samo med, ostale proizvode ne. Porodično se bavimo ovim tako da ne angažujem radnu snagu", kaže Vujović koji je u Jagodini, nedavno održao predavanje na temu "Tehnologija rada na mojim pčelinjacima tokom godine". 

Oprema i mehanizacija

Pčelari su imali priliku da čuju šta ga to izdvaja od drugih jer je Vujović u svom kraju poznat kao rekorder po proizvodnji meda. U prosjeku ima od 40 do 50 kg meda po košnici, u zavisnosti od godine. Proizvodi bagremov med, a pored njega ima još i voćni, šumski i suncokretov med. Ono što je vrlo bitno jeste da Vujović koristi savremenu opremu koja doprinosi efikasnijem radu. Bez savremene opreme ne može ozbiljno da se radi.

"Na toj opremi moja supruga za mjesec dana iscijedi 25 tona meda, sama bez ičije pomoći, naravno ako je rodilo. Imamo jedinstvenu tehnologiju cijeđenja meda sa komorom koja drži med na određenoj temperaturi i dvije savremene centrifuge. Također i dvije hladnjače i u njima čuvam saće kako ga ne bi napadao moljac", kaže Vujović. 

Sve što mogu sami naprave

Pčelinjak je unificiran, košnice su identične. Transport je olakšan mehanizacijom. Uz kamion, Vujović ima i viljuškar kojim utovaruje univerzalne palete na kojima su košnice. Košnice su prilagođene brzom radu. Sve što mogu Vujovići sami prave pa tako zimi prave košnice, a ljeti pčelare.

"Sve što radimo moramo brzo da radimo da bi dobili na vremenu. Ne radimo klasično pregledanje košnica kao što rade ostali pčelari nego pokušavamo da pročitamo iz košnica. Kompletna društva su na osam ramova i sa strane su dva prazna prostora. U jesen hranimo do te mjere dok pčele u tom praznom prostoru ne počnu da rade prirodno saće, a to znači da im je sve unutra puno", ističe Vujović pojašnjavajući da tako ne moraju da otvaraju da vide da li postoji dovoljna zaliha hrane.

U ovom pčelinjaku razlikuju se i proljetni radovi.

"U proljeće ne hranimo pčele dok ne ojačaju na četiri ili pet ulica, što se vidi odozgo. Sve postupke skraćujemo tako što čitamo te njihove pokazatelje, a ne da radimo totalne analize ram po ram pa da brojimo. Na proljeće težimo da se što bolje razvijemo za bagrem jer nam je on cilj."

Bolesti pčelara

Osim tekućih poslova, među košnicama Vujovića nema nekih većih problema.

"Ima bolesti ali to nisu bolesti pčela nego pčelara jer su često nemarni pa zato dolazi do bolesti. Mi zato držimo pčelinjak na visokom nivou što se tiče snage društava. Problem može da napravi vrijeme kada ima više kiša ali se sve u hodu rješava", ističe naš sagovornik.

Ono što pravi problem jeste prodaja.

"Problem je plasman jer svi hoće da uzmu više novca nego proizvođač. Otkupljivači nam skidaju po pola eura da bi oni zaradili", kaže Vujović i dodaje da je pčelarstvo dobrovoljna robija.

"To je nešto što vas veže, ne možete od toga da odustanete. Iako ljudi sa strane misle da tu ima mnogo novca, ne možete se obogatiti od pčelarstva. To je lijep i zanimljiv hobi ali teško i odgovorno zanimanje."

Vujović godišnje proizvodi od 15 do 25 tona meda. Rekordne godine su bile 2015. i 2018. kada je proizveo svoj rekord. Međutim, bilo je godina kada je zbog loših vremenskih prilika i hladnih proljetnih mjeseci, prinos bio i samo šest tona. Kako procjenjuje, do sada je - za više od 35 godina, proizveo oko 260 tona meda. Prodaje na veliko, ali pošto cijene na tržištu nisu stabilne, med prodaje i na teglu jer već ima svoje redovne kupce.