Alergičari na pčelinji otrov, terapija postoji!

Prema dostupnim statističkim podacima alergija na otrov opnokrilaca može se razviti u oko 0,9-3,4 posto djece i u oko 5,0-8,9 posto odraslih, no učestalost ovisi o osjetljivosti osobe, geografskoj zoni, klimatu, sezoni i profesiji.

Prema drugim podacima, među osjetljivima na ubod insekata kod oko 1-3 % slučajeva javlja se po život opasno stanje - anafilaktički šok. Samo u SAD-u godišnje umire oko 62 osobe od uboda jednog od opnokrilaca (pčela, osa ili stršljena). Čak 1.691 smrt uslijed alergijske reakcije na ubode zabilježene su u 23-godišnjem periodu u 32 evropske zemlje. Za Španiju u posljednjih 20 godina postoje podaci o 78 smrti. Među njima je bilo najviše muškaraca iznad 65 godina, a ubodi su bili najčešći u ljetnim mjesecima.

Moguće reakcije na otrov

Najopasnije mjesto za ubod su jezik, usta, grlo ili vrat. Trenutno, većina prijavljenih alergijskih reakcija u nas se javlja nakon uboda ose, no među onima koji su doživjeli ubod pčele, učestalije su sistemske reakcije na otrov. Alergijske reakcije na ubod pčele obično se javljaju nakon višekratnih prijašnjih uboda pa su češće kod profesionalaca. Veća je incidencija pogoršanja reakcije zato kod ljudi koji se bave pčelama, ili borave u njihovoj blizini. Dodatno, unutar jedne porodice najčešće će više osoba pokazivati preosjetljivost na pčelinji otrov što ukazuje i na nasljednu komponentu.

Reakcija na pčelinji ubod se u grubo može podijeliti na: blagu lokalnu, jaču lokalnu i sistemsku reakciju koja može biti opasna po život. Blaga lokalna reakcija očituje se lokalnim crvenilom, oticanjem i boli u području uboda. Jača se prepoznaje po širem zahvaćanju npr. oticanju i crvenilu cijelog ekstremiteta. Ovakva reakcija ima vrhunac tek nakon 48 h kada otok svrbi i češanjem se samo pogoršava. Tek za  nekih 5 dana simptomi će se potpuno povući.

Najozbiljnija je anafilaksa ili alergijska reakcija koja se očituje reakcijom cijelog organizma (sistema). Može se očitovati različitim znakovima od osipa na prsima, oticanja lica i usana, uznemirenošću, ubrzanim pulsom, vrtoglavicom ili naglim padom krvnog tlaka, grčevima i mučninom. No, najopasniji od svih simptoma su teškoće prilikom disanja. Ako ubodena osoba uoči da joj se grlo steže, da joj jezik otiče, te da teško diše, nema puno vremena za pozivanje pomoći.

Šta učiniti?

I prije nego vas insekt ubode, možete s velikom sigurnošću saznati jeste li visoko osjetljivi na njegov otrov. I kod nas se radi kožni test (prick test) na otrov pčele, ose i stršljena kojom se prilikom na zagrebanu kožu nanosi mala količina otrova i promatra se lokalna reakcija, te pojava crvenila na mjestu uboda. Dodatno, radi se i serološko testiranje krvi u laboratoriju gdje se analizira povećana koncentracija IgE (specifičnih imunoglobulina) na otrove pojedinih insekata. No, hoćete li razviti analifaktički šok, može se samo pretpostaviti na osnovu prethodnih uboda i navedenih testova.

Oni alergičari koji su imali sreće prepoznati svoju alergiju prije nego je došlo do fatalnog uboda često prestaju odlaziti u prirodu, na selo, u blizinu pčela i slično. Ove osobe tebaju antihistamin, kortikosteroid i adrenalinski injektor (Epi-pen) držati u kući radi predostrožnosti. No, iako nabave injektor, morale bi ga nositi sa sobom stalno u prirodu što i nije uvijek praktično.

Terapija postoji, ali ne znaju svi za nju

Kao i druge alergijske reakcije, alergija na ubod insekta se ne može trajno izliječiti. No, u svijetu se već desetljećima rutinski provodi imunoterapija na pčelinji otrov. Prema različitim procedurama liječnici postižu postepeno navikavanje pacijentovog organizma na male doze pčelinjeg otrova nakon čega slijedi faza održavanja "otpornosti" tokom nekoliko narednih godina. Taj oblik liječenja u djece daje 100 %-tnu zaštitu.

Posljednjih 30-ak godina brojnim je naučnim istraživanjima potvrđena efikasnost provedbe specifične imunoterapije (SIT) ili drugim imenom venom immunotherapy (VIT). U radu Goldbera A. & Confino-Cohen R. istraživana je efikasnost provedene senzibilizacije u prvoj sedmici nakon postizanja održavajuće doze. Pacijenti su prolazili konvencionalnu ili brzu imunoterapiju dosegnuvši održavajuću dozu otrova. Nakon toga izazvana je reakcija pčelinjim ubodom. Čak 88,2 % tih pacijenata je toleriralo novi ubod. Nekih 5,3 % razvilo je blagu lokalnu reakciju u obliku osipa, dok je 6,6 % razvilo blagu sistemsku reakciju. Njima je povećana održavajuća doza na 200-250 mcg otrova. Svi su oni tolerirali ponovljeni ubod nakon sedam dana bez posljedica.

Svrha hiposenzibilizacije jest normalizacija specifičnih i ukupnih IgE u krvi, tako da organizam više ne reagira sistemski na ubode. Liječenje je dugotrajno i provodi se kroz 3-5 godina, s učinkovitošću 80-100 posto. Najčešće kontraindikacije za provođenje specifične imunoterapije su trudnoća, bolesti imunološkog sistema, maligne bolesti, bolesti krvožilnog sistema i teške respiratorne bolesti.

Unatoč popularnosti pčelarenja, kod nas samo rijetki znaju da ovakav oblik liječenja.

Samopomoć kod reakcije na ubod

Pčelinji otrov sastoji se od različitih enzima i biološki toksičnih tvari kao što su melitin, fosfolipaza A2, hijaluronidaza, histamin i apamin. Udjelom od čak 50% najzastupljeniji je melitin koji može uzrokovati upalnu reakciju, citolizu, hemolizu i rabdomiolizu.

Osoba koja je upravo ubodena i osjeća se loše treba zadržati hladnokrvnost i ostati smirena. Najvažnije je pažljivo se udaljiti od košnice i izbjeći još koji ubod, nakon toga hitno sastrugati noktom žalac na mjestu uboda, te pozvati pomoć ili zamoliti osobu u blizini da pozove pomoć. Ukoliko već posjeduje injektor, ključno je poslije poziva medicinskoj službi pravilno aplicirati ga. 

Statistika uspješnosti

Specifična imunoterapija ili još jednim nazivom, hiposenzibilizacija otrovom insekata danas se smatra jedinom učinkovitom metodom liječenja preosjetljivosti. Provodi se u pacijenata koji su nakon uboda imali teške sistemske reakcije kao i kod kojih je reakcija bila umjerena, ali su izloženiji budućim ubodima (npr. pčelari, poljoprivrednici).

Prema radu Ruiz Leon B. i dr. iz 2020. godine i prema radu Rosiek-Biegus i dr. iz 2022. godine imunoterapija pčelinjim otrovom jedini je efikasni način zaštite osoba od pojave teških alergijskih reakcija uslijed uboda insekata iz roda Hymenoptera.

Prema dosadašnjim istraživanjima imunoterapija otrovom ose je jako uspješna i polučuje uspjeh u 91-96 % pacijenata, dok je terapija pčelinjim neznatno slabija i 16-25% pacijenata ne reagira na nju. Kod imunoterapije pčelinjim otrovom 3 do 6 puta češće se javljaju alergijske nus-pojave. Različiti uspjeh ovih dviju srodnih terapija vjerovatno je djelimično posljedica kompleksnosti sastava pčelinjeg otrova. Do danas je u njemu identificirano 12 alergena. Osobe koje su osjetljive na pčele, ne trebaju biti osjetljive na ose i obrnuto jer je antigenska sekvenca potpuno različita između njihova otrova i među njima ne postoji međudjelovanje.

Specifična alergenska terapija otrovom opnokrilaca je osnovna za osobe s utvrđenom alergijom na isti. Naučni rad iz 2017. (Božek A. i Kolodziejczyk K.) usporedio je sigurnost ova konvencionalnog, brzog i ultrabrzog protokola i utvrđeno je da su brza i ultrabrza imunoterapija sigurnije od konvencionalne. Na sigurnost imunoterapije nije utjecala dob i spol pacijenta, ali ona je bila povezana s upotrebljenim reagensom, zdravstvenim stanjem pacijenta i lijekovima koje inače uzima.

A ako i dalje niste sigurni jeste li alergični i trebate li proći ovu terapiju, javite se liječniku ili izbjegavajte opasne situacije.