Za hljeb, viski i ishranu stoke: "Da je raži koliko je laži, ne bi svijet gladovao"

Raž (Secale cereale) je hranila ljude prije pšenice i u krajevima gdje pšenica ne uspijeva zbog hladnoće. Hljeb sjevernih naroda Evrope pravio se, a pravi se i danas, od raži. Smatra se da potiče od korovske biljke Secale anatolicum, iz Anadolije u današnjoj Turskoj, gdje je prvi put kultivisana u pradavna vremena.

Evropski narodi upoznali su je tek u toku bronzanog doba, oko 1.800 godina prije nove ere. Od raži se pravi hljeb, pecivo, kaša, viski, pivo, neke vrste votke, ali cijela biljka služi i kao krmno bilje. Jeli su je Vikinzi, u obliku hljeba ili kolača sa suhim voćem, barem tako pokazuju arheološki nalazi.

Rimska vojska na Dunavu i Rajni, u Irskoj i Britaniji, imala je raž na jelovniku. Rimski historičar Plinije Stariji imao je velike sumnje u pogledu ove žitarice, s obzirom da je o njoj zapisao "to je veoma loša hrana i služi jedino za sprječavanje gladovanja", te da se raženo brašno miješa s drugim vrstama brašna kako bi se ublažio njegov gorak ukus, pa i tada bez velikog uspjeha.

U srednjem vijeku postaje redovna na njivama sjeverno od Mađarske. U južnijim dijelovima Evrope, gdje uspijeva pšenica, manje se proizvodi. Najveći proizvođač u današnjim uslovima je Njemačka, a najveći potrošač Poljska.

Za ljudsku i stočnu ishranu

Osnovno vjerovanje odnosi se na njenu ljekovitost, a njen povoljan uticaj na zdravlje je potvrdila i nauka. Sadrži manje glutena od pšenice, u izobilju dijetetska vlakna, vitamine i minerale. Duže održava osjećaj sitosti i ima u sebi sastojke koji povećavaju otpornost organizma prema hladnoći.

Raž: Žitarica bogate historije koja je odigrala ključnu ulogu u prehrani

Tradicionalno se koristi za tretmane za njegu kože i održavanja sistema za varenje u dobrom stanju. Poljoprivrednici su vjerovali da je veoma zdrava, pa su je gajili i tamo gdje se već gaji pšenica, barem na nekoj manjoj njivi, za ljudsku i stočnu ishranu. U vlasotinačkom kraju, raž i jabuka se stavljaju u sito, pa raž mlada na vjenčanju i poslije vjenčanja razbacuje okolo, a jabuku baca preko kuće.

Prema jednom vjerovanju sa Zlatibora, u vezi sa rastom i rodnošću ove biljke zanimaju se vile, rado igrajući po njivama na kojoj se uzgaja. A tamo gdje vile igraju, ljekovitost je zagarantovana.

Opasna parazitska gljivica

Međutim, za vjerovanja je najzaslužnija gljivica koja živi na njoj kao parazit – a to je ražena glavica (Claviceps purpurea) i njene srodnice. Ovi nametnici izazivaju tešku bolest ergotizam kod ljudi i drugih sisara koji su došli u kontakt sa zaraženim zrnom ili brašnom. Bolest se manifestuje jakim peckanjem u udovima, grčevima, halucinacijama, potpuno dezorijentisanim ponašanjem i drugim simptomima koji pružaju zastrašujuću sliku, ponekad sa smrtnim ishodom.

Zašto je dobro posijati raž prije povrća?

Jasno je da su poljoprivrednici davnih vremena, vidjevši ovakvu pojavu, bili prestravljeni i spas tražili u molitvi, jer za drugi lijek nisu znali. Prva bilješka o ergotizmu potiče iz sedmog vijeka prije nove ere, sa jedne asirske ploče, a i car Petar Veliki bio je primoran da obustavi jedan od svojih vojnih pohoda jer mu se vojska otrovala raženom glavicom.

U međuvremenu, kontrole raži i svih žitarica na prisustvo ražene glavice su postale rigorozne tako da je opasnost od ergotizma u Evropi znatno smanjena. Vuk Karadžić bilježi poslovicu "da je raži koliko je laži, ne bi svijet gladovao".