Vrijedniji od zlata, otporan, a može i u rakiju. Zašto je nekada važio za "opasnu" hranu?

U davna vremena, prije nastanka ikakvog pisma, pa samim tim i pisane historije, stanovništvo južne Amerike znalo je za krompir, preciznije za oko 3.000 vrsta ove biljke koja je nesmetano uspijevala na velikom području od Kolumbije do Anda. Za primat u gajenju krompira, koje je počelo prije oko 8.000 godina, otimaju se čak na međunarodnom nivou Peru i Čile. Onda su, u 16. vijeku, u domovinu krompira stigli španski konkvistadori i engleski moreplovci.

Zapazili su zlato, ali, zapazili su i krompir (Solanum tuberosum). One vrste koje su mogle da podnesu dugo putovanje brodom prenesen su u Evropu i tamo uskoro iskorijenile glad, utičući na evropsku, a i svjetsku historiju.

Prema dostupnim podacima, krompir je stigao u Evropu zaslugom geografa Tomasa Heriota, koji je putovao brodom Frensisa Drejka, gusara i admirala kraljice Elizabete Prve, oko 1580. godine.

Vjerovali da je krompir opasan

Kada je stigao na naše regionalno područje, neki ovdašnji seljaci smatrali su nažalost da je krompir opasan. Vjerovali su da izaziva kugu i lepru, oduzima plodnost zemljištu i uništava vinograde, a nekako se uvriježilo i duboko uvjerenje da onaj ko jede krompir neće dospjeti u raj poslije smrti.

Glasine da je krompir otrovan proširile su se jer su ljudi u doba velike gladi jeli sirove nezrele gomolje, u kojima se nalazi zaista otrovan sastojak solanin. Nezavisno od ovoga, krompir je optuživan za sve i svašta, od ratova do debljine, a sumnjalo se da izaziva sifilis, rahitis, šugu, osip i nadimanje.

Tek oko 1860. godine sijanje i gajenje krompira postalo je uobičajena pojava u Srbiji, a do tada su "zemaljske vlasti" teškim kaznama i batinama "ubjeđivale" seljaštvo da se prikloni novoj biljci. Mnogo bolje nije bilo ni u austrijskim zemljama, gdje je krompir bio poznat već oko 1700., nazivan "grundbirn" (zemaljska kruška) i uveliko postao osnova za mnoga ukusna jela: uzalud, seljaci u današnjoj Vojvodini na sve načine su se opirali i nisu htjeli ni da gaje ni da jedu krompir, nazivajući ga "hranom za svinje".

Kad je nepovjerenje opalo (uz nešto malo "ubjeđivanja"), počelo je oduševljenje: krompir rodi u zemlji - grad, hladnoća i mraz ne mogu mu ništa.

Zemljak, zimik, krumpiš...

Postepeno su u ishranu ušla jela od krompira, kojima se sada ni broja ne zna. Koliko je krompir postao važan i omiljen, svjedoče brojna narodna imena: krumpir, zemljak, zimik, kompijer, kumpir, krumpiš, korun, grundbir, pozemica, rašak, rušnjak, krtola, krtulja, burbulka, palalija itd., koja jasno pokazuju da je dragocena biljka stizala sa raznih strana.

U kratkom periodu od početka gajenja krompira do današnjih dana, uvriježila su se sasvim druga vjerovanja o krompiru: smatra se da liječi nesvjesticu, temperaturu, a dobar je i kao afrodizijak za oba spola. Provjereno ublažava posljedice opekotina. Nastrugan sirov plod koristi se u kozmetici kao maska za čišćenje kože.

Krompir ide kao halva: U januaru prodato 79 tona na pijacama

Nadzemni dio biljke ima privlačne bijele, žute ili ljubičaste cvjetove, kojima su u 18. vijeku čak i žene vladara ukrašavale kosu (tako je i nastao izraz "krompir bal"). U pitanju je izuzetno korisna biljka, za ishranu, za dobijanje štirka, učvršćivača za boje i lakove, a kad ga ima baš mnogo, dio dospijeva i u rakiju. S obzirom da u svojoj prvobitnoj domovini ispod Anda krompir uživa status svete biljke, nema sumnje da je i rakija dobra.