Svinjokolj, kolinje ili zabijačke i kome pripada džigerica?

Bez obzira da li se ovaj postupak zove svinjokolj, kolinje, zabijačke, disnotor, svinjska daća ili nekim drugim imenom, zadržao je elemente tako stare običajne prakse da je ostao pravi izazov za etnologe i druge stručnjake.

Iako žene obavljaju većinu radnih zadataka, naročito onih najprljavijih, smatra se da je svinjokolj muški posao. Prvo se uveče okuplja muško društvo kod domaćina u čijoj avliji će se svinja klati, da bi obavili važne dogovore, uz vino ili rakiju. Sramota bi bila za domaćina da nema dovoljno alkohola i suhog mesa za meze uz piće. Ovi dogovori znaju da potraju i nekoliko večeri, jer svinjokolj je cjelodnevni posao, koji počinje ranom zorom. Prvo muškarci, kad se okupe, piju - uglavnom rakiju, negdje i kafu, ali ne jedu.

"Koljem po kućama"

Zatim se pristupa klanju svinje, ozbiljno, kao da je u pitanju obred - a možda i jeste, ali, svrha tog obreda je davno zaboravljena. Veoma je važno da kolje muškarac lake ruke, brzo, tako da životinja ne stigne ni da krikne. Ako se zaklana životinja muči i "krči", vjeruje se da će djeca sanjati strašne snove, a onda se preduzimaju razne zaštitne mjere.

Danas se koristi električni pištolj da omami svinju, ali još uvijek veliko poštovanje uživa onaj komšija, kum ili najbolji drug koji umije da zakolje svinjče kao u stara vremena. Tako su nesumnjivo nastali oni oglasi "koljem po kućama", koji izazivaju toliko smijeha, zabune ili pravog užasa čitalaca. Ova vještina se plaća - u savremeno doba novcem, a nekad je vođi ekipe pripadala džigerica, oko dva kilograma krmenadli i dio iznutrica.

Posao oko klanja, raspolućivanja i uređivanja svinje protiče uz mnoge anegdote, naročito one u kojima se priča kako je krmača od 200 kilograma, negdje i nekada, napala vođu ekipe koja je došla da je liši života, jurila ga, strgla mu čizmu s noge, da se nije uzverao na krov od štale, možda bi ga i ujela, a svinje imaju opak ujed, tako da je na kraju domaćin morao da je ubije, iz puške. 

Koje u zamrzivač, koje u kobasice...

Kad je svinja zaklana i oprana, treba je ošuriti i oprljiti - danas se koristi brener, nekad se koristila rukovet slame, zapaljene na jednom kraju, tako da kožura bude žuta kao mrkva. Upravo ta kožura, tek skinuta sa životinje, posuta sa malo soli i aleve paprike, poslužit će kao doručak, muškarcima, koji ne prestaju da piju, i djeci, ako ih ima u kući ili su se pridružila iz komšiluka.

Zatim se odvaja meso koje će ići u zamrzivač, koje u kobasice, koje u švargle, majuške ili krvavice, već zavisi šta se u kom domaćinstvu priprema, koje na dimljenje, a koje u šerpu ili "pleh", odmah na licu mjesta da bi se pripremio bogat obrok za ukućane, družinu koja je izvela poduhvat i komšiluk koji se u međuvremenu okupio.

Žene od sala prave salčiće - kolače s pekmezom, a u velikom "bagraču" spremaju se svježi čvarci. Ukoliko je raspoloženje na visini, a pića dovoljno, druženje može da potraje do zore sljedećeg dana. 

Žene, po pravilu, jedu tek kad operu dvorište od krvi, posuđe i pribor od masnoće, smjeste meso u zamrzivač, isprazne pune pepeljare i operu čaše od pića i tanjire od pojedenog jela. Ali, kad se posao završi, svi pristupaju ukusnim jelima od svinjetine, a običaji i obredi bivaju zaboravljeni do sljedeće prilike.