• Skupocjena maslina
  • 29.09.2020. 16:30
  • Zapadnohercegovački kanton, Federacija Bosne i Hercegovine, Blaževići

Stablo vrijedno skoro 1.000 KM uspijeva u hercegovačkom kršu

Priča o čovjeku koji je posadio nekoliko maslina oko kuće jer one "umiju misliti", a usput je kamen sa okućnice upotrijebio za zidanje i ukrašavanje.

Foto: Marko Čuljak
  • 185
  • 15
  • 0

Sasvim slučajno je autor ovih redova upoznao čovjeka koji je za jedno maslinovo drvo platio 900 KM. Sama činjenica da je netko nešto kupio za novac i nije presudna za priču, ali priča čovjeka koji je to učinio, ne gledajući u imovinsko stanje, jest. A storija o Vladi Blekiću iz Blaževića, učinila se zanimljivom jer je poanta na kraju sjediniti se sa prirodom i svime oko nje. Ljudima, suncem, brdima i poljem. Sa nekima u malo uspješnijim, a sa drugima u nešto nepovoljnijm odnosima, no vrijeme starenja je vrijeme pomirenja, kako sa okolinom tako i sa samim sobom.

Čovjek je taj koji takođe od prirode u datom momentu izvlači ono najbolje što može, a da je pritom ne povrijedi pa makar joj i mijenjao izgled. Ljudi su učeni i rođeni da rade, putuju, opskrbljuju sebe i bližnje. Da stvaraju i na kraju, ukoliko se pruži prilika, da se vrate tamo odakle su krenuli.

U obavezama je spas - ništa novo 

"Kad je čovjek bez posla, ima stotinu problema. A kada ima zanimaciju, posebno nešto što voli, smiri se", govori ovaj umirovljenik koji je cijeli radni vijek proveo u Njemačkoj i Austriji. Ali srce je znalo da će se vratiti i promijeniti malo i skoro napušteno selo. "Ja sam rođen tu, u kamenu. Danas ću prebacivati jednu hrpu sa jednog mjesta na drugo i onda je vraćati nazad. Moram imati neku obavezu pa pitam se je li moguće da sam ja sav ovaj kamen prevrnuo, preko 600 kubika, cijelu gomilu očistio da napravim kuću i sve upotrijebio da uredim oko nje i da napravim put kroz selo", priča nam Vlado i sjeća se svojih predaka koji bi sigurno isprva vrtjeli glavom, ali bi danas vjerojatno bili zadovoljni.

"Sa 24 godine sam otišao u Njemačku, ali nikada nisam bio gore za Božić. I nikada nisam zaboravio odakle sam potekao jer tko to zaboravi, propast će ili on ili način života na koji je učen", objašnjava onu životnu naš sagovornik i na pitanje kakva je perspektiva danas na kamenu i na zemlji, odgovara: "Neka svatko ide kamo želi i radi što želi, neka zarađuje novac i troši ili štedi, ali nema plakanja ako se ostane i nema plakanja u tuđini jer i meni je bilo teško i ne može se uvijek imati novaca i da duša bude smirena. A gdje god bio, raditi nije lako, ali u radu je spas. Nije to ništa novo."

Isplati li se rad na zemlji ?

Polje leži oko brda na kojem su Blaževići. Velika većina je neobrađena, a ne tako davno, neobrađenog dijela nije bilo. Danas to polje služi samo da bi se pokosilo i eto, barem neki uzgajivači krava imaju zimnicu. No, u vrijeme ponovnih odlazaka iz ovog dijela svijeta na neke druge destinacije, ljudi se privikavaju na novi način života. Na draču, trn i plotove koji osvajaju obradivo zemljište.

Kakav je zapravo život na kamenu i kršu ?

A svoj radni vijek Blekić je završio pa se odlučio vratiti te skinuti gomilu u centru sela na brdu. Njegovi stari nisu dali dirati u nju jer su vjerovali da gromada za koju se nije ni znalo koliko je stara, skriva kosti. No, nisu pronađeni nikakvi ostaci ni grobovi. Vlado je kamen upotrijebio da bi sagradio zidove oko kuće, popločao staze i napravio put. A na njenom mjestu, danas je posađena maslina koju je kupio za 900 KM, što je i bio povod obilaska njega i pomenute biljke.

"Sveto drvo koje može misliti"

"Govorili su da kod nas ne može uspjevati maslina. A ja sam prvu posadio prije 20 godina. I to nestručno, samo zato jer je ona sveto drvo. A ovu koju sam kupio, već za tri mjeseca je dala ploda", navodi ovaj uzgajivač. Na pitanje zašto bi netko, nevezano za to koliko ima mogućnosti, dao za jedno jedino maslinovo stablo skoro tisuću maraka, Vlado odgovara: "Maslina umije misliti, tako govore neki ljudi. Tako oni misle. A ja sam im povjerovao. To je sveto drvo", dodajući da njega baš i nije briga što o tome govore oni koji misle suprotno. Neka onda maslina misli da je čovjek doveo nju na svoje, kako bi mu podarila mir. A čovjek neka se izmiri sa svima i sa sobom pa neka sjedne pod njeno stablo.

Kad izvadiš kamen, ostane plodna zemlja

A oko masline je i dalje većinom krš. Mali vrt te hercegovački kamen i drača. Poskoci su negdje pod kamenom, odlaze pod zemlju. No, da se Vlade pita, ne bi imali mira jer kada izvadiš kamen iz krša, ostane ono malo zemlje koja se može obraditi, makar posaditi neku maslinu u njoj.

U kršu ipak može uspijevati maslina 

Možda, kada bi mnogi mislili kao on, koji priznaje da mu je lako sada kada je u mirovini i ne oskudijeva, ali kada bi vjerovali da je lakše ostati na svom nego bježati u tuđinu, možda bi polja podno brda bila obrađena. Možda bi pritiskali nadležne da domaću poljoprivredu osnaže, osiguraju kakav - takav temelj za bavljenje istom. Možda bi se težak rad na svom, na kraju i isplatio jer on i jeste svugdje temelj uspjeha i opstanka, a potom bi se na kamenu dalo i počinuti, odmoriti dušom i tijelom. 


Tagovi

Vlado Blekić Hercegovački krš Stablo masline Kamen iz krša Uspijevanje masline Domaća poljoprrivreda


Autor

Marko Čuljak

Više [+]

Diplomirani novinar koji bi htio, nakon desetljeća praćenja dnevno-političkih zbivanja, više vremena provesti s florom i faunom.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Ono kad ti u dvorište padne #MIG