Raste na kamenu i u močvari, a da li čuva vjernost u braku?

Perunika (Iris germanica) spada u porodicu Iridaceae, srodna je gladiolama (Gladiolus) i šafranima (Crokus). Trajnica je sa gomoljima i rizomom, karakterističnim perastim listovima (što znači u obliku pera) i krupnim cvijetom. Cvjetna stabljika može da naraste od 30 centimetara do 1,5 metar u visinu. Cvjeta od maja do jula.

Poznato je mnogo vrsta ove biljke: Iris adriatica (jadranska perunika), Iris croatica (hrvatska perunika), Iris ilirica (ilirska), Iris sibirica (sibirska), Iris pseudacorus (barska perunika) i druge. Neke od 300 poznatih vrsta su samonikle, druge nastale odgajanjem. Traži rastresito i plodno zemljište, a može da uspijeva i na pjeskovitom tlu. Neke vrste opstaju na kamenu, druge odlično podnose močvaru.

U svim bojama

Cvijet je obično tamnoplav do ljubičaste boje, ali postoje perunike u svim bojama, od bijele do bordo i ružičaste. Porijeklo ove biljke je Evropa, zapadna Azija i sjeverozapadna Afrika. Najpoznatija, Iris germanica, ukazuje na germanske zemlje. U južnu Ameriku i na Novi Zeland stigla je ljudskom akcijom i odlično se primila. Na područjima Sjeverne Amerike rasla je jedna daleka rodica perunike, koju su starosjedioci zvali "plavi kamas" i koristili je za liječenje.

Perunika se pojavljuje na egipatskim zidnim slikama, a bila je poznata antičkim Grcima i Rimljanima, Arapima i Kinezima. Samo ime Iris ukazuje na Iridu, glasnicu grčkih bogova, koja se pojavljivala u obliku duge. Gdje god bi duga dodirnula zemlju, prema vjerovanju, nicalo je ovo cvijeće, uvijek u drugoj boji. Na isti način nastalo je slovensko ime, jer je perunika jedna od biljaka posvećenih Perunu Gromovniku, i, navodno, raste upravo tamo gdje grom udari.

Simbol hrabrosti i nacionalni cvijet

Etnolozi povezuju peruniku sa prehrišćanskim kultovima mrtvih, jer, vjerovali su nekadašnji ljudi, samo ovaj cvijet raste i na zemlji i u raju. U Japanu je simbol hrabrosti, u doba Karla Velikog postala je kraljevski francuski simbol, a u Hrvatskoj je 2000. godine proglašena za nacionalni cvijet.

Vjerovanja poljoprivrednika u vezi s perunikom brojna su i zanimljiva. U regionu se naziva "bogiša", pa je jasno da su preci smatrali ovaj cvijet darom bogova. Vjerovali su da štiti kuću od groma, požara i svake nesreće. Kad su sadili i rasađivali peruniku, nekadašnji poljoprivrednici izgovarali su blagoslove, očekujući da im donese svaku blagodet u kući, štali i ostaloj imovini. Sadili su je i na obodu njive, s istim razlogom.

Razmnožavanje irisa u jesen - za više cvjetova u proljeće

Od najranijih zapisa, narod se zaklinjao u ljekovitost perunike, zapravo njenog gomolja, koji je služio za liječenje bolesti disajnih organa i digestivnog trakta, ranjenike podizao na noge, a osušen i samljeven služio za izbjeljivanje zuba. I danas se ulja rizoma koriste u proizvodnji parfema i pasti za zube. Narod je koristio sjeme barske perunike za bojenje u tamnosmeđu boju, ali i kao zamjenu za kafu, što ipak nije preporučljivo.

"Perunika vito pero / vito pero Perunovo", pominje se u najstarijim zabilježenim pjesmama. "Uz put ruža, niz put perunika / ukraj puta stajala djevojka" – počinje jedna od lirskih pjesama u zbirkama Vuka Karadžića. Prema starom vjerovanju, ova biljka može da sačuva vjernost u braku. Žena koja sumnja da je muž vara (ili da se interesuje za druge žene) treba samo da ubere samoniklu peruniku, negdje u šumi, i da je unese u kuću. Još bolje je ako gaji peruniku - zato je ova biljka skoro pa obavezna u baštama i na okućnicama.