Prah od roga jelena izbjeljuje zube, a košuta zna koja je trava ljekovita?

Jeleni (Cervidae) su porodica životinja iz roda papkara (Artiodactyla). Porodica obuhvata 45 poznatih vrsta, među njima su jeleni, srne, losovi i irvasi. Odlikuju se impozantnim rogovima, uglavnom samo mužjaci, a ti rogovi otpadaju jednom godišnje i rastu novi, za razliku od šupljorožaca (Bovidae), na primjer, domaćeg govečeta, kome rogovi ne otpadaju i rastu cijelog života.

U davna vremena živjeli su na prostranstvima Evrope, Azije, Amerike i sjeverne Afrike. Međutim, ljudi su ih selili i na mjesta gdje im nije prirodno stanište, tako da ih danas ima i u Australiji, Novom Zelandu, Novoj Gvineji i Karipskim ostrvima. Veličina ovih papkara i preživara varira, od sedam kilograma do 800 kilograma. Najveći u porodici je los, a najmanji pudu jelen koji živi u Indiji.

Kult jelena od davnina

Poljoprivrednicima je jelen itekako poznat, prije svega kao životinja koja uništava ljetinu, njivu i voćnjak, naročito u vremenima kad su šume bile prostranije i mnogo bliže poljoprivrednom zemljištu. Međutim, postojao je i važan religijski moment: jelen je u svim starim vjerama sveta životinja, u vezi sa najmoćnijim božanstvima prirode i vegetacije.

Kod antičkih Grka, jelen je posvećen Artemidi Efeskoj i Dionisu; kod Kelta, Cernunosu, bogu prirode; kod Tračana, jelen je jedan od vodiča duše na "onaj svijet". U maloj Aziji jelen je imao svoj kult sa prinošenjem žrtava još 3.000 godina prije nove ere. Zadivljeni pojavom da jelen odbacuje rogove poslije "velike rike", to jest sezone parenja u jesen, da bi mu sljedeće godine izrasli još veći i ljepši, ljudi su jelenu pripisivali različite moći.

Značajan pad populacije jelenske divljači u Mađarskoj i dalje bez objašnjenja

U umjetnosti, jelen se pojavljuje još u pećinama, gdje je ovjekovječen na zidovima, a različiti prikazi jelena aktuelni su kroz sve faze slikarstva. Maskiranje u jelena tokom zimske sezone praznika praktikuje se od Skandinavije do Grčke, a i ovdašnji etnolozi bilježe da momci prave spravu od drveta koja se zove "klocalica". Liči na jelensku glavu sa velikim rogovima i donjom vilicom koja se pokreće i pravi karakterističan zvuk, pa onda ovako zamaskirani idu od kuće do kuće i svi domaćini im daruju hranu.

Fatalni susreti lovaca i jelena

Hrišćanstvo kako izgleda nije ni pokušavalo da ukine ovaj kult jelena i pripadajuće običaje, a od starih vremena ostala je u većini evropskih zemalja zabrana ubijanja jelena. Ovu životinju mogli su da love samo najveći feudalni gospodari i vladari, i to isključivo na svojim imanjima. U Velikoj Britaniji i danas važi pravilo da svaki jedan jelen pripada – britanskoj kruni. Franc Ferdinand, prestolonasljednik Austrougarske, prije dolaska u Sarajevo, boravio je u posjeti kralju Švedske, gdje je, u lovu, odstrijelio toliko jelena i srna, da je lovočuvar dobio infarkt i umro.

Albino jelen lopatar - veoma rijedak, a da li je siguran u prirodi?

Zbog visokih kazni, poljoprivrednici davnih vremena nisu voljeli ni da sretnu jelena u šumi. Zabilježeni su fatalni susreti lovaca i ove visoke divljači: ljudi su pričali da im je jelen prišao blizu, potpuno slobodno, i ozbiljno ih pogledao u oči, a oni odmah ispustili pušku, pali na koljena i plakali kao mala djeca, poslije čega su potpuno batalili lov.

O jelenu ima različitih vjerovanja, a još iz srednjeg vijeka poznato je ono da rog jelena, samljeven sitno u prah, izbjeljuje zube i liječi sve bolesti usne duplje. Za košutu, ženku jelena, vjeruje se da zna koja trava je ljekovita, pa su žene brale travu sa mjesta gdje je pasla. Ubiti košutu ili mladunče smatralo se za još veći grijeh od ataka na odraslog mužjaka.