Nema lake zarade u poljoprivredi, traži se pažnja, trud i strpljenje

Ljudi...radite. Mnogi žele da se brzo obogate i da posade ili posiju neki usjev od koga će moći brzo da zarade veliki novac, a da što manje rade.

To je moto većine novopečenih poljoprivrednika. Peruanska jagoda, godži bobice, aronija koja je prije desetak godina bila hit, sibirski limun. Čak su u toj grupi lješnjak i orah, a i oko njih ima posla, naročito lješnjaka. Da ne pominjem puževe, činčile i lješnjake sa tartufima. Sve su to gluposti koje su služile da se od naivnih izvuče novac.

"Srećan je onaj koga tuđe greške čine opreznim"

Posljednjih godina ljudi nikako da shvate da poljoprivreda traži leđa, rad, strpljenje i konstantno učenje kojim stičeš znanje i prije svega iskustvo. I ko god počinje mora da računa na mogućnost greške, iako postoji stara japanska izreka koja glasi: "Srećan je onaj koga tuđe greške čine opreznim".

Izreka je dobra ali, u većini slučajeva, prvo moraš da se opečeš. A to ti je u današnje vrijeme u poljoprivredi garantovano. Dosta je mahera, prevaranata, interesdžija, a i sistem, u svakoj oblasti, nije do kraja uređen.

Ima pozitivnih primjera - Bojan je među njima

Malo je onih koji se vrate na pravi put kada se opeku i nastave da se bave poljoprivrednom proizvodnjom. Najsvježiji primjer, zbog koga i pišem ovaj tekst je Bojan Vidović koji u Starom Martincu, blizu Srpca, na pet i po duluma uzgaja borovnicu. Nedavno sam ga upoznao i ako bi neko mogao da napiše knjigu o tome šta treba da se radi, prije nego što kreneš u biznis zvani borovnica, to je Bojan.

Kratko rečeno, u početku je dobio loš, zaražen sadni materijal, a sad ima zasad koji sigurno spada među najbolje u Bosni i Hercegovini. Njegove proizvode možete naći i na Facebook stranici Naša Borovnica.

Posebni tomovi mogu da se napišu o mukama sa sušenjem sadnica, zaštitom, čupanjem korova, podsticajima i brojnim drugim izazovima. Sve je on izdržao i sad je na dobrom putu. Zato mu skidam kapu. Ne samo njemu već i svima koji se bave poljoprivredom u ovakvim vremenima.

Usjevi neće sami roditi - traže našu stalnu prisutnost

Najviše bih volio da ova pomama za zemljištem i njegovim obrađivanjem, ne potraje samo ovu sezonu. Narodi na ovim prostorima inače brzo zaboravljaju, valjda neće brzo i ovo "korona stanje". Nadam se da nećemo ostaviti motiku na stranu pa opet kukati kako nemamo kome da prodamo robu.

U cijeloj Republici Srpskoj, ne samo Banjaluci, sije se i sadi. Naročito povrće i voće. Ali poljoprivrednici moraju da shvate da povrće neće samo roditi. Mora se njegovati, paziti, okopavati, đubriti, prskati. Traži pažnju i vrijeme, trud.

Borovnica: Višegodišnja biljka, isplativa i nakon 50 godina uzgoja

Zato svima pominjem da se ugledaju na Vidovića, "stranog državljanina" odraslog u Beogradu. Svaki dan je u svom voćnjaku, na dvije parcele, potpuno opremljene za prinos od minimalno sedam kilograma tamno-plavih ljekovitih plodova po stablu. Ima tu sadnica starih četiri, tri, dvije godine, zavisi kako su se prve godine nakon sadnje sušile, ali sve je to dovedeno u red. Moderan pauk sistem za navodnjavanje i protivgradna mreža. Od ove godine uopšte ne koristi pesticide pa će proizvodnja biti po principima organske proizvodnje.

Ima mjesta za svakog na tržištu

Ima i kupce za svoju borovnicu i odličnu otkupnu cijenu. E sad, nemoj da bi neko pomislio da je lako raditi sa ovom voćnom vrstom jer nije. Kako kaže ovaj voćar "borovnica ima najprimitivniji korijen od svih biljaka". Treba znati kako da zakiseliš zemljište jer pH vrijednost od 4.2 do 4.5 je za dobre prinose. A gdje je provodljivost vode? Hoće li biljka usvajati hranjiva, međusobni odnos elemenata pa muke zbog zečeva i srna.

Ipak svima nam garantuje žuljeve na rukama, ako hoćeš da uzgajaš borovnicu. A prostora ima, tržište nije zasićeno. Cilj mu je, da živi od uzgoja ovog voća iako radi još neke poslove. Da ne dužim više. Vjerujem da će ovaj mladi uzgajivač uspjeti u svom cilju jer bolje je živjeti od plodova svog rada, nego da ti posao, normalan život tebe i porodice, zavisi od nečijeg raspoloženja.