• Poljoprivreda BiH
  • 23.08.2019. 11:00

Neadekvatno tržište rada za agronome u BiH: Razlozi - prošlost i sadašnjost

Mnogi su krivci ovakvog stanja sa tržištem rada za agronome u BiH, a kako to sve popraviti i šta učiniti već je zadatak većih stručnjaka iz polja ekonomije, a da li će se neko uopće angažirati da se ovim problemom pozabavi, to ćemo tek vidjeti. No, jedno je tek jasno, hrana je nužna, a proizvodnja hrane je zanimanje budućnosti. Negdje će se proizvoditi - ako to ne bude BiH, biće neki drugi dio planete. Posrijedi su velike ekonomske i socijalne pojave, kakve, to ćemo, kako smo rekli, tek vidjeti.

Foto: Depositphotos/fotokostic
  • 245
  • 126
  • 1

Akteulna tema na web portalima i u štampanim novinama u Bosni i Hercegovini je loše stanje u poljoprivrednoj proizvodnji u našoj državi. Razlozi ovakvom stanju kod nas u ključnoj privrednoj grani svake države su razni. Nezadovoljstvo poljoprivrednih proizvođača, gašenje farmi i obrta, izlaska mnoštva fizičkih lica iz proizvodnje, odlazak naroda u zemlje sjeverne i zapadne Evrope smanjilo je ukupan obim poljoprivredne proizvodnje Bosne i Hercegovine što se negativno odrazilo na tržište rada za agronome. Upravo su ovo razlozi manjka tržišta za ovaj visokoobrazovani kadar.

Perspektiva agronoma u prošlosti u BiH

U bivšoj državi, u Bosni i Hercegovini je poljoprivredna proizvodnja imala raznolik karakter i oblik, ovisno o kojem dijelu države se radi. Shodno tome, i agronomi su imali igralište za rad, ovisno koji pravac proizvodnje je u njihovom podneblju bio popularan.

Tako je u Bosanskoj krajini bilo razvijeno povrtlarstvo zbog bivšeg giganta, kompanije Agrokomerc d.d. U Posavini i Semberiji je bilo popularno ratarstvo, dok su tuzlanske, banjalučka, goraždanska i hercegovačka regija bile pune voćnjaka. Što se tiče stočarstva, ono je bilo popularno u cijeloj državi.

Nije bilo nužno završiti agronomski fakultet (posjedovati VII. stepen obrazovanja), nego je bilo dovoljno imati SSS u ovom pravcu (Poljoprivredni tehničar) i mogao si biti savjetodavac. Za veće procese, rad u megalomanskim firmama, za pozicije direktora određenih pogona velikih kombinata, trebalo je ipak imati zvanje inžinjera poljoprivrede, prehrambene industrije ili neke druge srodne struke.

sc
Nekada nije bilo nužno završiti agronomski fakultet (foto: Pixabay/yassineexo)

Kako u bivšoj državi nije bilo popularno završavati više i visoke škole, nije bilo ni hiperprodukcije ovog kadra. Također, ljudi sa sela su u manjoj mjeri odlučivali da pohađaju visoke škole ovog pravca, pa je to dodatno doprinijelo tome da ovog kadra ima manje jer, jasno je, ljudi iz urbanih sredina manje su odlučni da toliku gomilu novca ulože u visoko obrazovanje u onom pravcu s kojim nemaju nekog dodira i za što nemaju ambiciju, a upravo je poljoprivreda u njihovim očima takav jedan pravac.

Hronologija tržišta rada agronoma u poslijeratnom periodu u BiH

Ratna razaranja su uništila većinu kombinata u Bosni i Hercegovini. Krenulo je postepeno izgrađivanje i uređivanje nekih pogona koje bi kupile ili u koncesiji iznajmile neke druge domaće ili strane firme iz privatnog kadra. Kako je država podijeljena na dva entiteta i na distrikt, stvorila su se neka radna mjesta u javnim upravama vezano za poljoprivrednu struku. Ova mjesta su brzo popunjena pa su se s vremenom ove službe, zavodi, instituti i ministarstva "širili" te su time stvorili uvjete za zapošljavanje novih kadrova. Ovo su najčešće iskorištavale političke partije koje su na vlasti (uglavnom tri partije od konstitutivna tri naroda koje su bile vodeće za jedan od naroda - isključivo nacionalna stranka tog konstitutivnog naroda), dok se niko nije pozabavio građenjem fabrika i pokušaju pronalaska stranih investitora kako bi se osposobili neki bivši kobinati ili stvorili neki još veći, moderniji i inovativniji.

Skoro svako domaćinstvo na selu je imalo par grla goveda, do 10 grla ovaca ili svinja, i obavezno koke nosilje i tovne piliće, svako treće-četvrto domaćinstvo i radne konje ili magarce. Socijalni poredak tadašnjeg života je omogućavaju da se stanovništvo bosanskohercegovačkog sela, i pored primarnog uposlenja u javne ili privatne sektore, bavi navedenim vidovima animalne proizvodnje. Što se tiče biljne proizvodnje, skoro svako domaćistvo je uzgajalo 0,5-2 ha strnih žitarica, 0,5-5 ha kukuruza, 0,5-5 ha DTS, te 0,1-0,3 ha povrća za proizvodnju zimnice. Što se tiče voćnjaka, bilo je već voćarske proizvodnje u intenzivnom obliku još iz bivše države, a različitim međunarodnim projektima i javnim pozivima nicali su novi voćnjaci na oranicama Bosne i Hercegovine.

S vremenom su počela osnaživati poljoprivredna udruženja i zadruge. Neki privatni subjekti su odlučili pokrenuti neka postrojenja za zamrzavanja, hlađenje ili preradu biljnih dijelova ili grla iz stočarske proizvodnje. Ovakve zadruge, kombinati i firme su upošljavale agronome i nudili im jako niske plate.

Također, vođeni činjenicom kako stanovništvo se bavi poljoprivrednom proizvodnjom, određeni subjekti su pokrenuli posao sa poljoprivrednim apotekama, veleprodajama, uvozništvima i zastupništvima nekih robnih marki iz Evrope i svijeta u Bosnu i Hercgovini. Kako im neki zakoni iz oblasti poljoprivrede nalažu da za nabavku i promet ovakvih artikala moraju imati inžinjera poljoprivrede, uposlili bi iste da bi ove pravilnike zadovoljili. Poslodavci bi agronimima dali jako niske plate (500-700 KM) te ih zadužili za utovar, istovar, prodaju, nabavku i sve druge radnje za koje oni nisu predviđeni. Ne treba milovati agronome i reći da to nije njihov posao. Politika firme je poznata i treba joj se prilagoditi i agronom treba biti svjestan toga kada se u takvu firmu zapošljava, ali prekovremeni rad, izostanak godišnjeg odmora, loša plata i drugo, svakako je ništa drugo do klasično izrobljavanje ljudi, a u ovom slučaju i visokog kadra što je i ponižavanje istog.

Kako je trgovina bila unosan posao, prvih 15 godina poslije rata mnogo poslovnih subjekata je odlučilo da krene u priču sa poljoprivrednim apotekama, veleprodajama i kako smo i naveli u prošlom pasusu, uvozništvima. Nedostajalo je agronoma pa je počela propaganda kako je ovaj kadar tražen.

Bilo je nekoliko Univerziteta u BiH u bivšoj državi. Kako bi se neki stranački kadrovi uhljebili, formirano je nekoliko novih državnih univerziteta te mnoštvo privatnih gdje se ne zna uopće kako ljudi dolaze do diploma, a da o njihovoj kompetentnosti i ne pričamo. Na takvim univerzitetima formirani su i odsjeci i smjerovi za poljoprivredu gdje su studenti mogli da studiraju pravce vezano za poljoprivredu i agronomiju. Ovo je dovelo do hiperprodukcije ovog kadra koji je kao takav (preopterećen hiperprodukcijom) tek prepoznat 2012.-2016.. Kad su se predviđali problemi sa tržištem u poljoprivrednoj proizvodnji.

Još jedan razlog hiperprodukcije ovog kadra bilo je nepotrebno prekomjerno upisivanje ovih smjerova. Država i njene institucije vezane za obrazovanje trebale su ovo držati pod kontrolom. Odjednom je svaki tatin sin poželio biti obrazovan. Svjestan da to ne može na starijim univerzitetima i ozbiljnijim njihvom fakultetima, okušao se na mlađim univerzitetima ili fakultetima čije predavačko osoblje vapi za novim studentima kako bi održalo svoje radno mjesto i taj kvazi-univerzitet ili kvazi-fakultet.

U Bosni i Hercegovini je postala ponovo, nakon rata, popularna kooperativna proizvodnja koja je također upošljavala ovaj stručni kadar. Plate su bilo nešto veće u odnosu na agronome apotekare.

Jedinu zavidnu platu u privatnom sektoru imali su agronomi uposleni kao komercijaliste veleprodaje firmi u BiH sa obimnijim poslovanjem ili agronomi uposleni za internacionalne kompanije kao promotori za BiH tipa: Pioneer, KWS itd. Ili agronomi uposleni kao konsultanti za neke međunarodne organizacije ili fondove. Žalosno je što je većina ovih funkcija za internacionalne kompanije i međunardone fondove upravo pripadala nestručnom i neambicioznom kadru nametnutom od strane vodećih političkih partija jer su vodeće pozicije ili neka ministarstva bili pod kontrolom ovih političkih partija pa su iste "ugurale" ovdje svoje individue isključivo poslušne njima.

Početak problema sa otkupom mlijeka, jagode, maline, krastavca, jabuka i slično, počeo je još 2013. sa mlijekom i jagodom, a nastavio se sa ostalim navedenim. Time se stvorio revolt kod poljoprivrednih proizvođača pa ni agronomi nisu baš više bili popularni. To je dovelo do toga da se odlučuju za odlazak na evropsko tržište rada (Njemačka, Slovenija, Austrija...).

Privatni poslovi i konsulting

Neki agronomi su bavili se privatnim konsultingom i izlascima na teren što bi naplaćivali 30-50 KM. Dugo vremena nije bio donešen zakon o privatnim savjetodavnim službama, ali je on konačno dosenen dana 28.08.2013. godine u Službenim novinama Federacije BiH broj 66/13 te je definisan način registracije i obavljanja ovih poslova.

vf
Još jedan razlog hiperprodukcije ovog kadra bilo je nepotrebno prekomjerno upisivanje agronomije (foto: Pixabay/Pavlofox)

Tu je naznačeno da će biti definisano koje to institucije države, entiteta i Brčko Distrikta BiH će biti ozvaničene kao kompetentne za obavljanje obuke poljoprivrednih savjetodavaca i njihovo certificiranje, dužinu trajanja certifikata, način produžavanja validnosti i ostalo.

No, padom obima poljoprivredne proizvodnje u BiH zbog tržišnih problema, ni privatni konsulting nije više bio rentabilan ni popularan.

Neki agronomi se odlučuju na privatni angažman u rezidbama voćaka i ukrasnog bilja, ali se za to treba registrirati obrt također.

Mogućnost je i angažirati se kao auditor tokom audita za standarde kvaliteta u poljoprivrednoj proizvodnji i za to je potrebno proći obuku ovisi o kojem standardu kvaliteta je riječ: IFS, HACCP, HALAL, Global G.A.P. i sl.

Agronomsko tržište rada današnjice u BiH

Morali smo navesti sve konkretne događaje i primjere u prethodnom dijelu članka kako bi čitaocima bilo jasno kako je došlo do ovog problema. Ako govorimo u tržištu rada današnjice za agronome u području Bosne i Hercegovine, svakako, možemo ga ocijeniti lošim i nedovoljnim.

Većina zadruga koje su se bavile kooperativnom proizvodnjom smanjile su svoj obim poslovanja ili su prestale sa poslom što je uveliko utjecalo na smanjenje tržišta rada za agronome.

Većina "malih" proizvođača mlijeka prestala je s radom jer im nije bilo isplativo. Isto je sa "malim" ratarima. Velike korporacije prodaju ove sirovine jako jeftino i imaju velik stepen modernizacije i robotizacije svojih pogona, što omogućuje formiranje niže cijene na tržištu. Kako dolaze iz zemalja EU, podupire ih i kasa matične države, ali i EU fondovi po raznim mjerama iz javnih poziva.

Ne znamo još tačno šta je dovelo do masovnog odlaska mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine, ali znamo sigurno da su tome znatno doprinijeli političari, nesuglasnost među tri konstitutivna naroda, loš utjecaj BiH kao države na međunarodnom nivou, pohlepa otkupljivača i izvoznika poljoprivrednih sirovina, poluproizvoda i proizvoda i slično.

Također, vodeće političke partije su popunile radna mjesta u javnim službama svojim poslušnim kadrom pa su ova radna mjesta za obične smrtnike nepristupačna.

Da bi govorili o konsultingu i savjetodavstvu, većina poljoprivrednih proizvođača smatra kako im savjetodavac nije potreban te na ovakve otkupne cijene i ne pomišljaju da ih angažuju. Dok je taj posao bio rentabilan za otkupljivače i izvoznike, oni su imali savjetodavce u svojim firmama te je proizvođačima savjet bio besplatan. Kako su pojedini otkupljivači bili bahati pa svojim uposlenim agronomima dodijeljivali i mnoge druge poslove koji nisu prikladni njihovom zvanju i ostalom, isti su ih napustili i odlučili da više ne rade za takve poslodavce.

Loš odnos poljoprivrednika prema agronomima

Poljoprivrednici misle da su Bogom dani i da su oni ugroženi više nego neka davno izumrla vrsta bića s planete Zemlje. Njima je uvijek najteže i oni su, sa stanovišta njihove perspektive, žrtve. Agronome gledaju kao neke osobe koje imaju pune džepove para, kojima je diploma pala s neba i koji su dužni u svako doba dana da im se jave na telefon, a sada i preko društvenih mreža. Ukoliko nisu odmah dostupni odmah, eto, pada njihov rejting u očima poljoprivrednika.

Neki od njih također smatraju kako su agronomi tek tako, eto, tu da se prave, tobože, pametni, pa i ne saslušaju savjet i ne zanima ih to uopće. Kako su stalno u svojim domaćinstvima i najčešće se bave samo proizvodnjom nekom, smatraju ako su nekoliko godina bavili se nekom proizvodnjim, da su naučili sve o tome i da im više agronom ne treba. To je jako nepovoljna situacija za agronome.

Ukoliko poljoprivredni proizvođači trebaju savjet agronoma privatno, ovi im izađu na parcelu. Njima je nepojmljivo platiti stručno mišljenje i smatraju kako su agronomi dužni njima pomoći jer, eto, oni su ugrožena klasa. Poljoprivrednici napokon moraju shvatiti da je poljoprivreda biznis, a ne način života.

Također, uporedo što proizvođači krive otkupljivače za probleme sa otkupnim cijenama i tržištem, krive i agronome. Rekao bih da je to apsurd jer najčešće proizvođači samoinicijativno vrše neke pokuse sa hranjivima i zaštitnim sredstvima i veliko je pitanje koliko samo toksičnim učine zemljište, vodu, zrak pa i same biljke, tj. biljne dijelove koji se plasiraju na tržište te se može razmišljati i o tome da su neka tržišta za ove sirovine iz BiH jednim dijelom zatvorila svoja vrata i zbog ovog slučaja.

Ne možemo sve poljoprivredne proizvođače stavljati u isti koš i reći da su svi ovakvi. Dobar dio njih je upravo taj koji sluša struku i prati njihove upute.

Bolji uvjeti rada u drugim sektorima

Inžinjeri poljoprivrede i srodnih struka su ogorčeni i na situaciju da je u drugi sektorima bolje plaćen savjetodavni ili komercijalni posao. Tako smo svjedoci da su komercijaliste, menadžeri i savjetodavci iz polja građevine i sličnih struka plaćeni 1.500-2.000 KM te imaju duže godišnje odmore, kraće radno vrijeme i općenito bolje uslove rada.

Ljudi sa SSS u raznim sektorima rade fizičke poslove i kao, samo pomoćnici glavnih nekih radnika, majstora i sličnih imaju plate 1.200 KM minimalno dok su agronomi i dalje plaćeni skoro isto kao i prije 4-5 godine.

Sadašnja slika tržišta rada agronoma i budućnost

Kako smo naveli sve razloge kako smo se doveli do ove situacije, možemo zaključiti da je daljni opstanak agronomije naše države upitan. Pitanje je dana kada će doći do sistematizacije u javnim sektorima, gdje će se pojaviti tehnološki višak ovog kadra u raznim institucijama BiH, njenih entiteta i Brčko Distrikta.

Poslodavci su također danas najčešće u nemogućnosti da ponude bolje uslove za agronome jer pada promet prodaje repromaterijala za poljoprivrednu proizvodnju. O konsultantskim firmama da i ne govororimo.

Na univerzitetima diljem BiH svjedoci smo sve manje zainteresiranosti učenika da upisuju fakultete vezano za poljoprivredu i agronomiju, što im i ne možemo uopće da zamjerimo niti da ih osuđujemo.

Značajan broj međunarodnih kompanija smanjuje svoje troškove propagande na ovom području te najčešće područje BiH spajaju s područjem Hrvatske ili zaokružuju cijeli region i stavljaju jednog uposlenog promotera - inžinjera poljoprivrede da obavlja taj posao.

Većina inžinjera poljoprivrede odlučuje se za prekvalifikaciju i bira rad u drugom sektoru, kako na području BiH tako i van BiH, a kako saznajemo iz pouzdanih izvora, tržište rada nekih ekonomskih stabilnijih država u Evropi traži ovaj kadar, a najviše Njemačka, Holandija, Slovenija i sl.

Mnogi su krivci ovakvog stanja sa tržištem rada za agronome u BiH, a kako to sve popraviti i šta učiniti već je zadatak većih stručnjaka iz polja ekonomije, a da li će se neko uopće angažirati da se ovim problemom pozabavi, to ćemo tek vidjeti. No, jedno je tek jasno, hrana je nužna, a proizvodnja hrane je zanimanje budućnosti. Negdje će se proizvoditi - ako to ne bude BiH, biće neki drugi dio planete. Posrijedi su velike ekonomske i socijalne pojave, kakve, to ćemo, kako smo rekli, tek vidjeti.


Tagovi

Poljoprivreda Agronomi Odlazak ljudi Proizvodnja BiH


Autor

Bekir Dolić

Bekir Dolić

Bekir je diplomirani inžinjer opće poljoprivrede, radi na terenu BiH, zaljubljenik u voćarstvo i hortikulturu. Zanima se za autohtonu genetiku svih biljnih vrsta.