Lijek i hrana koja pecka - koje su sve blagodati koprive?

Kopriva je poljoprivrednicima poznata biljka još od nastanka poljoprivrede u Evropi, kako izgleda: nalazila se u usjevu, na livadama i u šumi, a pojavljivala se nekad i prije početka proljeća. Pošto izaziva snažan svrab i reakciju kože kao na opekotine, moglo bi se očekivati da je ljudi unište čim je vide. Naprotiv, ova korovska biljka je od starine poznato ljekovito sredstvo, a služila je i kao hrana.

"Žari i pali"

U oskudna vremena, siromašnije poljoprivredne porodice pravile su od brašna i koprive neku vrstu hljeba. Od koprive se kuha čorba, njeni listovi se koriste kao zamjena za špinat u pitama zeljanicama i varivu, a smatra se i da je veoma zdravo krajem zime i početkom proljeća jesti "čimbur na žari", to jest jaje "na oko" sa koprivom. "Odrasla na koprivama", kaže se za osobu koja se "pogospodila" i obogatila, pa zaboravila sirotinjsku hranu iz rodne kuće. 

Ovog proljeća nemoj zaobići koprivu i maslačak - ljekoviti su od korjena pa do svog vrha!

U narodnoj medicini kopriva se koristila kao sredstvo za opšte jačanje organizma, "čišćenje" krvi, za zdrave zube i kosti, lijepu kosu i imunitet, protiv groznice, jakih krvarenja i žutice. Dodavana je u ishranu trudnica i dojilja, smatralo se da djeluje protiv senilnosti i veneričnih bolesti, a zbog njene osobine da "žari" izgleda su vjerovali da posjeduje i afrodizijsko dejstvo.

Za zdravlje ljudi i stoke

Savremena istraživanja su u potpunosti potvrdila većinu ovih vjerovanja, dokazujući da kopriva sadrži selen, gvožđe, kalcijum, mangan, magnezijum i čitav spisak vitamina i minerala neophodnih organizmu, tako da je treba koristiti u svakom životnom dobu, može i svakodnevno. Djeluje i protiv bolesti savremenog doba, suvišne tjelesne težine i upala prostate. Ublažava tegobe dijabetesa, artritisa i raznih drugih bolesti i stanja. Dobra je dopuna mnogim terapijama, posebno kod krvarenja, a po pravilu se dobro podnosi. Koristi se (od davnina) svjež list i osušen korijen koprive, čaj od koprive, a još od srednjeg vijeka poznat je tonik od soka koprive sačuvan u alkoholu ili u medu.

Stočari starih vremena dodavali su koprivu u stočnu hranu, kad je zima već na izmaku, a još nije vrijeme da se stoka istjera na pašu, "radi zdravlja i izobilja mlijeka". Pojedini to rade i danas, naročito u ishrani živine.

"Zaštita" od Peruna

Osim konkretnog, dokazanog povoljnog dejstva na zdravlje, kopriva ima i izvjesne "zaštitne" moći u koje su vjerovali nekadašnji poljoprivrednici. Poznati izraz "neće grom u koprive" u polupodrugljivom značenju - neće se to baš tebi dogoditi, za nekadašnje ljude imao je sasvim drugo značenje. Kopriva je jedna od biljaka posvećenih Perunu Gromovniku, zato služi kao zaštita od groma.

Čobani i ostali poljoprivrednici koji su mnogo vremena provodili napolju, kačili su koprive za kapu ili za pojas čim primijete olujne oblake. Koprivu su stavljali u kolijevku gdje spava beba, da djetetu ne naudi "sjenka" - neka zla sila koja oduzima snagu. Korijenom koprive promiješali bi žito pred sjetvu, pa onda taj korijen zakopali u sred njive, da ljetini ne naškodi grad, a sokom od koprive mazali su vimena stoci, da "činilice" (vještice) ne mogu da oduzmu mlijeko. 

Kopriva je tokom dugih vijekova potpuno opravdala povjerenje koje su ljudi imali u nju. A svrab i peckanje koje izaziva kad je neko neoprezno uhvati rukom bez rukavice ili nagazi - prolaze relativno brzo i ne ostavljaju nikakav trag niti štetnu reakciju.