Što ratari dobivaju, a što gube prodajom slame? Cilj ove priče je kvantificirati njenu vrijednost za ratara u modelu u kojem razmišlja o njenoj prodaji.
Vrijeme je žetve, a po poljima se može vidjeti kako većina kombajnera uključuje sječku i ostavlja slamu razbacanu po tlu. Nakon toga će se obradom unijeti u zemlju. Na dijelu polja, posebice kod stočara je u zbojevima i čeka da se završi žetva kako bi se počelo balirati i unositi slamu koja će se koristiti za stelju i/ili za hranidbu stoke.
Iako je svima jasno da je ostavljanje biljnih ostataka u zemlji korisna poljoprivredna praksa, kvantifikacija tih koristi dobrodošla je pomoć u razumijevanju što ratari dobivaju, a što gube prodajom. I posljedično dobivaju li više njenom prodajom, a kupovinom i razbacivanjem stajnjaka?
Što se tiče prinosa pšenične slame, iskustva govore o 2-4 tone/ha. S obzirom da se u zrnu iznese sa polja 6-7-8 tona/ha, ona čini 25-30% ukupne biomase na nekom polju. S tim da ne računam korijenov sustav i prvi dio biljke koji kombajn ne pokosi, taj dio svakako ostaje u zemlji. Slama je biomasa niže nutritivne vrijednosti od zrna pšenice koje u prosjeku ima 75-80% ugljikohidrata, 10-15% proteina, 2% masti. Uglavnom se sastoji od celuloze i vlakana. Ovime hoću reći da nije iznošenje s polja baš takva tragedija s obzirom da se puno više toga iznese kroz zrno pa nitko ne plače za tim kao za iznesenom slamom.
Kao i kad sam radio izračun vrijednosti stajnjaka, i kod nje postoji dio vrijednosti koji je lako izračunati. To je vrijednost N, P, K i ostalih elemenata koju dobijemo razgradnjom u zemlji. Kao i kod stajnjaka, imamo i dio vrijednosti koji je teško izračunati, a to je vrijednost organskog materijala s obzirom na procese u tlu koje pokreće.
Iz podataka koju sam pronašao online uzeo sam da 1 tona prosječno vraća u zemlju 7 kg dušika, 2 kg P205 i 12 kg K20. Usporedbe radi, 1 tona pšenice na prinosu od 2,5 tone/ha slame iznese iz hektara zemlje oko 24 kg dušika, 4 kg fosfora i 25 kg kalija. Ima raznih izvora, nije toliko bitno za priču jer je u svim dostupnim podacima vidljivo da je iznos NPK iznesen putem zrna pšenice nekoliko puta veći nego kod iznošenja slame s polja.
Ako ćemo koristiti logiku izračuna koju sam koristio za izračun vrijednosti stajnjaka, sa sadašnjim cijenama gnojiva ispada da nam je vrijednosti osnovnih NPK nutrijenata u slami oko 20 EUR/tona. Na to treba dodati vrijednost ostalih elemenata bitnih za proizvodnju (magnezij, sumpor...) i vrijednost organske tvari koju je teško kvantificirati.
To znači da ako ostavite žetvene ostatke u tlu, na 2,5 tone slame/hektar dobivate 17,5 kg dušika, 5 kg fosfora i 30 kg kalija po hektaru. U novcu to iznosi oko 50 EUR vrijednosti NPK gnojiva po hektaru. Za vrijeme vrhunca cijene gnojiva u 2022. taj iznos je bio više nego dvostruko veći. Te godine sam u PPK Valpovu pokušavao prodati je što više jer sam izračunao da kupovinom stajnjaka mogu u konačnici biti u nutritivnoj pozitivi.
Tržišna situacija u (susjednoj, op. ur.) Hrvatskoj govori da se za slamu koja je na polju u zboju dobiva između 20 i 30 EUR/toni, ovisno o godini. Namjerno idem na ovakvu opciju izračuna umjesto na cijenu izbalirane jer je proces baliranja teško univerzalno kvantificirati troškom. Dijelovi Hrvatske rade bale od 20 kg, a dio od 500 kg. Osim toga, u slami puno toga ovisi o udaljenosti od polja do farme/depoa, puno je operacija (baliranje, utovar, istovar) koje ovisno o udaljenost i efikasnosti mehanizacije mogu biti različito efikasne i utjecati na cijenu više nego što utječe sama vrijednost materijala.
Zato krećem od brojke od 20 i 30 EUR/tona za onu "na zboju“, s tim da je u godinama poput 2024. - niska cijena pšenice, niska-srednja cijena gnojiva za jesen, to puno bliže 20 EUR/tona, a 2022. bliže 40 EUR/tona. Na 2,5 tone slame/ha x 20 EUR/tona pričamo o minimalnih 50 EUR po hektaru više prihoda za ratara.
S obzirom da je vrijednost NPK nutrijenata po hektaru na prinosu od 2,5 tone slame/ha također 50 EUR/ha gotovo je sigurno da od prodaje ratar po tim cijenama ima više štete nego koristi. I kad još oduzmemo organsku tvar i ostale nutrijente, ne čini se da ima puno logike prodavati ju po tim cijenama. Tim više što izvoz slame zbija zemlju zbog dodatnih prohoda. A zbijena zemlja dugoročno stvara više troškove obrade i/ili lošije prinose. Vjerojatno je 30 EUR po toni slame u zboju prva stepenica na kojoj računica prodaje počne raditi za ratara.
S Mirkom sam jednom davno komentirao kako je slama u Hrvatskoj jeftina i da cijena po kojoj se obično trguje izbalirana od 40 EUR/toni zapravo nije opravdana. On je tvrdio da je realna cijena iznad 50 EUR/toni ona koja plati uloženi rad ljudi i strojeva, te materijal. Uzevši u obzir gornju računicu, čini mi se da je Mirko bio u pravu.
Generalno, moj stav je da ju treba ostaviti zemlji jer se njenom prodajom ne dobiva značajna korist u odnosu na izgubljeno iznošenjem s polja. Ali, u nekim godinama možda vam treba dodatnog novca za bitnu investiciju pa ćete tada žrtvovati dugoročne koristi i prodati ju. Ja sam to napravio 2022. u nešto većem obimu nego inače jer je bila 40 EUR/tona, prinosi preko 3 tone/ha i odlučio sam uzeti tih dodatnih 120 EUR/ha. Ako se na toj zemlji 2024/2025 vrati pravi omjer jeftinijeg gnojiva i stajnjaka na kraju će za ratara biti isto, ali je možda premostio neki period u kojem mu je trebao novac.
Sve vezano uz slamu je užasno zahtjevna operacija gdje trošak manipulacije često predstavlja veći trošak od samog materijala. Također, ona je poljoprivredni nusproizvod koji traži fokus na efikasnost što u pravilu znači skupe strojeve. Evo primjera koliko se puta manipulira s njom kada se koristi za steljenje i hranidbu tovnih bikova:
Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.
Poljoprivreda je logistički zahtjevan posao. Farma od 1.000 bikova potroši godišnje 1.000 tona slame. Milijun kila koje morate prebaciti desetak puta. Zato je bitno koristiti ju što manje. Skupa je slama, čak i kad je ne platite skupo rataru na polju.
Tagovi
Autor